Jš veće solarne erupcije tek slijede, kažu naučnici američke svemirske agencije NASA o oluji koja je trajala svega dva dana - od 8. do 10. marta.
"To je bila najveća doza energije od solarne oluje 2005. godine", kaže Martin Mlinčak (Mlynczak) iz Istraživačkog centra NASA u Lengliju (Langley). "To je bio veliki događaj koji pokazuje kako Sunčeva aktivnost može direktno uticati na našu planetu", objavljeno je na sajtu http://science.nasa.gov.
Mlinčak je glavni istraživač - saradnik za instrument SABER na satelitu NASA TIMED. SABER prati infracrveno zračenje u gornjim slojevima atmosfere Zemlje, posebno zračenje koje potiče od ugljen-dioksida (CO2) i azot-oksida (NO), gasova koji imaju ključnu ulogu u energetskom bilansu vazduha stotinama kilometara izna površine naše planete.
"Ugen-dioksid i azot-oksid su prirodni termostati", objašnjava Džejms Rasel (James Russell) sa Univerziteta Hampton, glavni istraživač za SABRE. "Kada se gornja atmosfera (termosfera) zagrijeva, molekuli tih gasova odbacuju toplotu nazad u svemir".
To se dogodilo 8. marta kada je erupcija iz korone Sunca (CME) pokrenuta u smjeru Zemlje, ispaljena "bakljom Sunca" klase X5, pogodila Zemljino magnetno polje.
Na skali za jačinu solarne baklje, klasa "X" je najjača. Naelektrisane čestice su udarale po gornjoj atmosferi, ostavljajući svoj naboj tamo gdje bi udarile. To je izazvalo spektakularnu polarnu svjetlost (auroru) oko Zemljinih polova i znatno zagrijevanje gornjeg sloja atmosfere svuda oko naše planete.
"Termosfera je svijetljela kao novogodišnja jelka", kaže Rasel.
Za tri dana, od 8. do 10. marta, termosfera je apsorbovala 26 milijardi kWh energije. Dva najdjelotvornija gasa za rashlađivanje termosfere, CO2 i NO, odbacila su natrag u svemir 95 odsto tog infracrvenog zračenja.
U razmjerama shvatljivim čoveku, to je mnogo energije. Služba gradonačelnika Njujorka kaže da tamošnje prosječno domaćinstvo troši nešto manje od 4.700 kWh godišnje. To znači da je geomagnetna oluja u atmosferi ostavila dovoljno energije za potrebe svih domaćinstava Njujorka za dvije godine.
Tokom tog impulsa energije koja je zagrijevala, termosfera je narasla poput tijesta u rerni, privremeno povećavši otpor kretanju satelita na niskim orbitama. To ubrzava pad svemirskog otpada - dotrajalih uređaja i djelova iz orbite na Zemlju, a, s druge strane, skraćuje vijek korisnih satelita jer i oni gube brzinu i spuštaju se.
Oluja se završila, ali Rasel i Mlinčak očekuju veće koje slijede: "Tek izlazimo iz dubokog solarnog minimuma", kaže Rasel. "Solarni ciklus jača i maksimum se očekuje 2013. godine".
Više Sunčevih pjega koje izbacuju više erupcija (CME) prema Zemlji daje više mogučnosti sistemu SABRE za proulavanje efekata solarnih oluja.
"To je nova granica u odnosu Sunce-Zemlja", kaže Mlinčak, "a podaci koje prikupljamo su bez presedana".
Bonus video:
