Čuli ste za Njuz.net, satirični veb sajt iz Srbije, čiji autori u svojim vijestima sarkastično i oštro kritikuju društvenu stvarnost.
Njuz.net, piše Radio Slobodna Evropa, ne štedi nikoga - ni poziciju, ni opoziciju, ni intelektualce, ni komentatore, baš kao ni kulturne, ili estradne ličnosti – što je uostalom u Srbiji sve teže razdvojiti.
Njihove “lažne” vijesti u većini slučajeva nisu tu samo da zasmiju, već da ukažu, upozore i zabrinu, te im, iako nema pritisaka, ponekad poručuju – ovo vam možda i nije trebalo.
Sreliminarni rezultati pokazuju da je nakon obrade 20% glasačkih listića utvrđeno da je potrebno obraditi još 80%
"Makedonski list ‘Večer’ je to objavio na naslovnoj strani vikend izdanja, uopšte ne znajući šta je Njuz i da to uopšte nije prava vijest. To se onda neko vrijeme vrtjelo po regionu, i onda je Mina prevela vijest na engleski i tada je bukvalno nastao haos.
Pratili smo od arapskih i kineskih sajtova, do američkih. To su prenosili svi, a Rusi su na kraju pravili grafikone da dokažu da li je moguće da čovjek tako ubije ajkulu”, prisjeća se autor vijesti Nenad Milosavljević.
Da li je moguće da čovjek ubije ajkulu: Ruski grafik
Bio je to jedan od rijetko dobrih načina da se udari po klasičnom ovdašnjem stereotipu, o Srbima kao nad narodu, jačem i vještijem od svih, a upravo to što je toliko ljudi povjerovalo u “egipatsku” storiju, samo ga je potvrdilo, piše RSE.
"Iako su ruski fizičari dokazali da bi čovjek, ako pada na ajkulu ne znam kojojm brzinom i jačinom, mogao da je ubije, malo je u najmanju ruku sumnjivo. To je upravo taj stereotip koji ljudi u Srbiji, a i mediji potenciraju – Srbin uradio ovo, Srbin uradio ono. Iako nakon tog teksta Njuz postaje prilično popularan, većina naslova u medijima je u nastavku bila – ha, ha, ha, Srbi zeznuli cio svijet, što je ponovo potvrdilo ono što smo mi u tom tekstu kritikovali”, kaže jedan od Njuzovaca Marko Dražić.
U takvoj državi živimo da se svaki dan nešto zabavno desi
Ovo sve govori, kako prim.ećuju Njuzovci, o stanju novinarske profesije u Srbiji.
Na njihovom sajtu, poput "ozbiljnih" portala, tu su sekcije: politika, društvo, ekonomija, sport, ali i horoskop i ljubav i život. Vezuju se za stvarne informacije i događaje, aktuelne u medijima, a tema ne manjka.
"U takvoj državi živimo da se svaki dan nešto zabavno desi."
Neki od Njuzovih naslova su: "Stanovnici Srbije saglasni u ocjeni da je fora gdje razni ljudi iz devedesetih formiraju vladu „dobra, ali da se sada već otišlo malo predaleko“, "Predsjednik opštine zbog departizacije postavio nestranačkog bratanca za direktora preduzeća", "Zbog nedostatka stručnih kadrova nekoliko ministarstava neće imati ministre", "Iz Gradskog saobraćajnog preduzeća saopštili kako je primijećen trend da se sve veći broj građana krsti pri prolasku autobusa pored nekih državnih zgrada, poput Skupštine Srbije, Predsjedništva ili zgrade Vlade", "Profesorka proslavila treću godinu kako je nijedan učenik nije udario".
Među naslovima nekim od naslova je i "Poznati lingvista Ivan Klajn predložiće da se „je l’“ i „jer“ izjednače jer „ne može više da sluša ljude koji ne umiju pravilno da ih upotrebljavaju“.
"Osoba koja je posljednja izašla iz Srbije zaboravila za sobom da ugasi svjetlo."
Njuz.net iz sata u sat izvještava o važnim događajima, a u danu izbora zamijenili su predstavnike CeSID-a u saopštavanju izlaznosti i prvih rezultata, te izvijestili kako: preliminarni rezultati pokazuju da je nakon obrade 20% glasačkih listića utvrđeno da je potrebno obraditi još 80%, kako je Novak Đoković zaboravio da promijeni adresu u ličnoj karti, pa ne može da glasa u Srbiji ili kako se lider naprednjaka Tomislav Nikolić (sada predsjednik), greškom uputio u izborni štab Srpske radikalne stranke.
Kako se prave vijesti
Kako sve to smisle, otkriva Marko Dražić.
“Sjedimo ovdje nas četvoro, petoro, uvijek tu bude ljudi koji u tom trenutku nisu sa nama, ali su online i onda četujemo i zajedno smišljamo fazone.”
Po broju shareova, njihove vijesti su u izbornom danu nadmašile sve srpske portale. Marko Dražić, Nenad Milosavljević i Miroslav Vujović odlučno poručuju da ne štede nikoga, kod njih, za razliku od većine informativnih medija, tabua nema i nisu ni na čijoj strani.
"Za ove dvije godine svako je došao na red, i to ne jedanput”, kaže Dražić.
Nenad Milosavljević vjeruje da mnogima nije baš pravo kada se nađu na meti.
“Ali se nadam da bar razmisle o tome zašto su došli u fokus. Da toga postanu svjesni za nekoliko sekundi, pa da kažemo da smo uradili nešto”, dodaje on.
Na najveće nerazumijevanje i kritike čitalaca nailaze tekstovi koji nisu tu da zasmiju. Koji su tu da upozore i zabrinu društvo
Ipak, na najveće nerazumijevanje i kritike čitalaca nailaze tekstovi koji nisu tu da zasmiju. Koji su tu da upozore i zabrinu društvo. Na godišnjicu srebreničkog genocida objavili su tekst pod naslovom koji je veoma blizu istine – U Srbiji obilježen dan fraze "A šta su oni nama radili".
“To je, naravno, bila kritika viđenja nekih ljudi u Srbiji toga događaja. Ali, nakon tog teksta je bilo na stotine komentara gdje su bukvalno bile dvije strane, prepucavanja, psovke i ostalo. To mi govori da su ljudi zatrovani, da imaju u sebi jednu veliku količinu predrasuda i mržnje i da traže bilo koji nagovještaj povoda da to izbace”, navodi Marko Dražić.
Ovo je, dodaje Milosavljević, bio jedan od onih tekstova koje svrstavaju u kategoriju – ovo vam možda i nije trebalo. Takvi komentari neće ih spriječiti da nastave da pišu o temama koje svjedoče o tome da su mnogo više od satiričnog sajta. Ozbiljnijih pritisaka, kažu, nije bilo, a na kompromise ne pristaju.
"Želimo da budemo rokeri na internetu"
"Skoro nikada nismo imali tu vrstu kalkulacije – hajde sada da napišemo neki bez veze tekst i foru jer znamo da će to da privuče mnogo čitalaca. To je kao kada ste muzičar pa odlučujete da li želite da se bavite rok muzikom ili da svirate na svadbama. Mi želimo da budemo rokeri na internetu”, rekao je Dražić.
Dobro se zna da se, podsjetimo, “redakcija Njuza 1710. godine uselila na prvi sprat zgrade odakle je imala pogled na cijelu Srbiju” ili da su prethodno “1690. svi Njuzovci zbog burne noći zakasnili na Veliku seobu Srba”, ili da su “1948. članovi redakcije izbačeni sa Golog otoka zbog objektivnog izvještavanja”.
A sada ozbiljno - počeli su po uzoru na američki sajt The Onion, uz osnivača Dejana Nikolića, najprije kao mala grupa na društvenoj mreži Facebook, da bi vrlo brzo zbog dobrog odziva prerasli u sajt.
Danas, za razliku od početaka kada su ideje razmjenjivali u kafićima, imaju redakciju koja broji više od deset stalnih članova. Dobitnici su više nagrada, krajem prošle godine izašla im je i knjiga “Ovo nam možda nije trebalo”, a u planu je i nova u kojoj će Njuzovci priču podići na globalni nivo. Tu je i sajt na englskom, a u perspektivi i TV emsija.
Bonus video:
