Izvještavanje o nasilju nad ženama zahtijeva posebnu senzibilnost, poznavanje i primjenu etičkih i profesionalnih standarda i međunarodnih preporuka, ocijenjeno je na predstavljanju istraživanja Senzacionalizam ispred etičnosti.
Novinarka Dušanka Pejović, koja je i autorka analize slučaja "Senzacionalizam ispred etičnosti" kazala je da kada je u pitanju poštovanje prava na privatnost, ozbiljni i tabloidni mediji su se približili.
Ona je danas, na predstavljanju mini istarživanja o etičkim izazovima u zaštiti prava na privatnost u izvještavanju medija o nasilju nad ženama, rekla je da samoregulacija u poslednje dvije godine nije imala nijedan prigovor, odnosno žalbu na izvještavanje o nasilju nad ženama.
Kako je navela Pejović, može se stvoriti utisak da su mediji blagonakloni, odnosno više poštuju pravo na privatnost javnih ličnosti nego privatnost anonimnih građana.
"Da li u crnogorskom društvu postoji stereotip da javne ličnosti zavređuju većii stepen zaštite njihovog ugleda i privatnosti od običnih građana“, pitala je Pejović.
Cilj istraživanja, kako je dodala, jeste da se prouči kako se mediji odnose prema etičkim načelima, sa kojim izazovima se susreću tokokm izvještavanja.
"Gdje mi, kako i dokle možemo da zadiremo u pravo na privatnost, da li je ono proizod isključivo radoznalosti i da li je ono opravdano“, navela je Pejović.
Analiza slučaja, kako je kazala Pejović, obuhvatila je osam slučajeva, četiri dnevna lista i četiri online medija, intervjue i praksu u drugim državama.
Pejović je navela da je veoma važno usklađivanje sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i slobodama, jer međunarodna dokumenta koja su objavljena u Crnoj Gori imaju prednost nad domaćim pravom i ona takođe određuju granice slobode izvještavanja.
Pejović je poručila da se tokom rodno senzibilisanog izvještavanja mediji moraju pažljivo odnositi prema privatnom životu ljudi.
Prema njenim riječima često se dešava da se objavljuje puno ime i prezime žrtava, nasilnika, detalji iz privatnog života, a nekad i imena rođaka i bliskih prijatelja.
"Da li je otkrivanje punog imena zaista bilo neophodno da javnost bolje razumije nesreću ili zločin“, pitala je Pejović.
Mediji često, kako je kazala, opisuju šokantne prizore, koriste termunologiju koja odražava dramatičnost i pojačava šokantnost priće.
Dešava se, kako je dodala, da mediji u izvještavanju otkrivaju podatke o fizičkom i mentalnom stanju, bolesti ili povredama.
Treba se zapitati, kako je rekla Pejović, da li se na taj način krše etičke norme, publika odnosno čitaoci navode na pogrešan zaključak, da li se raspiruju strasti i stvara atmosfera osvete.
"Kada je u pitanju pravo na privatnost u izvještavaju o nasilju približili su se ozbiljni i tabloidni mediji“, smatra Pejović.
Novinari ne bi trebalo da prelaze granice etike i vode se senzacionalizmom.
Kada su u pitanju saopštenja policije, Pejović je kazala da se situacija u odnosu na ranije popravila i da policija preduzima mjere kako bi zaštitila identitet žrtve.
"Dešava se u nekim tekstovima da se parafrazira saopštenje policije i da se objave puno ime i prezime, iako nije sigurno da li policija poslala u saopštenju samo inicijale. Moguće da je došlo do navođenja imena i prezimena prilikom parafraziranja saopštenja“, rekla je Pejović.
Izvršna direktorica Centra za ženska prava Maja Raičević kazala je da bi mediji mnogo više trebalo da pišu o mjerama zašite žrtava nasilja.
Bilo bi korisno, kako je navela, kada bi u svakom tekstu u kojem se izvještava o nasilju nad ženama, bio objavljen broj SOS nacionalne linije.
"Nasilje se često opravdava alkoholizmom i bolestima zavisnosti, a u osnovi je rodna nejednakosti potreba nasilnika da vrši kontrolu nad žrtvom“, objasnila je Raičević.
Ona je dodala da je nasilje izabrano ponašanje, i da bi trebalo voditi računa o terminologiji koja se koristi.
Kako je kazala Raičević, neimenovani izvori iz policije koje koriste određeni mediji nijesu pogodni kada se izvještava o nasilju nad ženama.
Direktorica Instituta za medije Crne Gore Olivera Nikolić kazala je da fokus u istraživanju bio poštovanje prava na privatnost, što je, kako je kazala jedan od principa kodeksa o pristupu rodno osjetljivom izvještavanju.
"Nije upitno zašto se bavimo ovom temom, ne pretendujemo da budemo bilo kakav etički sud. Namjera nam je da budemo društveno odgovorni i da pomognemo ženama žrtvama nasilja tako što ćemo ukazati medijima koliko je njihova uloga važna", rekla je Nikolić.
Ona je dodala da se treta zapitati šta se postiže objavljivanjem identiteta žrtve , voajerisanjem njenom privatnošću i da li je to uopšte neophpodno da bi javnost razumjela stvari.
"Da li smo pomogli na taj način ili odmogli žrtvi, njenoj porodici", pitala je Nikolić.
Novinarka i direktorica nedeljnika Monitor Milena Perović Korać kazala je da bi mediji trebalo da pošalju jasnu poruku da su na strani žrtve.
"Mediji ne mogu biti odvojeni od društva, ali mogu biti njegov bolji dio“, dodala je Perović Korać.
Kako se navodi u analizi slučaja „Senzacionalizam ispred etičnosti“, mediji ne mogu riješiti problem nasilja nad ženama, ali mogu biti svojevrsni „zvizdači“ tako što će skrenuti pažnju javnosti i informisati o tom propblemu uz maksimalnu zaštitu prava na privatnost.
"Mediji tako doprinose prevenciji i podizanju svijesti javnosti o nasilju nad ženama kao društvenom problemu, a ne pojedinačnom incidentu“, kaže se u analizi slučaja.
Bonus video:
