Serveta Hasaj, koja živi u Nikšiću, sa oduševljenjem je prihvatila ponudu Agrokooperative “Od naših ruku” da na tri godine dobije besplatno plastenik u Ozrinićima i oproba se u proizvodnji čeri paradajza.
Agrokooperativa im je kupila 320 sadnica i ona i suprug Radaj Gani “zasukali su rukave”.
Trud se isplatio - paradajz je dobro rodio, ali nemaju kome da ga prodaju.
“Odlučili su se na ovo da bi prehranili porodicu i da ne bi dozvolili da moraju da idu po kontejnerima. Muž je imao dva infarkta, imamo četvoro djece, sa nama je troje, jedna kćerka se udala, tu su i bolesna svekrva i djever”, priča Serveta koja je došla sa Kosova i koja je, kako reče, vična poljoprivrednim poslovima.
Njen suprug Radaj kaže da su paradajz nudili i malim i velikim marketima, restoranima, hotelima, od Nikšića, preko Podgorice, do primorja, ali uzalud. Navodno im je, kaže Radaj, skup, ali nije siguran da ne bi bolje prošli da nijesu Egipćani.
“Ponio sam 16 zdjela i išao od Risna do Bečića ali niko nije htio da kupi – ni restorani, ni hoteli, ni marketi. Rekli su da je skupo a ja sam kutiju od 700 grama prodavao za euro i po, dok je po velikim marketima 4,9 eura. Iz restorana i hotela su kazali da im čeri paradajz služi samo za dekoraciju, a iz velikih marketa da već imaju ljude od kojih nabavljaju”, priča Radaj i pokazuje paradajz.
Kako reče, da imaju kome, odmah bi mogli da prodaju 200 kilograma jer je dobro rodio. Kada je mislio da će se s primorja vratiti sa svih 16 neprodatih zdjela naišao je na jednog Nikšićanina koji je pozvao prijatelja koji drži restoran i prodao mu osam kutija. Ostale kutije je prodao u blizini plaže, ali je morao satima da stoji na suncu.
“Kada se priča o Romima i Egipćanima svi kažu kako nećemo da radimo, kako prosimo, tražimo po kontejnerima. A nije tako. U mojoj porodici niko nikada nije prosio. Radimo, snalazimo se nekako, ali nikako da nam se pruži šansa da živimo od onoga što proizvedemo”, jada se Radaj.
Njegova supruga se nada da će ipak uspjeti da nađu “neku veću firmu koja će im sav paradajz otkupiti”.
“Prodajem ljudima po Nikšiću i uspijem da prodam najviše pet–šest zdjela dnevno. Ovo smo dobili na tri godine i sigurno nećemo odustati. Posadićemo manje drugi put, ako ovo ne uspije paradajz uspjeće nešto drugo, ali sigurno nećemo odustati. Nastavićemo da se borimo”, poručio je Radaj.
Agrokooperativa “Od naših ruku” osnovana je u sklopu projekta “Socijalno preduzetništvo: Korak prema nezavisnosti”, koji je finansirala EU. Za direktora je postavljen Miljaim Delija, tridesetogodišnji sportski novinar koji je nakon završetka projekta nastavio sa pričom započetom u februaru 2016. U drugom plasteniku od 320 kvadrata Delija je zasadio 360 sadnica maline, a Agrokooperativa je i za druge pripadnike RE populacije odskočna daska.
“Serveti smo plastenik dali na tri godine, kupili joj sadnice, samo ćemo dijeliti račune za vodu. U pitanju su vrijedni i pošteni ljudi i iskreno se nadam da će uspjeti da nađu tržište za čeri paradajz”, kazao je Delija.
Galerija
Bonus video:
