Sve informacije o potrošnji državnog novca moraju biti dostupne javnosti, poručila je voditeljica Službe za zaštitu prava na pristup informacijama iz Hrvatske Dubravka Bevandić.
Prema Zakonu o slobodnom pristupu informacijama (ZoSPI), izmijenjenom prošle godine, sve što državni organi u Crnoj Gori žele da sakriju mogu označiti nekim stepenom tajnosti, a Agencija za zaštitu ličnih podataka (AZLP) i slobodan pristup informacijama nema mogućnost da ih odlukom natjera da dostave građanima tražene podatke.
Bevandić je za “Vijesti” istakla da u Crnoj Gori ima mnogo žalbi nadležnom Upravnom sudu zbog odbijanja zahtjeva za slobodnim pristupom informacijama, ali da smatra da je razlog tome, osim ćutanja administracije, i evidentna zloupotreba toga prava od pojedinaca.
Komentarišući to što su u Crnoj Gori tajna sva dokumenta u vezi sa auto-putem, dodjeli državne pomoći i privatizacijama, ona je rekla da se u Hrvatskoj samo pitanja od nacionalnog interesa, ili nekog drugog velikog javnog značaja, mogu proglasiti tajnom, ali i tada to “mora da bude skladu sa pravilima”.
Podsjeća da je kroz institut slobodnog pristupa informacijama, odnosno na osnovu rješenja povjerenika za informacije, javnost u Hrvatskoj saznala o poreznom dugu kompanije “Agrokor”, uplatama Hrvatske banke za obnovu i razvoj fizičkim licima za honorare u određenim periodima, koji uključuju imena i prezimena, iznose, uplate i svrhe.
”U svim tim slučajevima su nadležni odbijali su da daju informaciju na osnovu zahtjeva o slobodnom pristupu informacijama, ali je na osnovu rješenja povjerenika za informacije, a nakon što je to potvrdio i Upravni sud poslije žalbi institucija, taj podatak morao da bude saopšten. Kod nas je Ured vijeća za nacionalnu sigurnost nadležno tijelo za taj zakon. Međutim, svaki korisnik može tražiti informacije koje su klasificirane. U Hrvatskoj je povjerenik za informiranje nadležno tijelo za žalbe, isto je u Crnoj Gori Agencija za zaštitu ličnih podataka. Međutim, kod nas povjerenik za informiranje ima ovlast i za klasificirane podatke. Ako dođe žalba, ovlašćeni službenik mora da ima sertifikat za klasificirane podatke. Mi možemo izvršiti uvid u klasificirane podatke i mi to u praksi primjenjujemo”.
Bevandić naglašava da je i Hrvatska imala poznatih slučajeva ćutanja administracije, a kao takav navodi zahtjev Vladi da saopšti koliko je novca plaćeno američkoj kompaniji za pomoć u zastupanju hrvatskih generala pred sudom u Hagu.
“Vlada je odbila taj zahtjev za pristup informacijam, zbog toga što je taj ugovor klasifikovan kao povjerljivim. Dobili smo žalbu, donijeli smo rješenje da se ti podaci daju i naveli svoje razloge. Međutim, Vlada je pokrenula spor pred visokim Upravnim sudom, koji je poništio rješenje povjerenika za informiranje. Korisnik se nakon toga žalio Ustavnom sudu, koji je potvrdio odluku visokog Upravnog suda. Mi smo u našem rješenju naložili da se informacija deklasifikuje. Vlada je upozorila, a visoki Upravni sud je prihvatio to, da po zakonu o tajnosti podataka, nije propisano da je odluka povjerenika osnova za deklasifikaciju podataka, odnosno da to može da uradi samo vlasnik podatka”.
Ona je kazala da se situacija u Hrvatskoj svake godine poboljšava, da su 2015. i 2016. imali 600 do 700 žalbi, a prošle godine, zbog nesavjesnog rada jednog organa, čak 1.150, ali da je i to mnogo manje nego u Crnoj Gori gdje ih je nekoliko hiljada.
Povjerenik za informiranje Republike Hrvatske, središnja agencija za finansiranje i ugovaranje programa i projekata EU iz te države, u saradnji sa našom Agencijom za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama (AZLP), su partneri u jačanju kapaciteta te institucije u Crnoj Gori.
Projektom je planirano da se ojačaju kapaciteti AZLP i organa vlasti za efikasnu primjenu ZoSPI, izrada analize zakonodavnog okvira sa preporukama za poboljšanje.Situacija nije sjajna ni u Hrvatskoj
Povjerenik za informisanje u Hrvatskoj, prema Zakonu, ima široka ovlašćenja, odnosno ako smatra da je žalba osnovana, može naložiti pristup informacijama.
“Imamo i jedan dodatni instrument, a to su predstavke građana, gdje oni mogu da prijave da neki državni organ nije objavio dokument. Imamo i mogućnost inspekcijskog nadzora, odnosno kod nas inspektori provjeravaju kako organi primjenjuju zakon. Izričemo u tim nadzorima mjere, šta treba da se popravi, što znači da situacija nije sjajna, ali koristimo instrumente”, kazala je Bevandić.
Bonus video:
