"Vala, Ljeposava", "Sve su to vještice", "Moji seenovi", "Ženska posla"… Samo su neke od stranica i grupa na društvenim mrežama koje, na prvi pogled, dijele satiričan i humorističan sadržaj sa rodnom problematikom. Kada se zagrebe ispod površine ovog feminističkog „mimovanja“ javlja se ideja koja je sve zastupljenija u digitalnom prostoru - otpor patrijarhalnim normama i rodnim stereotipima.
Mim stranice su u poslednjih četiri godine zaživjele ne samo u Crnoj Gori već i čitavom regionu. Taj trend je počeo neposredno pred izbore 2020. godine, a nakon toga je doživio potpunu ekspanziju. Partije, aktivisti, NVO, kompanije, čini se da su svi prigrlili komuniciranje sa publikom kroz satiru i humor. U tu jednačinu uključile su se i feministkinje.
I dok su na Balkanu dobro poznate stranice i profili koji dijele edukativan i kritički sadržaj na goruće rodne teme poput nasilja nad ženama, platnog jaza, diskriminacije, muškog šovinizma, mizoginije, postoje i one koje sve toksične grane patrijarhata raskrinkavaju na drugačiji način.
Jedan takav primjer u Crnoj Gori je stranica "Vala, Ljeposava". Kroz mimove i humorističan sadržaj sa kojim će se poistovijetiti većina žena u zemlji, anonimne adminke šalju važne poruke. Ono što je počelo samo kao stranica na društvenim mrežama polako je prešlo u feministički pokret.
Njihovi stikeri sa porukama osnaživanja žena postali su simbol otpora. Femistički fanzin koji se prodavao u jednoj radnji rukotvorina u Podgorici postao je svojevrstan način širenja, za Crnogorke, najvažnijih poruka koje su mlađe generacije, do tada, imale priliku samo da vide u filmovima ili serijama.
"Ljeposave" su pokazale da satira nije samo odgovor na sve patrijarhalne devijacije u zemlji, već velika vrata preko kojih su prenijele teme od značaja za čitavo društvo. Na taj način su bile medju prvima u Crnoj Gori koje su otvorile temu ekofeminizma, posebne grane feminizma koji naglašava vezu izmedju prirode i žena i načina na koje ih patrijarhalno društvo tretira i dominira. "Ljeposave" su posebno problematizovale i (ženska) radna prava.
Feministkinja Aida Paljevac, članica udruženja "Studenac" iz Nove Varoši kazala je "VIjestima" da je osvježavajuće i neophodno imati nove i različite načine i kanale širenja znanja i informacija.
"Sa tim u vezi, stranice i profili na društvenim mrežama koje se bave tematikom edukacije žena o pitanjima koja se tiču nje, društva i životne sredine, od velikog su značaja. Širenje tog neformalnog znanja putem različitih platformi je bitno, jer je veća verovatnoća da će ono dospeti do velikog broja ljudi, što ponekada nije slučaj sa onim znanjem koje je dostupno u školama, jer se vrlo često u tim institucijama i ne govori o bitnim temama“, ocijenila je.
Paljevac je dodala da se mnoge stvari podijele i prošire online pa nam na taj način šire svijest, šire naš krug istomišljenika, šire osećaj zajedništva. Svaki vid prenosa znanja o pitanjima žene, društvenih prilika ili životne sredine je bitan, smatra ona, bilo da je formulisan kroz humor ili samo kroz edukaciju.
“Znanje je otpor, znanje je moć. Pa je tako i humor, jer je on u osnovi kreativan, a sve su to vidovi otpora kršenju naših prava“, zaključila je.
Po mišljenju Paljevac, ovakve stranice su same po sebi pokret u svakom smislu. One predstavljaju pronalazak još jednog vida oglašavanja i komuniciranja, na još jedan način uspijevamo da govorimo o bitnim stvarima, uz pomoć njih žene osvajaju još jedan prostor, digitalni.
"Humor nas održava. Zaista je on i prkos i otpor kao i dokaz inteligencije i kreativnosti. Humor nas povezuje. Iza svake objave koja iskazuje kroz humor neku bitnu temu, stoji i ono poznato osećanje zapitanosti u nama, koje se javi nakon smeha, pa pređe u smešak a potom i u potvrdu: da, baš jeste ovako, znam“, njene su riječi.
Ovakve stranice čine sjajnu stvar ilustrujući vrlo često one prigušene probleme žena iz manjih mjesta, ocijenila je, i na taj način ne šire samo priču i sliku o njima široj javnosti, već edukuju i njih same kako da prepoznaju probleme za koje ih je sredina dugo učila da su oni standard, podrazumevanost i moranje.
“Kao žene koje se bave zaštitom životne sredine i pravom na zdravu životnu sredinu, pratimo mnoge stranice koje govore o delovanju i postojanju žena koje pružaju otpor na različite načine, kao što su Kritički, Tampon zona, Koliki je moj deo...“, kazala je.
Kada je u pitanu ekofeminizam ona misli da je to nov termin, međutim, učeći sve više o njemu saznajemo da su žene zapravo od nastanka svijeta živjele i djelovale po principima ekofeminizma koji naglašava brigu o prirodi, život u skladu sa istom i protivi se bilo kakvoj represiji, te tako i onoj nad životnom okolinom, kao i nad ženama.
Žene su tako živele prije nego što su taj način života naučile da imenuju, smatra Paljevac. On je tu sa njima možda i nesvjesno, od samog nastanka. Svi najstariji zanati i vidovi izražavanja su potekli iz kontakta sa prirodom pa otuda i potreba da se taj kontakt i veza očuvaju i odbrane, misli ona.
“Svaki pokret uvek nastaje prvo neformalno, izvan institucija jer znamo da većina institucija počiva na patrijarhalnim okvirima, merama, pozicijama moći.. Pa tako i čitave države kao konstrukt, i stoga ne možemo nažalost očekivati uvek edukaciju sa tih izvora“, poručila je.
Osvješćivanje ideja ekofeminizma za nju je veoma važno u malim sredinama jer vrlo često samo nekolicina lokalnih moćnika, koji su pri tome i muškarci, oduzima i narušava prirodne resurse svojim sugrađanima, samo zato što imaju moć i novac.
Žene se tu uopšte ne pitaju, dodala je, u kreiranju urbanističkih planova, izgleda javnih površina, oduzimanju imovine, prirodnih resursa... Sve više ostajemo bez prirodnih izvora zdravlja i hrane i sve smo više izložene vizuelnom i ekološkom zagađenju samo zato što glavne odlike donose lokalni moćnici, zaključila je.
Njihovo udruženje „Studenac“ je prepoznalo te obrasce uništavanja, osvajanja, otimanja u malom i kroz njihovo aktivističko delovanje se trude da osvijeste zašto im je suživot sa prirodom u svakom smislu, za njih kao malu zajednicu, bitniji od kapitalističkog narativa da su pretjerana i neplanska urbanizacija izvor napretka jer će donijeti novac i radna mjesta našoj opštini a samim tim i zaustaviti odliv mladih.
Građanska aktivistkinja Milica Batričević iz organizacije „BeFem – ima žena pravo“ kazala je „Vijestima“ da je pojava interneta i društvenih mreža omogućila da se onaj sadržaj kojem je mjesto u formalnom obrazovanju bude masovno plasiran i na taj način daje prostor za edukaciju mnogih ljudi na različite teme.
"Neke od tih tema su feminizam i ekologija. Ono što prepoznajem jeste da iako postoji sve veća vidljivost tih problema, iako postoji neka vrsta akcija, koje nisu masovne, mnogo je veći broj ljudi koji kroz mreže prepoznaju važnost suštinskih tema“, poručila je.
Težak zadatak je, smatra ona, pretvoriti masu svjesnih u masu aktivnih.
Batričević smatra da se često dešava da od društvenih pokreta dolazi do definicije problema i potreba i na Balkanu imamo istoriju toga. Primjer toga je nasilje u porodici koje nije prepoznato kao takvo već su feministkinje dovele do toga zagovaračkim radom.
"Neka vrsta preseka društva je da aktivistkinje prepoznaju različite probleme, formulišu, a da tek onda kroz različite vrste lobiranja ti problemi budu prepoznati kod institucija. To je jedna matrica koja se iznova dešava“, ocijenila je.
Ona smatra da feministkinje danas prepoznaju one probleme koje će, možda, tek za deset godina prepoznati institucije sistema. Neravnoteža postoji i moguće ju je konvertovati, po njenim riječima, samo kroz akciju.
Ona vidi humor kao sjajan alat za to pa samim tim i mim stranice na društvenim mrežama. One omogućavaju, po njenim riječima, da se definisane potrebe i narativi komuniciraju na način koji je prihvatljiv i povezan sa ljudima u smislu razumijevanja.
Mizoginija u inboksu
Dobro je poznato da su društvene mreže postale i prostor za upoznavanje, možda i prijemčiviji od onog stvarnog. Na svijetu se svakodnevno pošalje bezbroj ljubavnih poruka ali i onih koji to nijesu. Patrijarhalna moć usađena u odrastanje i razvoj ogromne većine muškaraca na Balkanu oslobađa se i u online prostoru pa su nerijetke poruke udvaranja sa velikom dozom mizoginije i, zapravo, mržnje prema ženama.
I dok su mnogi na to navikli ima onih koji na to ne pristaju – seksualno uznemiravanje nije samo fizičko, odlučne su feministkinje pa se protiv onoga što je online uznemiravanje takođe okršavaju humorom.
Brojne su stranice čiji sadržaj čine iskuljučivo poruke pristigle od muškaraca u kojima se vrlo lako naziru note uznemiravanja, mizoginije a zatim i mržnje. I dok je većina ovih raskrinkavanja anonimna pa tako štiti i identitet onoga ko šalje.
Uprkos tome, postojanje ovih stranica baca svjetlo na ono što je digitalni problem koji se često prenosi u stvarni svijet i hrani rodno zasnovane probleme i nasilje.
Bonus video:
