Stari novac, ordenje, dokumenti, fotografije, stare razglednice i bojni predmeti iz neolita do moderne istorije - samo su dio eksponata koje Pljevljak Dejan Krupa čuva u svom domu u pljevaljskom naselju Balibegovo brdo.
Priča da je sa devet godina počeo da ih sakuplja u želji da sačuva dio istorije ljudi sa ovih prostora. Četrdeset godina kasnije, teško da može prebrojati sve predmete u kolekciji.
Ljubav prema starinama počela je u osnovnoj školi kada je slučajno pronašao metalni novčić za koji će kasnije sazanti da je fransuski, iz 18. vijeka.
Od tada do danas sakupio je na stotine vrijednih eksponata, a ističe da je posebno ponosan na kolekciju ordenja iz socijalističkog perioda.
“Posjedujem najobuhvatniju kolekciju od preko 200 ordena iz socijalističkog perioda. Najvredniji orden u mojoj kolekciji je orden koji je pripadao Dušanu Pekiću, zamjeniku načelnika Juogoslovenske narodne armije. To je jedno od najrjeđih odlikovanja koje je dodjeljivano u tom periodu s obzirom da je u njega ugrađivano drago kamenje. Posjedujem i više od 20 odlikovanja narodnih heroja, generala i visokih političkih predstavnika tadašnje države”, kaže Krupa za “Vijesti”.
Priča da posjeduje i ordenje iz perioda Knjaževine i Kraljevine Crne Gore, kao i brojna ruska odlikovanja.
Vlasnik je i dva Ordena narodnog oslobođenja kojeg su dobijali ljudi koji su bili organizoatori ustanka 1941. godine.
“Iinteresantno je da su među prva tri odlikovana bila dva Pljevljaka - Mile Peruničić i Velimir Jakić. Posjedujem i jednu srebrenu spomen-plaketu od ukupno oko 200 koliko ih je dodijeljeno ljudima koji su bili na prvom zasjedanju Avnoja. Na svakoj plaketi ima ugravirano ime nosioca, a sve su urađene od čistog srebra. Posjedujem brojne partizanske spomenice i ordenje, kao i ratne zastave. Jedini u svijetu posjedujem dvije plakete, zlatnu i srebrenu medalju i učesničku značku, sa prvog sleta Jugoslovenske armije i mornarice održanog 1946”.
Kaže da ordenje i druge znamenitosti kupuje na sajmovima u zemlji i inostranstvu, preko interneta, i da je dobar dio kolekcije dobio na poklon.
Ističe i dobru saradnju i sa Zavičajnim muzejom u Pljevljima.
“Kada vide ljudi da sve ovo radim s ljubavlju, nijesu ni rijetki oni koji mi poklanjaju mnoge vrijedne stvari. Na tržištu ordenja je haotično stanje zbog velikog broja falsifikata. Ako nemaš znanje, lako ćeš umjesto pravog kupiti faslifikovano ordenje”.
Brojna je i kolekcija novčanica od 1886. do danas.
Ordenje se prodaje i na buvljacima zbog siromaštva
Iako za sebe kaže da nije bogat, tvrdi da kolekcionarstvo nije hobi siromašnih ljudi.
“Dosta novca izdvajam za ovakve stvari jer je po meni najbolje ulagati u antikvitete. Kolekcionarstvom se uglavnom bave stariji ljudi, dok je vrlo malo mladih koji bi željeli da to rade. Želja mi je da u Pljevljima formiramo udruženje kolekcionara, a u pregovorima sam sa Udruženjem kolekcionara iz Podgorice da organizujemo jednom godišnje izložbu antikviteta u Pljevljima. Teška ekonomska situacija mnoge je natjerala da prodaju po buvljacima ordenje i druge vrijedne stvari. Otvoren sam za saradnju i neka mi se ljudi obrate, a ja ću im reći gdje mogu da prodaju te stvari, a da to ne rade po buvljacima u bescijenje. Mogu se uvijek javiti i u muzej, koji će interesantan predmet da otkupi”, ističe Krupa i tvrdi da je veliki odliv umjetnina iz Pljevalja.
Kralj Aleksandar pokrovitelj časopisa za muslimane
Posjeduje na stotine istorijskih dokumenata koja se odnose na pljevaljski kraj.
“Imam jednu odluku iz 1946. koju je svojeručno potpisao Blažo Jovanović, tadašnji predsjednik Vlade Narodne republike Crne Gore. Posjedujem i više dokumenata iz perioda Osmanskog carstva, Kraljevine Crne Gore, Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca i Kraljevine Jugoslavije, a koji su vezani za Pljevlja. Imam prvi broj ‘Gajreta’. To je bio časpis za, kako na njemu piše, kulturno i ekonomsko podizanje muslimana. Zanimljivo je da je izlazio pod pokroviteljstvom kralja Aleksandra”.
Kolekcionar je i više stotina fotografija većinom starih Pljevalja. Kaže da najstarija potiče iz 1890.
“Posjedujem i raritetnu fotografiju na kojoj su Vladimir Knežević Volođa i Rifat Burdžović Tršo, sa saborcima. Snimljena je tri dana prije njihove pogibije kod Mrkonjić Grada 1942”.
Bonus video:
