Sama činjenica da je ubistvo Duška Jovanovića nerasvijetljeno 14 godina jasno pokazuje da vlast nema političke volje da rasvijetli ovaj zločin, a da tužilaštvo i policija nemaju profesionalnih kapaciteta da pronađu ubice i nalogodavce, rekao je predsjednik Komisije za istraživanje napada na novinare Nikola Marković.
Jovanović je ubijen nešto prije ponoći na današnji dan 27. maja 2004. godine ispred redakcije “Dana” u Podgorici.
Na njega je pucano neposredno pošto je ušao u svoj automobil, a od zadobijenih povreda preminuo je u bolnici nekoliko sati kasnije.
Tada je pucano i na njegovog tjelohranitelja koji se nalazio u blizini.
Marković je ocijenio da “teret tog monstruoznog zločina ide na dušu režima”.
“Duško Jovanović je simbol stradanja za slobodnu riječ i istinu”, rekao je on.
Podsjetio je da nadležni organi nijesu saslušali lice koje se prijavilo da bude zaštićeni svjedok.
“Opstrukcija istrage najbolje se ogleda u tome da navodno ni do dan danas nisu uspjeli da ga pronađu i saslušaju. Ako se zna da je i službena zabilješka nestala iz policije i da niko nije smijenjen zbog toga, jasno je da je istraga rađena da se ništa ne otkrije”, naveo je Marković.
Istakao je da njegova žrtva obavezuje sve medijske poslenike da izvrše pritisak na vlast kako bi ubistvo bilo rasvijetljeno.
Dok se to ne desi, dodao je Marković, ostaje nam da sumnjamo ko je toliko moćan da obesmisli svaki pokušaj da je ubica već 14 godina van domašaja pravde.
“Vjerujem da je danas svakome jasno da je Milo Đukanović dominantno kreirao ambijent da se novinari nekažnjeno mogu ubijati, a koji je istovremeno i glavni uvoznik medijske mafije u Crnoj Gori”, rekao je “Vijestima” Marković.
Tužilaštvo i Pažin ćute
Poslije jedanaestogodišnjeg procesa pravosnažno je osuđen jedino Damir Mandić, i to za saučesništvo u ubistvu, i to na 19 godina zatvora.
Sud je utvrdio da se on nalazio u vozilu iz koga je izvršen atentat, ali da nije pucao.
Izvršilac ubistva i nalogodavac nijesu otkriveni. I motiv ubistva je ostao nepoznat.
Jovanoviću je prije atentata više puta prijećeno. Pretučen je 2000. godine. Nijesu otkriveni ni počinioci ovih napada i prijetnji.
Ni tužilaštvo, ali ni ministar pravde Zoran Pažin nijesu odgovorili na pitanja “Vijesti” o ubistvu Jovanovića.
Tužilaštvo smo pitali da li ima bilo kakvih novih detalja u istrazi i da li je iko odgovarao zbog propusta u istrazi, dok smo Pažina pitali kako komentariše to što ni nakon toliko godina ne znamo ko su izvršioci i nalogodavci tog teškog zločina, te da li ima nekih saznanja o tome šta je u posljednje vrijeme urađeno da se otkriju zločinci.
Kontroverze, zaštićeni svjedoci, lažni izvještaji
Jedino ubistvo novinara u Crnoj Gori obilježile su brojne kontroverze.
Nedavno je upravo Marković objelodanio da su u Visbaden poslati lažni DNK uzorci Vuka Vulevića.
Više državno tužilaštvo u Podgorici demantovalo je te tvrdnje.
Postojala je sumnja da su upravo Vulević i pokojni Armin Muša Osmanagić učestvovali u ubistvu, ali tužilaštvo to nije uspjelo da dokaže.
Poslanik Pokreta za promjene Koča Pavlović je sredinom 2016. godine tvrdio da je izvještaj privatnog detektiva dokaz da je Jovanovića ubio Đuzepe Đordano, koji u zatvoru u Italiji izdržava kaznu za ubistvo jednog od italijanskih mafijaških vođa Santa Vantađata, 1998. godine u Baru.
Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković, međutim, ocijenio je da taj izvještaj ne sadrži dokaze za te tvrdnje i da tužilaštvo provjerava kredibilitet njegove sadržine.
Tužilaštvo je 2015. formiralo novi predmet o ubistvu Jovanovića, kada su govorili da pokušavaju da otkriju još dva saučesnika u ubistvu Jovanovića.
Rečeno je da su tim povodom saslušali 10 svjedoka, uključujući bivšeg premijera Mila Đukanovića i njegovog nasljednika Duška Markovića.
Đukanović je ranije u parlamentu aludirao da je Vojislav Koštunica kriv za smrt Jovanovića. Marković je govorio da je nekadašnja Služba državne bezbjednosti imala informacije da je bezbjednost Jovanovića bila ugrožena prije nego je ubijen.
I Zoran Vlaović zvani Bohum, zaštićeni svjedok na suđenju za ubistvo inspektora Slavoljuba Šćekića, prije dvije godine nudio je pomoć u istrazi ubistva, govoreći da može pomoći u rasvjetljavanju zločina.
On je tražio je da mu se u toj istrazi, takođe, omogući status svjedoka saradnika, a tražio je i azil u Srbiji.
Tužilaštvo se o toj ponudi nije zvanično izjašnjavalo, a prema nezvaničnim saznanjima još nijesu uspjeli da ga pronađu.
Za još jednog navodnog svjedoka koji je prije par godina tražio isti status, ocijenili su da nije kredibilan.
Protiv lista “Dan” i uredništva je u periodu ubistva bilo pokrenuto i više tužbi za klevetu, uglavnom zbog prenošenja navoda iz zagrebačkog lista “Nacional” o umiješanosti crnogorskih zvaničnika u međunarodni šverc cigareta.
Neriješeno dvije trećine napada na novinare
U izvještaju “Procesuiranje napada na novinare u Crnoj Gori” koji je uradila Akcija za ljudska prava (HRA) se ističe da je do oktobra 2016. godine prijavljeno i procesuirano 55 slučajeva napada na novinare, od kojih 34 nijesu riješena. Da nema napretka u oblasti slobode medija, upozorila je Evropska komisija, a prema izvještaju Reportera bez granica, Crna Gora je na 103. poziciji u regionu, gora je samo Makedonija.
Ubistvo glavnog urednika “Dana” Duška Jovanovića, pokušaj ubistva Tufika Softića, prebijanje Mladena Stojovića i Željka Ivanovića, napad i prijetnje Oliveri Lakić, bombaški napad na redakciju “Vijesti”, samo su neki od slučajeva koji ili nisu uopšte, ili su samo djelimično procesuirani i riješeni.Zajedničko u svim napadima je da do nalogodavca nadležni organi nisu stigli.
Najozbiljnije napade pretrpjeli su novinari i mediji koji su oštro kritikovali vlast, istraživali korupciju ili organizovani kriminal.
Nikada nije utvrđena odgovornost državnih službenika koji su opstrukcijom istraga najtežih slučajeva obezbijedili nekažnjivost, a pojedini koji su sprovodili sporne istrage napredovali su u karijeri.
Bonus video:
