U Evropskoj organizaciji za nuklearna istraživanja - CERN u Švajcarskoj, najmoćniji akcelerator čestica na svijetu uskoro će početi da naučnicima daje mnogo više podataka nego dosad.
Dok se Veliki hadronski sudarač vraća u punu operativnost, naučnici u Fermilabu - glavnoj američkoj laboratoriji na polju fizike elementarnih čestica - uzbuđeni su zbog jednog otkrića u Švajcarskoj - tzv izbočine koja bi mogla da bude nova čestica.
Ona se ne može videti golim okom ali bi ipak, mogla da promijeni razumijevanje poznatog svijeta fizike.
Naučnik iz Fermilaba Don Linkoln kaže da u fizici čestica, “izbočina” predstavlja pojavu kada imate glatku krivulju podataka - koja je očekivana - a onda se vidi višak, izbočina u sred krivulje, što je, kako ističe, često indikacija da su došli do nekog otkrića, prenijela je N1.
Linkoln je jedan od stotina naučnika u Femilabu, u predgradu Čikaga, koji analiziraju podatke koje proizvodi veliki hadronski sudarač iz Cerna.
“Od oko 1964. razvili smo niz teorija koje se zajednički zovu Standardni model i na osnovu njega možemo da objasnimo sve podatke koje smo prikupili. Međutim, ne možemo da objasnimo tu izbočinu”, kaže on.
To znači da bi “izbočina” mogla da predstavlja novu česticu do sada nepoznatu naučnicima. “Ako je promjena na krivulji stvarna, to je vjerovatno najveće otkriće u posljednjih pola vijeka”, navodi Linkoln.
U Fermilabu se nalazi akcelerator Tevatron - nekada najbrži super-provodljivi super-sudarač čestica na svijetu. Iako je on sada isključen, pošto ga je zasijenio CERN-ov LHC, Fermilab je i dalje važan akter u naučnim istraživanjima.
“Mi donosimo određeni nivo tehnologije i znanja uz njihovu mašinu zato što smo započeli sa mašinom sa superprovodnikom i imamo praktična znanja”, ističe direktor Fermilaba Najdžel Lokajer
Lokajer kaže da je fizika čestica danas više globalni poduhvat.
“Ulazimo u novu eru odnosa između CERN-a i Fermilaba, odnosno Evrope i SAD, kada se naši programi fizike čestica prepliću.”
Zahvaljujući tehnološkom napretku i globalnoj saradnji, naučnici u Fermilabu mogu da daljinski prate i analiziraju podatke koje stvaraju sudari čestica u hadronskom sudaraču, oko 7.000 kilometara daleko.
Kada je riječ o najnovijem potencijalnom otkriću, postoje dva objašnjenja, kaže Don Linkoln.
“Jedno glasi da je u pitanju samo slučajna statistička fluktuacija i da će nestati kada dođe više podataka i to moramo da naglasimo.
Međutim, što je daleko uzbudljivija mogućnost - ako je 'izbočina' na krivulji stvarna, onda je to potpuno fascinantna stvara koja će redefinisati naše razumijevanje svijeta.”
Veliki hadronski sudarač čestica započinje šestomjesečne sudare protona a naučnici se nadaju da će im ti podaci pružiti odgovor na pitanje da li je “izbočina” - nova čestica, ili tek izbočina na putu ka boljem razumijevanju standardnog modela fizike.
Bonus video:
