Previše prostora daje se teoriji umjesto sticanja praktičnih iskustava i znanja, i to je jedan od gorućih problema sa kojima se susrijeće crnogorski obrazovni sistem. Usmeno ispitivanje, umjesto dijaloga učenika i nastavnika, nerijetko je monolog u kojem se đaci plaše da se ne “sapletu”.
Tako mladi naučnik Damjan Lalović gleda na crnogorski obrazovni sistem koji, kako kaže, ne dozvoljava učeniku da uđe u srž školskog predmeta.
“Sve se svodi na suvoparno bubanje. Ako đak mora da uči napamet, ima presiju od toga i ne može da stekne značajno znanje. Učenici se, onda, previše fokusiraju na lijepo kazivanje, a ne na razumijevanje naučenog”, kazao je on “Vijestima”.
Prema njegovim riječima, crnogorske škole su preopterećene, a naročito ga brine sve manji broj nastavnika prirodnih nauka.
“Ne fali samo profesora matematike, već i nastavnika hemije i fizike. Profesori nekih predmeta moraju u dva sata nedeljno da ‘sabiju’ obimno gradivo. Nakon što održe predavanja, na njima je i obaveza da smisle testove i ispituju učenike. I sve to rade više puta godišnje. Iz tog razloga, učenici nemaju uvijek luksuz da planiraju svoje vrijeme”, objašnjava Lalović, dodajući da u “Velikoj Britaniji ne postoje pologuđa, već se đaci spremaju samo za završne ispite”.
Nauka nije izvor novca
Lalović je, kako kaže, imao privilegiju da prošlog ljeta bude dio istraživačkog tima na londonskom fakultetu University College London (UCL), u laboratoriji prof. dr Matilde Katan. Na istom univerzitetu završio je i osnovne studije biohemije.
Ambiciozan, ali veoma skroman, Lalović ističe da njegov put do Londona nije bio lak. Tvrdi da je od sedmog razreda osnovne škole planirao svoju karijernu putanju i bio “veoma uporan da ostvari svoje snove”.
“Imao sam intervju u sedmom razredu Osnovne škole ‘Štampar Makarije’, tokom kojeg su me pitali čime bih volio da se bavim u budućnosti. Tada sam kazao da ću upisati dvojezični smjer u Gimnaziji ‘Slobodan Škerović’ i završiti srednju školu u Britaniji. Eto, samo nisam upisao dvojezični, već opšti smjer”, iskren je Lalović.
Ističe da bavljenje naukom sa sobom nosi brojne povoljnosti, ali da to nije pravi poziv za one koje zanima isključivo novčana zarada. Naglašava da je novac “ogroman problem u nauci”, te da je važno imati realna očekivanja.
“Za bilo koji eksperiment i projekat moraju da se traže grantovi koji su eksterni. Moja mentorka u laboratoriji Matilda Katan često aplicira za grantove. Na osnovu njih, ona može da zaposli naučnike ili da radi više projekata. Ako želite zaradu, postoje profesije koje su paralelne sa biohemijom, a to su farmaceutska industrija, rad u biotehnološkim kompanijama...”, kazao je.
Naglašava da istraživanja o karcinomu ne smiju biti novčano motivisana.
“Mislim da svi koji rade u zdravstvu, ne treba time da se bave zbog novčane zarade. Potrebno je imati altruistički osjećaj da to ne radimo za sebe, već za druge”, ocjenjuje Lalović.
Previše predmeta, premalo vremena
Prema njegovim riječima, crnogorski obrazovni sistem pati od mnogih problema, ali je uprkos tome i “donekle dobar”.
“Djeca koja izađu iz crnogorskog obrazovnog sistema, stvarno se dobro pokažu u inostranstvu. Ima dosta učenika koji kad pođu u inostranstvo i dobijaju najbolje ocjene, stipendije, kao i mnoge druge mogućnosti. Jedini problem kod crnogorskog sistema je što je dosta opširan. Previše je predmeta, i zbog toga učenik ne može baš da uđe u njihovu srž”, ocjenjuje Lalović.
Smatra da su predavanja iz biologije, hemije, ali i književnosti, baš zbog “prelijetanja gradiva naročito teška”.
“Konkretno iz biologije i hemije smo prešli kroz dosta gradiva. Fotosintezu radimo u šestom ili sedmom razredu, dok u Velikoj Britaniji to ne rade do trećeg ili četvrtog razreda srednje škole. Kada izučavaju te procese, ulaze u samu srž. Mi u Crnoj Gori o tome učimo više puta, a ne zapamtimo sve. Nekad smo zaista ‘mali’ da razumijemo materiju kako treba. Čak i kad, recimo, izučavamo neka književna djela, nijesmo im dorasli. Jako je važno sagledati kontekst situacija i podstaći učenike da obrazuju svoje mišljenje”, smatra Lalović.
Roditelji da podstiču, bez nametanja
Apeluje na roditelje da obrate pažnju na djecu i da budu uključeni u njihove živote.
“... Ali u aspektu da podstaknu djecu da kritički razmišljaju i gledaju na stvari i život iz više uglova. Važno je da podstaknu djecu, ali ne smiju da im nameću svoje ambicije i razmišljanja. Ako to rade, narušavaju samostalnost djece koja se treba da se razvija od mladih dana”, rekao je Lalović.
Mišljenja je da mladi još od osnovne i srednje škole moraju da objektivno sagledaju šta ih interesuje. Smatra da je važno ne gledati na školovanje kao prolaznu stvar i učenje “od testa do testa”. Ističe da je ključ razvoja mlade osobe u komunikaciji i aktivnom učešću u “životu škole”.
“Kod nas je situacija takva da učenici ne znaju što će, pa onda gledaju ono što je najpopularnije - politiku. Ako neko neće da bude političar, onda obično bude advokat ili ekonomista. Mladi nijesu dovoljno zainteresovani za nauku, ali smo sami krivi za to. Ne zato što mladima nauka nije interesantna”, rekao je on.
Poručio je mladima da razgovaraju sa profesorima i iskažu svoja interesovanja dok su na vrijeme.
“Ako učenici donekle znaju koja ih grupa predmeta interesuje, vrlo je bitno komunicirati sa profesorima i ljudima u školi. Đaci moraju da komuniciraju sa profesorima. Ako ih nešto interesuje, neka pitaju profesore da im objasne. Važno je obratiti pažnju na to šta im srednje škole nude. Na nama je da potenciramo nauku omladini. Vrlo je bitno da se u nju ulaže i da se učenici podstaknu. Politika se previše potencira. Važno je odvojiti nauku od politike”, zaključio je Lalović.
London i Podgorica nebo i zemlja
Lalović napominje da su London i Podgorica po načinu i tempu života “nebo i zemlja”.
“London je metropola u kojoj sam stalno uključen. Uvijek moram da znam gdje sam i šta radim. Svijest o tome je izuzetno značajna. U Podgorici je to, pak, drugačije. Osjećaj je kao da idem na godišnji odmor”, ističe on.
Glavni grad Crne Gore smatra “oazom” u kojoj ne mora previše da radi i gdje se može veoma lako opustiti.
“Podgorica je takav grad. Za London i Veliku Britaniju mnogi kažu da su hladni, ali tamo je lako naći mjehure - mjesta u kojima se udružuju mladi, izlaze, zabavljaju se i druže... Kad se navikneš i upoznaš narod, London bude vrlo sličan Podgorici”, rekao je on.
Bonus video:
