Kada sam lani otvorila nalog na Instagramu, Mario Poje iz Zagreba bio je jedna od prvih osoba na čije sam fotografije klikala “sviđa mi se”. Uživala sam u njegovom radu i, iskreno, nisam razmišljala o tome da li se taj čovjek u životu bavi bilo čime drugo. A onda smo se sreli godinu i kusur kasnije, u Novom Vinodolskom, u Hrvatskoj, na Tvitomaniji, najvećoj regionalnoj konferenciji o društvenim mrežama, kada sam shvatila da je Mario Poje više od fotografa, da je još i programer, čovjek koji spretnim rukama pravi namještaj, ukrase...
“I prije i sada sam i dalje programer. To mi je hljeb i veselje istovremeno, ali fotografija je strast. Fotografija je ono od čega mi se oči cakle i srce brže kuca. Kad prislonim oko na onaj prozorčić i gledam svijet kroz objektiv, sve oko mene doslovno nestane i neki mali raj se stvori u toj maloj slici koju gledam”, priča Poje za “Vijesti”.
Za fotografiju je zainteresovan oduvijek.
“Volio sam tu emociju koju doživiš kad gledaš dobru fotografiju, pa sam naravno i sam želio biti kreator istih. Fotografisao sam u srednjoj školi pozajmljenim fotoaparatom, isključivo crno-bijele fotografije, ali razvijanje filmova je bilo preskupo, pa je zapravo pravi uzlet krenuo tek sa pojavom digitalnih fotoparata. Prvi, Sony P72 mi je bio izvor nevjerovatne sreće. Dugo sam sakupljao novac za njega. Nije bio nešto posebno, ali nisam ga mijenjao za bolji dok god njega nisam barem dva puta prevazišao. Izazov je napraviti dobro fogorafiju sa ne baš dobrom opremom, a mene izazovi pokreću”.
Da se prije dvadesetak i više godina bavio fotografijom, njegov rad bi, vjerovatno, ostao samo hobi. Danas, u vrijeme interneta i ekspanzije društvenih mreža, blogova... stvari su drugačije: svako od nas ima priliku da svoj rad pokaže svijetu. Tako je i sa Mariom. Njegov blog pojemario.com i društvene mreže učinili su da mu danas fotografija ipak ne bude samo hobi i da o njemu znaju ne samo oni koji su njegovi prijatelji...
Twitter na prvom mjestu
Na njegovoj top listi društvenih mreža, Twitter zauzima prvo mjesto. Nalog na toj mreži Mario je kreirao još prije četiri godine, ali je tek u posljednje dvije godine tvitovanje počeo da intenzivnije tvituje, počeo je da izlazi iz anonimnosti i prestao da fotografiše samo “za svoj groš”.
Jednom kad ljudi vide vaš rad i postanu zadovoljni njime, praktično odmah dobijete neku poslovnu ponudu
Ubrzo nakon toga, priča Mario, počele su da stižu konkretne ponude za fotografisanje događaja koji su bili slični TweetUpovima, ali su imali neku svoju tematiku. Bili su to događaji na kojima su predstavljani neki proizvodi iz svijeta muzike, hi-fi, garderobe... gdje ljudi dolaze da se dobro provedu i saznaju nešto o prezentovanim proizvodima.
“Sve se zapravo desilo dosta brzo, jer jednom kad ljudi vide vaš rad i postanu zadovoljni njime, praktično odmah dobijete neku poslovnu ponudu”, kaže Mario, dodajući da je mišljenja da, da nije bilo društvenih mreža, ne bi bio tako uspješan, te da bi i danas fotografisao “za svoj gušt i prijatelje”.
Platforme za povezivanje sa ljudima
“Društvene mreže su nevjerovatan medij da se za nekoga ili nešto čuje i to u roku - odmah”.
Društvene mreže su, dodaje Poje, bile platforma i preko koje se sa ljudima povezao i uživo.
“Jednom pomogneš savjetom oko kupovine fotoaparata, pa te ti ljudi, zadovoljni, preporuče dalje, te tako glas dođe do nekoga kome treba fotograf...”.
Suprotno većini, Mario Poje je tek odnedavno na Facebooku.
“Na Facebook sam došao relativno kasno i to samo na nagovor ljudi koji su rekli da će mi Facebook više pomoći kod promocije fotografije i bili su u pravu zapravo. Tamo ljudi jako vole da kliknu to lajk dugme, a ne moram da objašnjavam kako godi egu kad neka fotografija na Facebooku ima recimo 50 lajkova, a na Twitteru možda dva ili tri pritisnuta fejva”, priča Mario. On dodaje da to što neka fotografija nema lajk ili komentar, ne znači da nije dobra.
“Društvene mreže su dinamične, timeline teče, ne stignu svi da vide sve, a i ponekad ljude naviknete na neki nivo, pa misle da se podrazumijeva da ste dobri i da nema smisla pohvaliti vaš rad”.
“Glumatanje, laganje, skrivanje ili spletkarenje će vas na društvenim mrežama isto koštati kao i u stvarnom životu, s tim da će vas na društvenim mrežama još brže i žešće pokopati"
“Glumatanje, laganje, skrivanje ili spletkarenje će vas na društvenim mrežama isto koštati kao i u stvarnom životu, s tim da će vas na društvenim mrežama još brže i žešće pokopati".
"Budite svoji, vjerujte u svoj radi i ne pokolebajte se sa prvim negativnim komentarima, jer oni vam pomognu da se izgradite. Barem meni jesu”, kaže Mario.
On je, kaže, mnogo naučio od ljudi na Twitteru.
“Tamo su svi nekako posebno ljubazni, vide tvoju fotografiju, detektuju nešto što si učinio krivo i dobronamerno i samoinicijativno ti daju savjet kako to ispraviti. Fer je onda te ljude pohvaliti i zahvaliti im se javno na toj mreži, jer su ti eto pomogli da evoluiraš”.
Bonus video:
