U gornjomoračkom selu Bojići kažu da je hrast na obodu mjesnog groblja Dublje, poslije barske masline, jedno od najstarijih stabala na Balkanu.
Tvrde i da su im fitolozi i fitogeografi kazali da posebna vrsta pitomog “grčkog duba”, kakavog nema u okolini, ima skoro 1.000 godina.
Šuplje stablo, čiji je obim pri zemlji skoro 12, a visina tridesetak metara, biće uskoro predmet pažnje stručnjaka, očekuju u Bojićima.
Gornjomoračani s ponosom, a nerijetko i strahopoštovanjem, pričaju o svom “starcu”.
“Mnoge priče, anegdote, veoma interesantne, vezane su za njega. Krošnja pokriva nekoliko stotina kvadrata. Teško je izračunati starost jer je stablo unutra šuplje. O tome će svakako stručnjaci dati riječ, ali je hrast čudesan prizor i privlači pažnju svih ljubitelja prirode. Mještani gaje posebnu vrstu odnosa prema tom stablu. Malo ljudi, koji nijesu iz tog kraja, ipak zna za posebnost ‘grčkog duba’”, kaže poznavala crnogorskih planina Željko Pejović za “Vijesti”.
U tom kraju rasprostranjeno je vjerovanje da će velika nesreća zadesiti onog ko otkine bar jednu granu drveta, a mještani ne lome ni suvu.
Mještani stidljivo kažu kako se vjerovalo da drvo “posebnim jezikom” najavljuje neke važne događaje.
Izbjegavaju da o tome pričaju “kako ne bi bili smiješni i ostavili utisak praznovjernih”.
Šta im je hrast “nagovijestio” o savremenim dešavanjima u tom selu ne žele da otkriju.
O onima iz prošlosti su govorljiviji, a u tom kraju je opštepoznato vjerovanje da je na dan atentata na kralja Aleksandra Karađorđevića u Marselju grom pogodio hrast.
Jasne su, vjerovali su stariji, bile “poruke koje je drvo slalo” i pred početak Drugog svjetskog rata i još nekih zala koji su zadesili ljudski rod”.
“Kod nas se tako vjerovalo i ostala je priča o tome. Ne mora biti tačno. Manje je važno to što bi neki, možda i s punim pravom, nazvali sujevjerjem, od drugih vrijednosti koje za nas ima ovo staro drvo… Zalužuje hrast da stručnjaci o njemu progovore. ‘Misterije’ oko njega neka ostanu samo za zabavu da nam ko ne bi zamjerio”, kaže jedan od mještana.
Bilo je godina kada se činilo da je gornjomorački starac odbrojao posljednje dane. Nakon što ga je 1934. pogodio grom, stablo je bilo šuplje. Još nekoliko puta izgledalo je kao da hrast umire.
“Kratko je to trajalo. Ubrzo su počele da izniču mlade zelene grane… Time nam je pokazao koliko je čudesno drvo. Vremenom je počela da zacjeljuje i šupljina na stablu. Nekada je bila ogromna pa su u se u njoj skirvali čobani od kiše, a čobanice sjedjele tu i prele. Uvijek kada je izgledalo da će se osušti, drvo je potom počelo da buja, a grane da jačaju. Kao da je svaki put hrast počinjao novi život“.
Mještani kažu da im je žao što se nije čulo dalje i više o njihovom hrastu.
Mogao bi, ističu, postati i turistička atrakcija.
Podsjećaju i na simboliku hrasta u slovenskoj mitologiji – drvo je povezivano sa bogom Perunom gromovnikom, pa otuda i vjerovanje da grom najčešće udara u hrast.
“Ne diramo čak ni suve grane s njega. Najbliže istini je da to nije ni strah ni vjerovanje u čuda, već poštovanje prema nečem tako starom i, ako ne čudesnom, onda bar čudesno lijepom”.
Hrast nije jedini adut Gornje Morače
Pejović kaže da je Gornja Morača po mnogo čemu zanimljiva i atraktivna za ljubitelje prirode. Hrast nije jedini “adut” tog dijela kolašinske opštine sa mnogo izvora i vodopada.
Zanimljivo je i izvorište Morače, a pješačka tura može se započeti iz sela Ljevište, preko zaseoka Zalom, Obla glava i Jezerina, do katuna Vragodo.
“Na tom dijelu staze moguće je vidjeti brojne vodopade, ali i sami kanjon izvorišta rijeke Morače. Obično planinari idu do katuna Vragodo. Tokom proljeća je posebno zanimljivo jer su tada izvori najvidljiviji. Na tom putu je i stari hrast, ali i još mnogo razloga da to bude zanimljivo i relaksirajuće pješačenje”.
Bonus video:
