Oko 2.000 delegata iz 193 zemlje okupilo se na Svjetskoj konferenciji o međunarodnim komunikacijama (WCIT) u Dubaiju radi pregovora o telekomunikacijskim propisima, koji nisu mijenjani od 1988.(prije nego što je internet ušao u javnu upotrebu).
U zadnje dvije godine, razne su vlade izglasale 19 novih zakona koji ugrožavaju slobodno izražavanje.
Ovo je izraz koji je upotrijebio niko drugi nego ruski predsjednik Vladimir Putin, jedan od onih koji priželjkuju upravo takav rasplet ove Konferencije.
Konferencija u Dubaiju je najnovija runda dvije borbe koje traju decenijama. U jednoj borbi su suočeni pristalice slobodnog interneta i autoritarni vlastodršci zemalja, kao što su Rusija, Kina, Iran i Saudijska Arabija; u drugoj se borbi sukobljavaju velike internet kompanije koje proizvode i isporučuju sadržaj i telekomunikacijske kompanije, i to najviše one izvan Sjedinjenih Država. Tema pregovora koji se vode od 3. do 14. decembra su Međunarodni telekomunikacioni propisi ( ITR), koji pokrivaju širok spektar područja - od unapređenja internetske sigurnosti i poboljšanog pristupa internetu za starije do dovođenja interneta do dvije trećine ljudi koji nemaju pristupa mreži.
Google među najglasnijima
Google-ov internet guru i inovator Vinton Cerf, kojeg u Sjedinjenim Državama zovu jednim od "očeva interneta", mjesecima lobira protiv Međunarodne telekomunikacijske unije, smatrajući je produženom rukom brojnih nedemokratskih članica UN-a, prenosi Poslovni dnevnik.
Google i Cerf neumorno upozoravaju na moguće posljedice Konferencije u Dubaju i na pogubne predloge koji bi mogli biti usvojeni i uključeni u nove Međunarodne telekomunikacijske propise. Cerf tvrdi da bi neki predlozi zemalja učesnica Konferencije, koji su procurili na "zviždačkoj" internet stranici "WICITLeaks", mogli da vladama pruže zakonsku podlogu za cenzuru legitimnog, slobodnog govora i za blokiranje pristupa internetu.
"Danas je slobodni i otvoreni internet u opasnosti", iznio je Cerf u nedavnim javnim obraćanjima. "Od 72 zemlje proučene u istraživanju Inicijative za otvorenu mrežu (Open Net Initiative), 42 zemlje filtriraju i cenzurišu sadržaj. Ovom broju valja dodati i serijske kršitelje kao što su Sjeverna Koreja i Kuba. U zadnje dvije godine, razne su vlade izglasale 19 novih zakona koji ugrožavaju slobodno izražavanje."
Zabrana anonimnosti na netu?
Naviknute na kontrolu nad medijima, vlade strahuju da će izgubiti kontrolu ako internet ostane slobodanzatvorenu Konferenciju
"Naviknute na kontrolu nad medijima, te vlade strahuju da će izgubiti kontrolu ako internet ostane slobodan. Brinu se zbog širenja nepoželjnih ideja. Ljuti su na ljude koji bi koristili internet za kritikovanje svojih vlada", tvrdi Cerf.
Sjedinjene Države su, kao i Google, ustale protiv prelaska interneta u ruke Ujedinjenih Naroda, preciznije velike grupe nedemokratskih država i njihove moćne glasačke mašinerije. U vrlo rijetkom primjeru saglasnosti američkih demokrata i republikanaca, obje su se vodeće stranke suprotstavile predlozima o kojima se pregovara u Dubaiju.
"Ideje (s Konferencije) su užasne. One bi omogućile vladama da nadziru i ograničavaju sadržaje na internetu kao i da naplaćuju naknade na međunarodni transfer podataka", poručio je Filip Vervir (Philip Verveer), pomoćnik američkog državnog sekretara za međunarodne komunikacije i informisanje.
"Porez" na transfer podataka?
Naknade za međunarodni transfer podataka druga su sporna tema o kojoj se vodi rasprava i na Konferenciji u Dubaiju.
Na pregovaračkom stolu je novi model isporuke internetskih sadržaja, popularno nazvan "ko šalje-plaća" (engl. sender pays), koji se najlakše može uporediti sa nadoknadom za međunarodne telefonske pozive. Ovu nadoknadu bi plaćali vlasnici internet servisa, a nadoknada bi se plaćala za prekogranični prenos podataka. Na primjer, ako se neko u Crnoj Gori spoji na YouTube, ova bi kompanija morala da plati naknadu crnogorskom internet provajderu preko kojeg se dotični korisnik povezao sa ovim servisom, jer bi se radilo o međunarodnom transferu podataka. Drugim riječima, trošak bi se zaračunavao pošiljaocu podataka (YouTubeu) po jednakom principu po kojem se američkom korisniku naplaćuje telefonski poziv kad poziva nekog u Crnoj Gori.
Obzirom da se na velike internet servise kao što su Google, YouTube, Facebook, iTunes, Netflix itd. spajaju stotine miliona korisnika iz cijelog svijeta, kompanije vlasnice tih servisa bile bi dužne da plaćaju senormne sume telekomunikacionim kompanijama u zemljama gdje žive korisnici njihovih sadržaja - npr., u Evropi.
Ne čudi da je ova zamisao o internet "carini" potekla od ETNO-a, grupe koja okuplja evropske telekomunikacione kompanije, kao što su "Vodafone Group", "Telecom Italia" i "France Telecom", jer su one te u čije kase bi se slivali prihodi od pretežno američkih isporučitelja internet sadržaja. Ako bi ovaj predlog bio prihvaćen, bio bi to kraj besplatnog transfera podataka između zemalja, a davaoci usluga bili bi praktično oporezovani za dostavu internet sadržaja u inostranstvo.
"Ovo je vrlo zabrinjavajuće. Ta bi nadoknada stvorila značajnu pravnu i komercijalnu nesigurnost", komentarisala je Seli Šipman Ventvort (Sally Shipman Wentworth), direktorica pri organizaciji "Internet Society".
Sa druge strane grupa ETNO svoj predlog pravda mišljenjem da bi uvođenje nadoknade za inostrane (najviše američke) portale osiguralo povraćaj ulaganja telekomima koji su gradili širokopojasnu infrastrukturu, a koju sada besplatno koriste velike inostrane kompanije da bi plasirale svoje sadržaje međunarodnoj javnosti.
Ukoliko se uvedu nadoknade, predvidljivo je i izvjesno da bi davaoci usluga iz bogatijih zemalja zaključili da im je preskupo i neisplativo dostavljati sadržaje korisnicima zemalja u razvoju pa bi mogli jednostavno da presjeku internet veze prema njima. "Tako bi zemlje u razvoju mogle da ostanu izolovane od interneta, što bi izazvalo masu negativnih posljedica", predviđa RobertPeper (Pepper), Ciscov podpredsjednik za globalnu tehnološku politku.
Šta ako predlog prođe?
Velike kompanije bi mogle da doskoče ovakvoj "internet naknadi" tako što bi postavile servere u inostranstvu, čime bi izgubile status inostranih isporučioca sadržaja. No, manje kompanije koje nemaju sredstava za dodatne servere bile bi prisiljene da plaćaju ovu naknadu - ako bi za to imale novca.
"Za vlade brojnih zemalja, oporezivanje inostranih isporučioca sadržaja bio bi privlačan izvor prihoda, ali bi narodi u tim zemljama mogli ostati uskraćeni za mnoge internet sadržaje, što bi pojačalo njihovu izolaciju", napominje Eli Dourado, jedan od osnivača "WCITLeaksa", portala koji je objavio neke od tajnih dokumenata pripremljenih za Međunarodnu konferenciju u Dubaiju.
Konferencija sprema 'novu ACTA-u'
Planovi ITU-a predmet su sumnji i sukoba jer se većinom odvijaju u tajnosti. To je pregovorima o novim telekomunikacionim propisima donijelo nimalo laskava poređenja s jednako tajnovitom ACTA-om.
Zloglasni "Anti-Counterfeiting Trade Agreement"(ACTA), sporazum tobože usmjeren protiv krivotvorenja, izazvao je buru protesta širom razvijenog svijeta jer je viđen kao sredstvo kojim Vlade širom svijeta direktno mogu kontrolisati internet i njegove korisnike. Masovni je otpor krajem prošle i početkom ove godine zaustavio potpisivanje i usvajanje ACTA-e u mnogim državama pa su mnogi posmatrači lako zaključili da je taj sporazum "mrtav" i da nikad neće stupiti na snagu.
Međutim, odustajanje od ACTA-e nije i odustajanje od želje za većom kontrolom interneta niti od pokušaja izvlačenja profita od međunarodnog transfera podataka.
"Odluke koje će biti donešene u Dubaiju mogle bi da navuku vladine okove na internet", zaključio je Vinton Cerf u nedavnoj kolumni objavljenoj u "New York Times"-u. U drugoj kolumni, u "New York Post"-u, bio je još oštriji: "Ako bude po volji delegata, nadzor nad internetom biće predan u ruke nekakvog birokrate obučenog u Sovjetskom Savezu u vrijeme hladnog rata. Ti uporni pokušaji gušenja interneta dokaz su da dinosaurusi ove vrste svojim mozgovima veličine graška nisu shvatili da su već izumrli, jer signal nije dobacio do vrha njihovih dugih vratova."
Međutim, jesu li "dinosaurusi" izumrli vidjećemo tek nakon 14. decembra, kada će biti objavljene odluke s Konferencije u Dubaiju, konferencije čije ishode korisnici interneta širom svijeta očekuju sa zebnjom.
Međunarodni transfer podataka - zlatni rudnik
Obzirom da se Konferencija u Dubaiju odvija iza zatvorenih vrata, nije poznato koliko bi iznosile predložene nadoknade ("carina") za međunarodni prenos podataka, ali posmatrači vjeruju da bi se radilo o milijardama eura. Radi poređenja, u 1996. su američke telefonske kompanije platile svojim inostranim kolegama 5,4 milijarde dolara za međunarodne telefonske pozive (iznos koji su na kraju snosili sami pozivaoci, plaćajući visoke tarife za takve pozive).
U međuvremenu, prihodi telekomunikacionih kompanija od međunarodnih poziva opali su zbog pojave novih tehnologija, npr. "Voice over Internet Protocola" (VoIP), kojim se služi "Skype" za praktično besplatnu glasovnu komunikaciju neograničenu državnim granicama. Neke zemlje i njihove kompanije vide Međunarodnu konferenciju WCIT kao priliku da uspostave novi izvor prihoda na prekograničnu komunikaciju, samo što bi predmet naknade odsad bili podaci.
Bonus video:
