Šira javnost često nije upoznata sa tim šta se gradi na zelenim površinama i zajedničkom prostoru, minimalno je uključena u procese donošenja odluka, planiranja i uređenja prostora, a postupci u ovoj oblasti su često netransparentni, dok ih podijeljena stručna javnost različito ocjenjuje i tumači, zaključak je novinarke Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) Ane Komatine do kojeg je došla istražujući teme u okviru projekta "Naš PLAC (PLAniranje Cementiranja) - Podgorica".
Zajednički projekat CIN-a i udruženja "KANA" (Ko ako ne arhitekta), uz podršku Centra za građansko obrazovanje, a koji je finansirala Evropska unija, rezultirao je izradom publikacije "Planiranje protiv grada" koju je arhitektica Jelena Rabrenović predstavila večeras na istoimenoj javnoj tribini u Podgorici. Jedna od ključnih tema publikacije i pitanje "Kako su javni prostori i kulturna baština žrtvovani privatnim interesima povlašćene manjine".
"U pozadini uništavanja prirode stoji koalicija velikog biznisa i politike. Interesi te dvije grupe često su suprotni interesima društva, a ova koalicija posebna je prijetnja javnom interesu u zemljama u tranziciji gdje se rijetko može napraviti granica između interesa javnog i privatnog", istakla je direktorka CIN-a Milka Tadić Mijović i dodala da smo da smo sve više "svjedoci izgubljenim bitkama sa cementom, željezom i staklom koji su nikli tik uz arhitektonske bisere naše moderne".
U Podgorici se uočava obrazac, ocjenjuje ona, da velikim, privatnim investitorima izlaze u susret i odrađivači planova, kao i javne institucije iz lokalnih samouprava, ali i države, čak i onda kada se gradnjom uništava ambijent i kulturna baština koji se kod nas ne čuvaju dovoljno.
Predstavljajući publikaciju, Rabrenović je ukazala na to da je lice glavnog grada u posljednjih 10 godina izmijenjeno.
Ona se posebno osvrnula na odnos planera prema objektima i prostorima kulturnog i prirodnog nasljeđa u centru grada kao što su objekti oko Sportskog centra Morača, RZUP, Pobjeda, Kasarna Morača, Njegošev park i slično, a koji vrlo brzo, ako bude po volji nadležnih za to, neće izgledati kao do sada. Ispaštaće zelene površine i građani, jer se predviđa da "svako drvo bude sravnjeno".
Tribini su prisustvovali mnogi stručnjaci, nekadašnji projektanti i arhitekte, a među njima i jedna od organizatora nedavnih protesta u Baru povodom gradnje vrtića u dvorištu Gimnazije koja je pozitivan primjer građanske akcije.
"Neaktivnost, neznanje i neupućenost u planove gradnje vrtića sve do postavljanja kamena temeljca obila nam se o glavu, iako smo na kraju postigli to što smo željeli", kazala je ona i dodala da bi planovi svake lokalne samouprave trebalo da budu transparentniji, a građani više zainteresovani.
Brojna stručna i laička publika usaglasila se tokom večeri da se na predstavljenim prostorno-urbanističkim planovima često ponavljaju ista imena arhitekata, a jedan od vlasnika medijske kuće "Vijesti" Željko Ivanović, koji je prisustvovao tribini, uputio je na potrebu da javnost i građani znaju i za imena vlasnika firmi koje iniciraju gradnju, a ne samo imena angažovanih arhitekata "novog talasa gradnje", jer, kako je istakao, i tu su česti isti ljudi.
Autorke publikacije "Planiranje protiv grada" su: Milica Vujošević, Sonja Dragović, Jelena Rabrenović i Ružica Draganić.
"Koaliciji moćnih treba da se suprotstavi koalicija glasnih, a primjer pozitivnih rezultata je uspjeh građana u Baru", poručila je Tadić Mijović.
Na pitanje "Vijesti" da li udruženje "KANA" ima bilo kakvu vrstu saradnje sa nekom od opština u Crnoj Gori i bilo kojom lokalnom samoupravom, kazali su da saradnje nema i da nijesu prilično omiljeni za istu.
"Prilikom osnivanja našeg Udruženja, jedan od ciljeva bio je stvaranje atmosfere dijaloga među stručnjacima, građanima, institucijama, inžinjerima i svima koje ova problematika zanima i kojih se tiče. Međutim, ni na jednoj od brojnih tribina koje smo organizovali i na koje smo pozivali predstavnike neke od tih grupa, niko se nije pojavio, pa čak ni da nas pozdravi", kazala je Rabrenović.
Ona je istakla da će KANA i dalje da stremi atmosferi konstruktivnog dijaloga a ne 'mi-vi' atmosferama.
Bonus video: