Ulični prodavci i dalje gotovo neometano prodaju piratska izdanja filmskih hitova u Podgorici, iako su devedesete davno minule, a Zakon o intelektualnoj svojini usvojen još 2005. godine.
Odličan izbor izbor filmova, naravno ilegalnih, imaju prodavci u "Gintašu", Moskovskoj i ulicama Ivana Vujoševića i Vasa Raičkovića, ali i drugim dje-lovima grada.
Građani kažu da je kriza osnovni razlog što radije za euro kupuju ilegalne filmove, dok vlasnici legalnih radnji, koji ih prodaju barem tri puta skuplje, razmišljaju o prelasku u pirate.
"Razmišljam da i ja radnju zatvorim i da prodajem filmove na ulici, kao što rade ostali. Ne isplati se plaćati račune svakog mjeseca, minimum 300 eura. Od muke rasprodajem većinu originala dosta ispod cijene kako bih bar nešto zaradio", rekao je "Vijestima" vlasnik radnje u dijelu grada preko Morače.
On, ipak, ima razumijevanja što građani kupuju nelegalne filmove, jer "nemaju para, pa se snalaze".
Hit za euro kod prodavca na ulici
Filmofil Marko tvrdi da nikada u životu nije kupio legalan film ili ga iznajmio.
On je pojasnio da je na ulici svakodnevno kupovao piratska izdanja dok nije nabavio brzi Internet.
"Već nekoliko godina imam brzi Internet i 'skidam' filmove preko 'Torrenta’ za 15 minuta" pojasnio je Marko.
Na isti način filmove kradu i mnogi drugi, uključujući i prodavce.
Sve što je potrebno je brzi internet, prazni CD i omot
Zaposlena u "Cineplexxu" u "Delti", međutim, tvrdi da posao ide dobro, uprkos cijeni karte od 3,6 do 5 eura, uličnoj prodaji i skidanju filmova sa Interneta.
Jedan od uličnih prodavača tvrdi da već šest godina zarađuje "za hljeb" prodavajući piratske snimke, iako je legalna i ilegalna konkurencija ogromna.
Jedan od uličnih prodavača tvrdi da već šest godina zarađuje "za hljeb" prodavajući piratske snimke
"Iako blizu mene filmove prodaje još troje ljudi, imam dobru zaradu. Meni prodaja ne opada, imam stare mušterije koje svako veče dolaze i kupuju, neko jedan, a neko i više filmova", kazao je "Vijestima".
On je istakao da je riječ o unosnom poslu, sa malo ulaganja.
"Sve što je potrebno je brzi Internet, prazni CD-ovi i omoti koji vrlo malo koštaju. Trošak je mali, zarada zadovoljavajća, a rizik da vas uhvati Tržišna inspekcije je veliki, ali se isplati", pojesnio je.
Direktor "Majkrosofta" u Crnoj Gori Oliver Obradović kazao je "Vijestima" da je procenat softverskog piratstva u posljednjih 8 godina opao za 4 odsto, ali da dalje iznosi čak 79 procenata, po čemu je Crna Gora praktično država sa najlošijim rezultatima u toj oblasti u regionu.
Jedna presuda pravosnažna
Iako je Zakon o zaštiti intelektualne svojine, prema kojem je piraterija krivično djelo, donesen još 2005. godine, Obradović tvrdi da je u Crnoj Gori izrečena samo jedna pravosnažna presuda.
On je pojasnio da je "Majkrosoft" tužio kompaniju "Nali international" zbog kršenja Zakona u oblasti softverske piraterije i da je presuda pravosnažna od početka marta nakon odluke Apelacionog suda.
Prema Zakonu, piratizovano autorsko djelo je "primjerak zaštićenog autorskog djela koje je izrađeno bez saglasnosti nosioca autorskog ili srodnog prava ili lica ovlašćenog od strane nosioca prava".
Država gubi 7 miliona godišnje
Obradović je istakao da je posredna šteta države iznosi 7 miliona eura godišnje, zbog neplaćanja poreza.
On je pojasnio da je riječ o analizi međunarodne institucije, itakavši da je u interesu Vlade da se Poreska uprava ozbiljno bavi vim problemom.
Obradović je rekao da procenat softverskog piraterstva u ilbaniji iznosi 75 odsto, u Srbiji 72. Makedoniji i BiH 66, a iajmanje u Hrvatskoj 53 odsto.
Galerija
Bonus video:
