Rani neolit poznat je kao vrijeme prvih ljudskih zajednica, prvih kultura, ali i prvih zlodjela, nasilja, masovnih zločina, pa i prvih masovnih grobnica. Naučnici nailaze na dokaze kolektivnog nasilja među praljudima.
Grobnice potiču iz perioda između 5207. i 4849. godine prije naše ere. Kristijan Mejer i njegove kolege vjeruju da su prikupili dovoljno dokaza da definitivno objasne šta se dešavalo na mjestu neolitskih masovnih grobnica pronađenih na lokalitetu Šenek-Kilianšteten, u blizini Frankfurta. Ako su u pravu, njihovo otkriće može nam pomoći da shvatimo rane društvene nemire, među prvim zemljoradnicima Srednje Evrope neolitskog doba.
Bilo je to "vrijeme velikih promjena", kažu istraživači. Arheološko nalazište Šenek-Kilianšteten nudi nove spoznaje o "modelima nasilja - namjerno i sistematsko lomljenje donjih ekstremiteta".
Kolektivno nasilje
Najmanje 26 ljudi, čiji su ostaci pronađeni na ovom lokalitetu, mučeni su i sistematski pretučeni, a potom bačeni u jamu. Većina žrtava bili su muškarci i djeca starosti 12 do 13 godina. Pronađeni su ostaci samo dvije žene, a prema pronađenim kostima se procjenjuje da su bile starije od 40 godina, što ujedno upućuje i na to da su mlađe žene, majke ubijene djece, vjerovatno otete.
Ta teorija se razlikuje od dokaza pronađenih na druge dvije lokacije na kojima su pronađe neolitske masovne grobnice - jedna u Talhajmu u Nemačkoj, a druga u Asparnu/Šlecu u Austriji. "Mislimo da je, manje-više, cijela jedna zajednica pobijena. Moguće je da su mlađe žene pošteđene i vjerovatno otete i integrisane u zajednicu napadača", kaže Mejer.
Kako su se prve zajednice formirale i počele obrađivati zemlju, tako je počela i borba za zemlju, ali i borba namijenjena jačanju pojedinih zajednica. "To je uobičajena praksa, ne isključivo vezana samo za to vijreme i tadašnje zajednice. To se dešavalo širom svijeta, dešava se i danas. Ako želite da učvrstite svoje redove, ne trebaju vam odrasli muškarci, koji vam mogu biti neprijatelji, već vam trebaju žene, koje vam mogu poslužiti da proširite svoju zajednicu", pojašnjava Mejer.
Loša očuvanost
Među muškarcima i djecom u masovnoj grobnici, Mejer i njegov tim pronašli su brojne oštećene lobanje, napukle cjevanice i nožne kosti. "Pronašli smo dosta dokaza o povredama na lobanjama - žrtve su udarane kamenim oruđem po glavi, što je najvjerovatnije uzrokovalo smrt". Problem je, međutim, stanje u kojem se nalaze ostaci skeleta. "Kosti i nisu baš najbolje očuvane", tvrdi Mejer, i dodaje da "postoje indicije koje upućuju i na povrede nanesene strijelom, no ne možemo biti sigurni da su to stvarno povrede od strijele, budući da je kosti dijelom nagrizla i 'kisela' zemlja, specifična za ovu oblast".
Masovna grobnica u Šenek-Kilianštetenu je pronađena 2006. godine, prilikom raščišćavanja terena za izgradnju puta i treća je neolitska masovna grobnica u ovom dijelu Evrope. Mejer kaže da tri pronađene masovne grobnice iz ere neolita potvrđuju da je čak i prije sedam hiljada godina postojao čin "kolektivnog nasilja". To je takođe era u kojoj su ljudi počeli da se organizuju, da grade i da žive od zemljoradnje, te da izrađuju glineno posuđe, poznato kao "kultura linearne keramike".
Nestanak neolitskih zajednica, prema pisanju istraživača, "može se opisati kao rezultat borbe i društvenih nemira, koji su kulminirali u gotovo apokaliptičnom nasilju, ratovanju i kanibalizmu. Premda su takvi opisi i preuveličani, žrtve iz tog doba najčešće su ostavljanje nesahranjene, ili su zakopavane u masovne grobnice".
Bonus video:
