Država ništa nije uradila da temeljno i nezavisno istraži policijsku torturu tokom protesta Demokratskog fronta oktobra 2015. godine, uprkos što je Ustavni sud još prije godinu naložio da tako postupe u Vrhovnom tužilaštvu, Ministarstvu unutrašnjih poslova i Upravi policije.
Ko je sve od policajaca tih dana tukao građane u širem centru Podgorice vjerovatno će i ubuduće ostati tajna, jer su ti slučajevi, prema informacijama “Vijesti”, odavno arhivirani u fiokama nadležnih.
Njihovo okončanje može se očekivati jedino pred Evropskim sudom za ljudska prava, kome su predstavnici “Akcije za ljudska prava” podnijeli (HRA) tri predstavke.
Ustavni sud je krajem juna 2017. godine usvojio ustavnu žalbu te nevladine organizacije zbog nedjelotvorne istrage policijske torture u Ulici Miljana Vukova u centru glavnog grada, nakon razbijanja protesta Demokratskog fronta 24. oktobra 2015.
Oni su obavezali podgoričko tužilaštvo da u roku od tri mjeseca sprovede brzu i efikasnu istragu o prebijanju i nečovječnom ponašanju prema Momčilu Baraninu i Branimiru Vukčeviću- kojima su policajci tada bez povoda naredili da legnu na zemlju, a zatim ih tukli i čizmamam po tijelu, i da ih obavijesti o rezultatima.
Žalbom je od Ustavnog suda zatraženo da utvrdi da su državni organi prekršili apsolutnu zabranu mučenja i drugog zlostavljanja, posebno u odnosu na propust da sprovedu djelotvornu istragu i da naredi preduzimanje potrebnih radnji.
Neposredno nakon toga, isti sud usvojio je i drugu žalbu “Akcije za ljudska prava” - da je policija počinila isto krivično djelo u slučaju Miodraga Martinovića.
Više pripadnika Specijalne antiterorističke jedinice u noći 24. oktobra zaustavili su njegov automobil i brutalno ga pretukli, nakon čega je završio u bolnici sa teškim tjelesnim povredama. Njegovo vozilo tada je demolirano.
Snimci prebijanja pojavili su se na internetu, pa su dvojica pripadnika te policijske jedinice pod pritiskom javnosti priznala da su učestvovala u zvjerskom batinanju sportiste i prvostepeno su osuđeni na po godinu i pet mjeseci zatvora.
Njihov tadašnji šef jedinice Radosav Lješković nije želio da otkrije ko su policajci koji su tukli građane, pravdajući da ih ne može poznati dok nose maske.
Zbog njegovog stava, podgoričko Osnovno tužilaštvo bilo je primorano da analizira DNK uzorke da bi otkrili počinioce, jer je komandant ćutao.
Na kraju, i on je osuđen na pet mjeseci zatvora zbog prikrivanja pripadnika policijske jedinice kojom je rukovodio, a koji su tukli građane oktobra 2015.
Sudije Ustavnog suda su utvrdile da je u oba slučaja bilo nečovječnog postupanja.
U presudi za prebijanje Momčila Baranina u takozvanoj zlatarskoj ulici, piše da su “oni koji djeluju u ime države zloupotrijebili prava lica pod njihovom kontrolom, bukvalno bez ikakve kazne”.
Sudije su citirale presude Evropskog suda za ljudska prava u dva predmeta protiv države Crne Gore u kojima je izgubila spor.
Jedna od njih je slučaj “Orlov let”, gdje je Sud u Starzburu prihvatio predstavku zbog policijskog zlostavljanja i dosuđene su naknade za više osoba, po 3.000 eura za odštetu i 3.500 za troškove. U praksi Evropskog suda postoji i mogućnost da zbog nedjelotvorne istrage bude kažnjena i država, pa u Ustavnom sudu postoji bojazan da bi se to moglo desiti povodom tri pritužbe HRA.
Iz civilnog sektora ranije je upozoreno da je jedini način sprečavanja policijske torture da se počinioci krivično i disciplinski kazne i da odgovaraju tužioci za koje je Ustavni sud utvrdio da su vodili nedjelotvornu istragu.
“Sve je ostalo pokazuje nedostatak političke volje da se riješe slučajevi teškog mučenja, poput Miodraga Mija Martinovića I Branimira Vukčevića i Momčila Baranina”, ocijenili su ranije za “Vijesti” advokati i predstavnici civilnog sektora koji prate obavještajni sektor.
Vlada je već iz državnog budžeta Martinoviću platila 130.000 eura za materijalnu i nematerijalnu štetu.
Time je potvrdila odgovornost države za torturu koja, međutim, nije krivično istražena.
Sudije Ustavnog suda odbile su ranije predlog sudije izvjestioca u slučaju prebijanja u Ulici Miljana Vukova, Miodraga Iličkovića - da od Vlade, u čijoj je nadležnosti Uprava policije, traže da sprovede odluku o temeljnoj i nezavisnoj istrazi policijske torture.
Takva mogućnost propisana je Zakonom o Ustavnom sudu i već je ranije primijenjena u slučaju majki sa troje i više djece, kada je Sud obavezao Vladu šta da uradi.
Iličković je predlagao da se Vlada obaveže da sprovede odluku tog suda, jer Tužilaštvo to nije učinilo.
Tada je naveo da policija suštinski efektivno nije sarađivala sa Tužilaštvom kako bi se otkrili policijski službenici koji su pretukli građane.
Tužiteljka se pravdala ignorisanjem policije
Ustavni sud je ranije obavezao MUP i Upravu policije da Osnovnom državnom tužilaštvu dostave imena policacaja koji su tukli građane, a ministra pozvali da to obezbijedi. Pošto od toga nije bilo ništa, Sudu se žalila i osnovna tužiteljka Ljiljana Klikovac, pravdajući se što nikoga nijesu krivčno procesuirali.
Direktorat MUP-a za nadzor nad radom policije je nakon odluke Ustavnog suda tražio od policije da ga obavijesti šta se desilo u tom slučaju i ko su policajci koji su prekoračili ovlašćenja. Javnosti nije dostupna informacija da li se to desilo i ako nije, da li je ko iz UP-a snosio konsekvence zbog ignorisanja naloga tužilaštva i MUP-a.
Službenici u sudu, načelnik bez odgovornosti
U decembru će početi suđenje trojici policajac optuženih za zlostavljanje više građana Ulcinja, u junu 2017. godine.
“Vijesti” su njedavno objavile i dio snimka na kome se vidi kako policajci bez razloga šutiraju građane, tokom racije u jednom lokalu u toj primorskoj opštini.
Vijeće ulcinjskog Osnovnog suda poništilo je sporazum o priznanju krivice koji su policajci Vladimir Baković, Radovan Milićević i Zoran Pejović postigli sa lokalnim tužilaštvom, nakon niza incidenata 17. juna 2017. godine.
Njihov dogovor o uslovnoj kazni zatvora za zlostavljanje više Ulcinjana, najprije je prihvatio sudija Jovan Jovanović, ali je vijeće ukinulo to rješenje nakon žalbe punomoćnika oštećenih, advokata Gezima Hadžibetija.
Iz pokreta URA danima traže smjenu komandira ulcinjske policije Gorana Erakovića, za kojeg tvrde da je prisustvovao akciji ali nije preduzeo ništa da spriječi zlostavljanje građana.
Za razliku od tih službenika, načelnik policije na Cetinju Miloš Vučinić neće odgovarati ni kivično ni disciplinski jer je mještanina Mila Ivaniševića najprije držao na nišanu pištolja, a zatim udarao po glavi dok su ga njegove kolege držale oborenog na snijegu.
Bonus video:
