Voda za piće je prirodno bogatstvo kojeg nema dovoljno. Broj stanovnika Zemlje neprekidno se povećava, a najgore od svega je što najbrže raste u područjima siromašnim vodom.
Indija je 1920. imala oko 250 miliona stanovnika, a danas 1,2 milijarde, 1950. u Pakistanu je živjelo oko 50 miliona ljudi, trenutno ih je oko 170 miliona, a prema procjenama UN, do 2050. biće ih oko 350 miliona - čak sedam puta više.
Nestašica vode zadaje velike probleme stanovnicima planinskih predjela Indije i Pakistana, gdje kiša pada samo na velikim visinama, i to isključivo zimi. U proljeće i ljeto, u periodima sjetve i žetve, nema padavina. Do sada su seljaci, koji uglavnom gaje zob, pšenicu i grašak, mogli da se oslone na vodu nastalu otapanjem glečera, snijega i leda, ali se i ovdje, kao i u Alpima, glečeri sve više smanjuju, pa samim tim nema dovoljno vode.
Indijski inženjer Čevang Norfel došao je na genijalnu zamisao, koja je vrlo jednostavna. “Gotovo da nema mjesta gdje nisam napravio neku ulicu, most, zgradu ili kanal”, kaže ovaj sedamdesetpetogodišnjak, koji se specijalizovao za izgradnju sistema za navodnjavanje.
On je radio kao inženjer u indijskom regionu Ladak, u kome je nestašica vode najveći problem. Dok je podizao cistijerne za vodu, sinula mu je ideja: kako bi bilo da se voda koja svake godine nastane otapanjem glečera sačuva i bolje iskoristi?
Evo principa na kojem se zasniva Norfelova ideja: na sjevernoj strani doline, koja je u hladu i koju treba navodnjavati, na visini od 4.000-5.000 metara, podigao je mnoštvo kamenih brana. Iz vodenih tokova nastalih otapanjem snijega, voda se kanalima i cijevima transportuje do plitkih basena, gdje se brzo zamrzava. Kada se jedan sloj zamrzne, do bazena se pažljivo sprovodi nova količina vode, sve dok se za nekoliko nedjelja ne formira čvrst ledeni brijeg.
Najveći vještački glečer je iznad sela Puktsi, sa 700 stanovnika. Dug je 300, širok 50 metara i debeo 1,2 metra. Troškovi projekta su svega 2.000 dolara - što znači da su pijaća voda i navodnjavanje polja obezbijeđeni za samo 10 dolara po stanovniku. Poređenja radi - vještačko jezero sa koritom od betona košta najmanje 34.000 dolara.
“Svi problemi u Ladaku povezani su sa vodom”, shvatio je “Ledeni čika”, kako su ga proizvali novinari britanskog magazina “Tajm”, koji je već bio u penziji, kada je počeo da gradi vještačke glečere. “U većini regiona je nema, dok je u rijetkim oblastima u kojima je ima rasipaju. Prema tome, moramo bolje da je rasporedimo”, objašnjava on.
Dodatni problem je globalno otopljavanje, za koje seljacima nisu potrebni statistički podaci. Dovoljno je da bace pogled na svoja polja na padinama planina - tamo, gdje je nekada zimi sve bilo bijelo, danas je sve smeđe. Svake godine granica područja pod snijegom pomjera se za još nekoliko metara u brda.
Bonus video:
