Iz moždane smrti nema povratka, a 15 do 20 moždanih smrti bi moglo da riješi sve liste čekanja na presađivanje organa u Crnoj Gori, kazala je “Vijestima” pomoćnica ministra zdravlja Vesna Miranović.
“Moždana smrt znači prestanak moždanih funkcija. U stanju moždane smrti, pacijent može da preživi još najviše sljedeća dva dana, uz kompletnu medikamentoznu potporu, koju ljekari indikuju”, kazala je ona, dodajući da bi u toj situaciji porodica trebalo da pruži drugome šansu da živi kvalitetnije i duže.
Organe bi tako, dodaje Miranović, dobilo 35 pacijenata koji čekaju na kadaveričnu transplantaciju bubrega, sedam koji čekaju novu jetru, te njih četvoro koji čekaju transplantaciju srca.
Statistika je, međutim, drugačija.
Od 2012, kada je u Crnoj Gori počeo program transplantacije bubrega, u Kliničkom centru (KCCG) urađene su 32 transplantacije bubrega od živog, srodnog donora i samo jedna od kadaveričnog.
“To je veliki broj i svi ti ljudi su dobro, što je najvažnije. Petogodišnje preživljavanje je stopostotno i to je jedan od dokaza da je transplantacija organa jedan od najkvalitetnijih načina zamjene organa čija je funkcija prestala”, kaže Miranovićeva.
Ipak, veći broj organa presađenih sa osoba sa moždanom smrću, povećao bi i broj transplantacija.
Iste godine kada je urađeno prvo presađivanje bubrega u KCCG, usvojen je i Zakon o presađivanju djelova ljudskog tijela u svrhu liječenja i uvedene su donorske kartice. Za pacijente kojima je transplantacija neophodna, takav korak ulivao je nadu u realnije izlječenje. Tada je, u prvih nekoliko mjeseci kampanje, donorske kartice kod izabranih ljekara potpisalo 165 pacijenata. No, četiri godine kasnije, taj broj jedva da je udvostručen i 2016. je dočekana sa oko 300 kartica građana koji su, u slučaju smrti, zavještali svoje organe.
Miranovićeva kaže da je to jako mali broj da bi mogao da dâ značajnije rezultate.
“Prema svjetskoj statistici, potrebno je da makar 20 odsto stanovnika budu potencijalni donori, da bi sistem transplantacije organa bio održiv”, kazala je ona.
Vlada je potom 2016. usvojila novi zakon, koji je, umjesto davanja saglasnosti tokom života, pretpostavljao saglasnost svakog crnogorskog građanina. Važeći zakon, međutim, predviđa da se organi umrlog, koji je po automatizmu donor, mogu uzeti isključivo uz saglasnost porodice.
Miranovićeva kaže da su pacijenti koji čekaju organe taj novi zakon sigurno dočekali sa velikim entuzijazmom.
“Smatrali su da će pretpostavljena saglasnost, koja podrazumijeva da smo svi donori, ukoliko neko od nas ne da pisanu izjavu da ne želi da bude donor organa, donijeti promjene. Računali su da će na taj način i broj kadaveričnih transplantacija biti veći”, kazala je ona.
Ipak, ni izmjene zakona i pretpostavljena saglasnost nisu dali rezultate. Samo je jedna osoba dosad potpisala pisanu izjavu da ne želi da bude donor organa, ali sprovođenje zakona, kaže Miranović, ograničavaju porodice preminulih, ne dajući da njihovi organi budu iskorišteni za presađivanje.
Pacijenti koji se nalaze na programu hemodijalize, oni koji čekaju na donaciju bubrega, vidjevši da dosadašnje aktivnosti koje se odnose na sprovođenje programa kadaverične transplantacije, ne daju očekivane rezultate, uputili su nedavno predsjedniku Vlade Dušku Markoviću zahtjev za nove izmjene zakona i tražili da se ograniči pravo porodice da utiče na pretpostavljenu saglasnost.
U Ministarstvu zdravlja sada razmatraju i treću izmjenu zakona...
“U zemljama zapadne Evrope sistem pretpostavljene saglasnosti funkcioniše savršeno, jer su u tim zemljama mentalitet, svijest i kultura, te odnos prema moždanoj smrti drugačiji. U Srbiji, gdje na kadaveričnu transplantaciju čeka hiljadu pacijenata, situacija je jako slična ovoj u Crnoj Gori. Hrvatska je, s druge strane, apsolutni šampion u donacijama organa, ali oni su sa transplatancionom medicinom i podizanjem svijesti o značaju doniranja organa krenuli još u vrijeme stare Jugoslavije”, kazala je Miranovićeva.
Hrvatska je u samom svjetskom vrhu po broju davalaca organa i, kako je ranije rekao urolog iz KBC Zagreb Željko Kaštelan, uz dobro razvijen kadaverični program transplantacije, oni u toj državi nemaju veliku potrebu da uzimaju bubrege od članova porodica pacijenata. Zato je hrvatski urolog i ranije poručio crnogorskoj javnosti: “Darujte organe nakon svoje smrti, jer oni isto idu pod zemlju, ne služe ničemu ako ih ne darivate”...Doniranje organa ne skrnavi tijelo preminulog
Svjesni da same izmjene zakona neće donijeti željene rezultate, u Ministarstvu zdravlja u septembru kreću sa kampanjom za podizanje svijest građana o značaju doniranja organa.
“Teorija o skrnavljenju tijela zbog doniranja organa je za duboku psihološku i kulturološku analizu. Zar nije bolje da neko ima šansu da nastavi da živi? Statistika kaže da je 16 puta veća šansa da nekad nama u životu zatreba organ, nego što ćemo mi biti u prilici da ga damo”, kazala je Miranović, dodajući da samo jedna osoba koja je u stanju moždane smrti, teorijski, može da darivanjem srca, bubrega, jetre, pluća, kože, crijeva, kostiju, rožnjače, spasi 16 drugih.Država plaća liječenje za sve koji su na listi čekanja
U Crnoj Gori je 190 do 210 pacijenata na hroničnoj dijalizi. Miranovićeva objašnjava da nisu svi ujedno i kandidati za transplantaciju. Odluku o transplantaciji i stavljanju na listu čekanja, koju vodi Ministarstvo zdravlja, donosi konzilijum ljekara. Miranovićeva iracionalnim smatra prikupljanje sredstava za pacijente koji se ne nalaze na nacionalnoj ili listi čekanja za presađivanje organa neke druge države. A kada je pacijent na nacionalnoj i inostranoj listi, Komisija za liječenje u inostranstvu, kako je kazala, odobrava njihovo liječenje i država snosi te troškove, osim u slučaju eksperimentalnih liječenja.
Miranovićeva dodaje i da pacijenti koji nisu ispunili uslove da se nađu na nacionalnoj listi čekanja, sigurno neće ispuniti uslove ni u bolnicama van Crne Gore - ukoliko te ustanove na standardizovan način pristupaju stavljanju na listu čekanja.
“Sve drugo što se dešava, govori u prilog trgovini organa”, kaže ona.
Bonus video:
