Niz zemljotresa koji je protekle sedmice pogodio Sjevernu Italiju, bio je emblematičan primjer mutirajuće uloge mobilnih aplikacija i mikro-bloging platformi. Upotreba Tvitera, Instagrama i mobilnih aplikacija kao alata za distribuciju servisnih informacija vezano za potrese u Emiliji Romanji, dostigla je nivoe koji nisu mogli biti zamislivi ni prije svega tri godine, kada je Italiju pogodio još razorniji zemljotres u Akvili.
Posljednjih nekoliko dana, najpopularnija mobilna aplikacija na italijanskom Apple Storeu bila je INGV terremoti, zvanična aplikacija Instituta za geofiziku i vulkanologiju, čija je svrha monitoring i lokalizacija zemljotresa na teritoriji Italije u realnom vremenu.
Na Appleovim top listama u Italiji ovih dana našle su se još tri aplikacije za monitoring zemljotresa: Allarme Terremoto na trećem mjestu, Shake-terremoti na sedmom, i Terremoti na 20.mjestu (poređenja radi, Instagram je na 25.mjestu).
Iako ne nudi funkciju koju najviše priželjkuju svi oni koji su “skinuli” ovu aplikaciju (predviđanje zemljotresa), INGV terremoti iznenađujuće je dobro strukturisana i zaista informativna.
INGV terremoti
Ulaskom u aplikaciju prvo se otvara lista potresa (najnoviji u vrhu), prikazujući lokaciju, jačinu, i udaljenost epicentra od geolokacije korisnika. Opcije dozvoljavaju da se lista organizuje i po jačini – od najjačeg ka najslabijem. Treća mogućnost na osnovu vaše geolokacije u vrh stavlja potrese sa epicentrom najbližim vama (poštujući opet kao drugi parametar hijerarhiju od jačeg ka slabijem). Aplikacija sadrži i mapu geološkog rizika u Italiji.
U sekciji info nalaze se instrukcije kako se ponašati u slučaju zemljotresa, uz rječnik seizmoloških izraza, objašnjenja fenomena, listu najjačih zemljotresa u posljednjem vijeku… Sve ovo riješeno je prilično intuitivnom navigacijom.
Naprednom pretragom moguće je pretraživati prethodne zemljotrese prema zoni i vremenskom opsegu, a pod sekcijom “ostalo” moguće je posjetiti Youtube, Twitter i ostale stranice Instituta.
Dodatni adut aplikacije je što je radjena od strane najautoritativnijeg italijanskog organa kada su u pitanju zemljotresi – Institut za geofiziku i vulkanologiju INGV, koji je kvalitetom ove aplikacije uspio da razbije opšte rasprostranjeni mit da su zvanični organi nazadni po pitanju novih tehnologija.
Još jedan alat za “kontrolu situacije” čija je upotreba tokom potresa bila impresivna, bio je Tviter. Može se slobodno reći da je to bio glavni “grassroots” kanal servisnih informacija među građanima, ali i važan izvor informacija tradicionalnim medijima.
Od pitanja “Jeste li osjetili novi potres prije par minuta?” uz hashtag grada u kom se nalazi tviteraš, preko uputstava za volontere, apela da se ne opterećuje mobilna mreža pozivima koji nisu neophodni, preko hvalisanja političara da su krenuli da lično izvide situaciju u pogođenima zonama, do linkova na medijske izvještaje i po kojom besramnom promotivnom porukom – pod haštagom #terremoto (koji je danima konstantno bio u vrhu Trending topic liste) sjatile su se zvanične institucije, političari, građani, mediji, kompanije.
Može se slobodno reći da je Tviter bio glavni “grassroots” kanal servisnih informacija medju građanima
Nije manjkao ni po koji pokušaj “korištenja gužve” za autopromociju. “Social deal” platforma Groupalia pod ovim haštagom je ponudila egzotični aranžman kao alternativu za bjekstvo od zemljotresa, a lanac restorana Prenotable pozvao tviteraše da svrate u jedan od njihovih 800 restorana na ručak da im prođe strah. I jedan i drugi gaf izazvali su more negativnih tvitova, dospijevši dan kasnije i do naslovnica glavnih novina u Italiji.
Nasuprot ovim oportunističkim blamovima, nekoliko inicijativa građana bilo je za svaku pohvalu. Odmah nakon prvog potresa pod haštagom #teremoto počeo je da se širi apel građanima pogodjenih zona da uklone lozinke sa svojih Wi-fi mreža i tako omoguće onima u nevolji da sa svojih telefona komuniciraju i u momentima pada mreža mobilnih operatera.
Tviter je bio ključni kanal distribucije još jedne inicijative za primjer – nekolicina blogera koji su sami pravili liste hotela koji nude besplatno prenoćište osobama evakuisanim iz svojih kuća (nisu manjkale ni ponude korisnika Couchsurfinga), zatim liste prijeko potrebnih namirnica (od vode, pelena i mlijeka, preko četkica za zube, do pokrivača i šatora)… Ideja je bila da se u realnom vremenu, prije tradicionalnih kanala komunikacije, okupe sve servisne informacije na jednom mjestu.
Tvit se dakle pokazao kao brži i direktniji način za dobijanje hiperlokalne informacije u realnom vremenu, od bilo kojeg tradicionalnog kanala. Iako su mnogi zvanični mediji izvještavali u gotovo realnom vremenu, redakcijski procesi (ma koliko brzi), čine da vremenski “škart” mora preovladati. Osim toga, razmjena direktne komunikacije izmedju građana je tu mnogo manje neposredna nego na Tviteru – gdje ”@” rješava stvar.
Naravno, ne treba zapadati u opčinjenost novim medijima do mjere da se zanemari da se mnogi za ove informacije ipak i dalje okreću tradicionalnim medijima. Ipak, tendencija ka novim kanalima ovoga puta imala je pojedina svojsta koja su bila svojevrstan presedan. Podrazumijeva se, kao što to biva sa svim medijima u istoriji – novi kanali ne zamjenjuju stare već im se pridružuju kao komplementarni.
Građani reporteri
Neposrednost i brzina distribucije informacija na Tviteru doprinijeli su i da se on ustali kao najlogičniji kanal za distribuciju “breaking news” fotografija građana reportera.
Nakon inicijalnih ekstaza od prije nekoliko godina, danas je jasno da građani reporteri neće zamijeniti novinare, ali njihova funkcija ostaje ključna u vidu izvještavanja sa lica mjesta u slučaju nepredidivih dogadjaja kao što su upravo zemljotresi.
Nakon inicijalnih ekstaza od prije nekoliko godina, danas je jasno da građani reporteri neće zamijeniti novinare, ali njihova funkcija ostaje ključna u vidu izvještavanja sa lica mjesta
Kao što se to dešava još od 11. septembra 2001, preko tajlandskog Cunamija 2004, i bombi u Londonu 2005, pa sve do nedavnog arapskog proljeća, medijski izvještaji usljed elementarnih nepogoda sve su puniji foto i video materijala koji su snimili građani očevidci, a posljednjih godina upotreba “pametnih” mobilnih telefona eksponencionalno je porasla i sve više zamjenjuje foto-aparat i video-kameru kad su u pitanju izvještaji građana reportera.
Tako je bilo i ovoga puta, uz jedan neočekivani detalj – veliki broj građana fotografije iz zemljotresom pogođenih zona kačili su direktno na – Instagram. Izvještavanje o katastrofama i nije prvo što vam padne napamet kada pomislite na ovu popularnu platformu za dijeljenje fotografija sa mobilnog telefona, pogotovo ako uzmemo njihovu zvaničnu pozdravnu rečenicu: “Zabavan i alternativan način da podijeliš tvoj život sa svojim prijateljima”.
Da li je ovo znak da će i Instagram vremenom biti prinuđen da koriguje uvodnu rečenicu, kao što je to svojevremeno učinio Tviter? Ova društvena mreža je 2009. promijenila uvodnu rečenicu sa “Šta radiš?” u “Šta se dešava oko tebe?”, nakon što se spontano razvila praksa distribucije ekskluzivnih vijesti putem ovog kanala, koji je prema ideji osnivača trebalo da služi za neobavezno ćaskanje među prijateljima.
Munjeviti uspjeh Instagrama dijelom ima zaslugu u intuiciji osnivača da potpuno zanemare kompjuter i fokusiraju se samo na upotrebu mobilnog telefona. (Za razliku od Flickra koji je nakon dužeg primata u dijeljenju fotografija, doživio pad upravo zbog neuspjeha da se prilagodi mobilnom tržištu).
Kao što se za zemljotres ne zna kad će ponovo udariti, tako se kod društvenih mreža ne može znati koliko će one trajati (popularnost nije garancija istrajnosti kao što je davno pokazao Myspace). Ono što je evidentno je da se u ovom momentu mreže poput Tvitera i Instagrama ustaljuju kao “mainstream” kanali brze razmjene informacija sa sredinom.
Instagram, sa svojim fokusom na jednoj fotografiji (za razliku od Fejsbuka gdje jedna fotografija u albumu djeluje usamljeno), i Tviter sa svojih famoznih 140 karaktera (za razliku od blog posta koji zahtjeva veći ekran), pokazali su se savršenim alatima za mini ekrane mobilnih telefona, gdje i njihova upotreba djeluje i prirodnije nego na kompjuteru.
Kao takve, one su se spontano afirmisale u aplikacije za pokret i u pokretu, nalazeći (prvo Tviter, a sada možda i Instagram), svoju maksimalnu funkciju u nepredvidivim momentima socijalnih nemira i elementarnih nepogoda – i to uprkos funkciji za koju su prvobitno osmišljeni.
Budućnost društvenih mreža nepredvidiva je kao zemljotres, ali jedno je sigurno – danas drmaju Planetu.
Tekst je objavljen i na portalu Digitalizuj.me
Galerija
Bonus video:
