U julu 2011. godine u selu Ivanovići kod Budve procvjetala je jedna agava. Ovo su njeni prvi, ali - ujedno - i posljednji cvjetovi, jer nakon cvjetanja svaka agava umire i nestaje. Međutim, smrt jedne agave istovremeno znači i rađanje novih biljki iz rasutih sjemenki nakon donošenja ploda. U tome se sastoji sva njena životna filozofija - prvo i jedino cvjetanje (na koje se čeka decenijama), potom brza smrt i na kraju nada u ponovno rađanje.
Kao što je poznato, ova ukrasna mediteranska biljka pripada porodici kaktusa. Prepoznatljiva je po dugačkim, širokim i mesnatim zagasito-zelenim listovima, koji su zašiljeni na vrhu i obrubljeni bodljama.
Raste i na najčudnijim, kamenitim i drugim nepristupačnim terenima. Za razliku od ostalih biljaka, veoma joj pogoduju suvo vrijeme i vrućine, ali otporna je i na niske temperature i mrazeve.
Treba reći da se na fenomen njenog cvjetanja u našem podneblju čeka, u pojedinim slučajevima, i do 40 godina. U nekim drugim područjima agava može doživjeti čak i do 80 godina.
Zato se za ovo izazovno i neobično cvjetanje svake agave kaže da je to prvorazredni događaj za pamćenje. Naime, pred kraj života iz središta agave izrasta zeljasta stabljika, visine i do sedam metara.
Na vrhovima svake cvjetne grane formira se grozd sa velikim brojem malih cvjetova, koji cvate tokom juna i jula mjeseca. Nakon toga agava uvene i nestaje, a iz njenog ploda se rasprši mnoštvo sjemenki, iz kojih ponovo može da bukne život.
Pošto je „priča“ o agavi veoma unikatna, zaslužuje da se - u kontekstu turističkih atrakcija mainskog sela Ivanovići - prezentira kao posebna zanimljivost namijenjena za posjetioce budvanskog primorja i ovog živopisnog sela.
Jer, ta priča ovdje ima ne samo svoju biološku dimenziju, koja se zatvara u krugu - jedino cvjetanje, umiranje i novo rađanje, nego - isto tako - i svojevrsnu mitsko-istorijsku vrijednost i značaj za budvanski kraj.
Prema mitu „Helena starih“, Agava je - uz Autonoju, Inonu i Semelu - kćerka Kadmova i Harmonijina, koji su prije tri i po milenijuma, na početku razvijenog bronzanog doba, osnovali drevni budvanski grad.
U svom romanu „Putevi Prevalise“ poznati crnogorski književnik Miraš Martinović u vezi Kadmove kćerke Agave pripovijeda kako je ona, nakon što je u Tebi ubila sina Penteja, pobjegla u Iliriju, gdje se udala za ilirskog kralja Likotersa.
Kasnije je ubila i njega, kako bi svom ocu Kadmu obezbijedila ilirski kraljevski prijesto. Poslije toga pretvorila se u biljku koja samo jednom cvjeta i ubrzo nestaje. Po legendi, kako navodi Martinović, duša Kadmove i Harmonijine kćerke Agave danas živi u cvijetu ove istoimene suptropske biljke.
Bonus video:
