Ovogodišnja sezona kampera počela je na hercegnovskoj rivijeri, a prve goste primio je i kamp Zloković u Kamenarima, jedan od najstarijih na hercegnovskoj rivijeri .
“Kamperi iz Zapadne Evrope imaju naviku da poslije katoličkog Uskrsa kreću na odmor sa njihovim pokretnim kućama I dolaze i do nas. Ostaju vrlo kratko, nekoliko dana, a zatim većina nastavlja prema Grčkoj ili Turskoj, Za razliku od prošlih, ove godine nema organizovanih grupa, kaže Uroš Zloković vlasnik kampa i predsjednik grupacije kampova u CTU. On objašnjava da se i na Zapadu osjeća nesigurnost i da na sajmovima na kojima su bili nisu uspjeli da sklope čvrste ugovore. Ali na osnovu najnovijih interesovanja on se nada da će se to promijeniti, naročito u postsezoni.
U našu zemlju najviše kampera stiže iz Njemačke , Austrije, Švajcarske i stariji Francuzi, a iz zemlja bivše Jugoslavije najzastupljeniji su Slovenci i Srbijanci.
Zloković objašnjava da kamping turizam u Crnoj Gori nije dovoljno zastupljen iako su kamperi turisti koji troše dosta novca .U susjednoj Hrvatskoj ostvare čak jednu trećinu ukupnog broja noćenja, dok kod nas skoro da i nema evidencije o tome.
U Evropi u kampingu se ostvaruje četvrtina ukupnog prihoda turističke privrede, a negdje čak i više. Trećina svih kapaciteta u Evropi i četvrtina kapaciteta u Hrvatskoj nalazi se upravo u kampovima.
Kamping putovanja te prateća kamping industrija snažan su činilac evropske privrede. Usprkos tome, u Crnoj Gori još uvijek je prisutno zanemarivanje i nerazumijevanje za ovaj vid turizma.
U susjednoj Albaniji koja je tek na početku kampinga, institutcionalno se pomaže njegov razvoj , što kod nas izostaje. “Naša država nije shvatila da smo mi autentičan oblik turizma koji je specifičan I zahtjeva puno ulaganja, puno truda i rada”, ističe Zloković.Zato se broj kampova svake godine smanjuje . “Proteklih godina imali smo jak građevinski lobi koji je mastodontima “okupirao” sve lijepe površine koji su sada poluprazni,pa je u tom periodu nekoliko kampova izgubljeno nepovratno. Od 29 godina koliko ih je bilo prije dvije decenije, sada radi šest sedam kampova na hercegnovskoj rivijeri”, objašnjava Zloković.
U Crnoj Gori je 40 tak kampova u Crnogorskom turističkom udruženju i desetak van njega. Većina vlasnika kampova u posljednjoj deceniji je unaprijedila je ponudu , kaže Zloković i tvrdi da prosječno imaju kvalitetniju ponudu od hotela.
“Ne pretjerujemo sa cijenama, jer smo u tržišnoj utakmici gdje se sve mjeri, na vrlo preciznoj vagi, a turisti nerado prihvataju svako povećanje , Bruto cijena sa svim taksama za jednu mobilnu kućicu sa dvije osobe je 25 eura”, navodi Zloković.
Danas su kamperi imućni ljudi koji su spremni da za kamp kućicu izdvoje preko 100 hiljada eura, koji puno troše u vanpansionu, ali se odlučuju za kampovanje zbog mira i uživanja u prirodi.
Crna Gora još nije prepoznala kakve bi finasijske efekete mogla imati podržavajući i promovišući ovaj vid turizma za čiji razvoj postoje prirodni uslovi.
Pola vijeka porodičnog biznisa
Kamp Zlokovića u Kamenarima počeo je da radi krajem 60ih godina prošlog vijeka. Sada imaju 60 mjesta i goste koji im se vraćaju godinama. “Imamo personalizovan pristup gostu što ljudi cijene, a dokaz za to su i ocjene na referentnim sajtovima”, navodi Zlojković. Na drugoj strani gosti najviše primjedbi imaju na okruženje kampa: građevisnka sezona koja praktično ne prestaje, nepoštovanje saobraćajnog režima, brza vožnja na putevima,…
Bonus video:
