Majstor mračnog uma

Mihael Šumaher je 3. januara napunio 50 godina. Čovjek koji je život živio pod punim gasom, igrom sudbine je prije pet godina nakon udesa na skijanju ostao prikovan za krevet, a njegovo zdravstveno stanje je i dalje pod velom tajne.

Nijedan profesionalni automobilista nije toliko polarizovao javnost kao Šumaher. Kakvo nasljeđe je ostavio najuspješniji vozač Formule 1 svih vremena? Da li je on heroj i da li je ostavio iza sebe nešto što će biti zvijezda vodilja mladim generacijama vozača?

Šumaher je zasigurno heroj zbog svojih izuzetnih vozačkih vještina. Poruke koje je ostavio mladim naraštajima su da sam talenat nije dovoljan, da treba da tjerate sebe da uvijek budete bolji i da ako imate dobru tehničku podlogu možete da budete na pobjedničkom postolju češće od drugih.

Sve ovo je zapravo bio Mihael Šumaher. Njegove izuzetne vještine su prvi put bljesnule 1991, kada je golobradi momak na svojoj prvoj trci Formule 1 na stazi Spa-Frankošamp u Belgiji dovezao inferiorni Džordanov bolid do sedme pozicije na startu. Bila je to apsolutna senzacija, zbog koje su najjači timovi odmah bacili oko na mladog Mihaela, koji je tada imao samo 22 godine. Iako je Šumaher na trci nakon samo 500 metara doživio kvar na kvačilu i odustao, Spa je po njegovom riječima postala kao njegova dnevna soba.

I pored takve premijere, Šumaher nije odmah zaradio mjesto u timu. Edi Džordan, vlasnik ovog tima, nije bio spreman da mu obezbijedi mjesto za volanom svog bolida. Džordan je u to vrijeme bio u velikim finansijskim teškoćama. Para je nedostajalo na svakom koraku. Sedamdesetogodišnji Britanac kazao je tada “da nema ni najmanje interesovanje za Šumahera”. Nije znao ni da pravilno izgovori Šumaherovo ime.

“Da mi je neko rekao da se on zove Džoni Forbs, to bi bilo to. Nije me bilo briga. Zanimalo me je samo kako da tim opstane. Trebalo mi je novca”, rekao je kasnije Džordan. Tek kad je Šumaher donio 150.000 dolara u tim, dobio je mjesto za volanom bolida Formule 1.

Godine 1995, budući sedmostruki svjetski šampion pokazao je šta je mislio kada je rekao da je Spa za njega kao dnevna soba. Navijači na padinama Ardena kao i milionsko TV gledalište zadržavali su dah pred nevjerovatnom akcijom na stazi. Šumaher je svom najljućem konkurentu za šampionsku titulu, Dejmonu Hilu i čitavom svijetu pokazao da ga je ovdje teško savladati i kada je u neravnopravnoj poziciji. Nekoliko minuta, Hil je u Vilijams Renou pokušavao da pretekne vodećeg Mihaela u Beneton Renou. U normalnim uslovima, bio bi to težak zadatak jer je u oba bolida bio Renoov motor od 850 KS. Međutim, tada je staza Spa bila natopljena kišom, pa su veliku razliku predstavljale gume. Šumaher je vozio na potpuno glatkim gumama, takozvanim “slikovima”, pa je vozio po stazi kao po sapunu. Hil je, sa druge strane imao kišne gume, što mu je davalo veliku prednost jer su njihpove šare bile sposobne da istisnu ispod sebe 60 litara vode u sekundi. Šumaher je jednom izletio sa staze na travu, ali se vratio i uspio da pretekne Hila i pobijedi na trci. Navijači širom svijeta su bili oduševljeni.

Od tada, Šumaher je zaradio reputaciju majstora na kiši, jer je znao kako da balansira bolid Formule 1 pri brzini od 300 km/h na kiši i uvijek plesao po ivici. Od tog vremena Šumahera smatraju i za analitičkog genija. “Prenosio nam je kada je bilo problema sa motorom ili šasijom. Sve je objašnjavao u 15 minuta. Sa drugim vozačima smo pričali čitav sat i nijesmo uspijevali da izvučemo toliko”, priča Vinsent Gailjardo, Renoov inženjer motora iz tog vremena.

Isti slučaj je bio kasnije u Ferariju u koji Mihael prelazi 1996. Stefano Domenikali, koji je bio u menadžmentu Skuderije od 1996. i šef tima 2007, sjeća se fenomenalnog talenta. “Mihael je mogao da zatvori oči i da u svojoj glavi obiđe stazu u ekstremno usporenom snimku, analizirajući svaku sliku kruga pojedinačno, i da pronađe mogućnost poboljšanja u svakoj toj sličici”, kazao je Domenikali u avgustu prošle godine. “Na primjer, Šumaher je bio prvi koji je prebacivao balans kočenja iz krivine u krivinu da bi ispitao i najmanju mogućnost za brži prolazak”.

Uključenost u tehnički dio imala je efekat i na tim. To je posebno došlo do izražaja u Silverstounu 1999, kada je Šumaherov Ferari udario u zid od guma pored staze nakon što su mu otkazale kočnice. Kako se kasnije ispostavilo, mehaničar je tako labavo pričvrstio šraf na kočionom sistemu da je usljed vibracija on otpao. Tako su u kritičnom momentu kočnice otkazale, kada je Šumi morao brutalno da uspori svoj bolid sa 307 km/h prije Stou krivine, što je potvrdila i kasnija analiza telemetrijskih podataka.

Nakon što je bolid u gume udario brzinom od 107 km/h, Šumaher je slomio desnu nogu. Ono što dugo nije bilo poznato je da je Njemac tada za dlaku izbjegao smrt. Tokom udesa došlo je do zastoja srca, potvrdio je Domenikali nakon mnogo godina. “Šumaher to nikada nije javno rekao i nikada nije okrivio tim za taj incident. Mehaničari su uvijek bili uz njega. Zato on nikad nije rekao lošu riječ o timu, čak ni kada mu je zbog greške tima bio ugrožen život”, kazao je Domenikali.

Međutim, Šumaher je imao i mračnu stranu. Zato će njegova prva titula 1994. ostati u sjenci nesportskog manevra kojim je iz trke izbacio jedinog konkurenta Dejmona Hila. Na zadnjoj trci u Australiji, Šumaher je za trenutak izgubio kontrolu nad svojim benetonom, izletio na travu, ali je uspio da se vrati na stazu taman toliko da zakači Hilov vilijams. Šumaherov bolid je udario u gomilu guma i trka je za njega bila završena, ali je i Hil zbog oštećenja na autu morao ubrzo da odustane. Tako je Šumaher sa samo jednim bodom prednosti uspio da dođe do šampionskog naslova.

Osamnaest godina nakon ovog događaja, u novembru 2012, Hil je u jednom intervjuu otkrio da i danas kod njega postoji veliko razočaranje i da sjećanje na taj incident još uvijek boli. “Ljudi me i dalje pitaju za ono što se desilo u Adelaidi 1994. Mnogi su ubijeđeni da je to užasan način da se odluči šampion, dok neki opravdavaju Mihaela. Ja bih volio da sam imao njegov talenat, ali nikad ne bih pristupio sportu na isti način kao on”, kazao je tada Hil.

Ono što je tada otvorilo žučne rasprave, postalo je kristalno jasno tri godine kasnije. Mičel, kako su ga zvali njegovi španski navijači, ponovo je bio beskrupulozan na trci u Herezu 1997. godine. Šumaher je bio u vođstvu, ali je znao da je njegov ferari sporiji od vilijamsa za čijim je volanom bio Žak Vilnev. Kanađanin je bukvalno ušao u branik Šumaheru u 48. krugu i u jednoj desnoj krivini krenuo u preticanje sa unutrašnje strane. Kada je Vilnev već bio ispred, Šumaher je naglo skrenuo desno i udario ga u bok. Namjera je bila jasna: izbaciti Vilneva iz trke. Međutim, ovog puta mu se obilo o glavu, jer je sam izletio sa staze i zaglavio se u šljunku. Ali to nije bila sva šteta. FIA ga je kasnije optužila da je namjerno izazvao incident i oduzela mu sve bodove. Bilo je ovo najmračnije poglavlje Šumaherove karijere, a njegovim konkurentima upozorenje šta mogu da očekuju od Njemca.

U svojoj nezasitoj gladi da bude prvi, Šumaher je često bio brutalan ne samo na stazi, već se služio i drugim podmuklim psihološkim igrama. Kada je na zalasku svoje karijere vozio u Mercedesu, morao je da se suoči sa mladim, takentovanim i ambicioznim Nikom Rozbergom, koji je često bio brži od starog šampion. Pred same kvalifikacije za VN Monaka 2010, Rozberg je žurio u toalet. Međutim, Šumaher je već bio tamo i blokirao WC do pred sam ulazak u bolid. “Bio je tamo toliko dugo, da je u auto sjeo u posljednjem trenutku. Trebalo je da krenem u kvalifikacije sa bešikom koja samo što nije eksplodirala”, žalio se kasnije Rozberg. Šumaher je na svaki način želio da omete konkurenta koji je bio sve brži. Ali je mlada nada Mercedesa spriječila takvu namjeru. “Rekao sam sebi da neće moći tako. Pomokrio sam se u korpu koja je stajala ispred toaleta”.

Ili u Mađarskoj, takođe 2010. Četiri kruga prije kraja trke, Šumaher je u “srebrnoj strijeli” bio na desetom mjestu koje mu je obezbjeđivalo makar jedan bod. Ali Rubens Barikelo u Vilijamsu se brzo približavao. Šumi je shvatio da će ga njegov dugogodišnji timski kolega iz ferarija uskoro prestići i da će ostati praznih ruku i to u godini svog povratka nakon duže pauze. Ne mogavši da se pomiri da će njegov nekadašnji vodonoša projuriti pored njega, Šumaher je pobjesnio. Kada je na glavnom pravcu Barikelo brzinom od 250 km/h počeo preticanje sa desne strane i ubrzo došao paralelno sa njim, Šumi je krenuo prema njemu i primorao ga da zamalo dodirne zid boksa, što bi izazvalo tragediju. Za ovako ektremno agresivan potez, kažnjen je sa deset mjesta na narednoj trci. Da li se kasnije izvinio Barikelu ili bar popričao sa niim? Brazilac je rekao da je mu je Šumaher tek nekoliko nedjelja kasnije poslao poruku u kojoj mu je Šumaher saopštio da mu nije bila namjera da ga gurne na zid. Barikelo je novinarima rekao da se ne sjeća da se tokom svih godina koje su proveli zajedno Šumaher ikada nekome izvinio.

U privatnom životu, Šumaher je bio druga osoba. Priča se da je bio vrlo pažljiv i prije svega, društveno odgovoran. Neko ko je uvijek odmjeravao riječi da ne bi nekoga povrijedio. Neko čija se harmonija, slična onoj iz odnosa sa mehaničarima i inženjerima, ogledala i u privatnom životu. Živio je u miru i blagostanju na obali Ženevskog jezera.

Njegova žena Korina, po Šumaherovim riječima “ljubav njegovog života”, gajila je konje na obližnjem ranču. Nošena entuzijaznom majke, ćerka Đina Marija (21) je na ljeto 2016. osvojila zlatnu medalju u jahanju. Sin Mik (19) sa druge strane, povukao je talenat na oca i počeo obećavajuću karijeru automobiliste. U oktobru je postao evropski šampion Formule 3, što ga je preporučilo za elitnu disciplinu u kojoj je njegov otac dugo vladao.

Šumehere nijesu pratili skandali, nijesu živjeli kao glamurozan par pod reflektorima, jer je Šumi tokom karijere čuo dovoljno aplauza. I kasnije se bavio biznisom i svoj imetak doveo do brojke od 700 miliona eura. Značajne sume su donirali u dobrotvorne svrhe, gotovo uvijek sa zahtjevom da se ne pominju kao donatori. Sa druge strane, Šumaher u bolidu je ostao egoista. Edi Irvajn, takođe njegov timski kolega iz Ferarija pričao je o njemu 2016: “Mihael nije bio anđeo. Ali jeste jedan od najvećih”.

Da li je Šumaher dovoljno veliki da bismo ga smjestili uz rame legendama kao što je Ajrton Sena? Ono što je uradio pred sam kraj svoje karijere 2006. godine, u kojoj zamalo nije postao šampion, ne ide mu u prilog. U Monaku je u kvalifikacijama imao najbolje vrijeme do pred sam kraj. Ali imao je razlog da vjeruje da jedan od dva renoa iza njega mogu da obore njegovo vrijeme u zadnjem krugu. Onda je lažirao grešku u uskoj krivini Raskaz, popriječio auto i blokirao stazu. Protesti Renoa su bili tako burni da je Šumaher poslat na zadnju poziciju na startu, i na kraju ipak završio kao peti. Ros Bron, Šumaherov šef u to vrijeme, pričao je kasnije o ovom manevru. “Ako je htio da svjesno simulira grešku, trebalo je da udari svojim bolidom u barijere i da ga uništi”.

Ako je Šumaher kao mlad bio željan pobjeda i nije birao sredstva, onda ga ništa ne opravdava da u periodu kad je postao najuspješniji napravi ovakav potez.

Šumahera ipak mnogi konkurenti smatraju za najboljeg vozača u istoriji. Niki Lauda je jednom Šumaherove vještine opisao ovako: “On ima najkraće žice od glave do dupeta. Najveći je”. Sličnog mišljenja je i Fernando Alonso, čovjek koji je prekinuo Šumaherovu petogodišnju dominaciju u F1: “Titule imaju još veću vrijednost ako ih osvojite dok kao protivnika imate Mihaela Šumahera.”

Ferarijeva izložba u Šumijevu čast

U čast Šumaherovog 50. rođendana Ferari je otvorio specijalnu izložbu u svom muzeju u Maranelu. Nazvana “Michael 50”, izložba daje dublji uvid u Šumaherovu izuzetno uspješnu F1 karijeru tokom koje je zabilježio 68 pol pozicija, 91 pobjedu i 155 plasmana na podijum.

Najimpresivniji dio izložbe je “Dvorana pobjeda” u kojoj su izloženi neki Ferarijevi F1 bolidi koje je Šumaher vozio tokom višegodišnje dominacije.

Tu su između ostalih F310 iz 1996. u kojem je ostvario tri pobjede, potom F399 sa kojim je Ferari osvojio titulu konstruktora 1999, pa F1-2000 u kojem je Šumaher osvojio prvu od pet uzastopnih titula sa italijanskim timom.

Izloženi su i F2002, F2004, kao i 238 F1 iz 2006. u kojem je Šumaher ostvario 72. i posljednju pobjedu u bolidu Ferarija na Velikoj nagradi Kine.

Na biciklu učio stazu

Šumaherovom debiju u Džordanovom bolidu u Belgiji prethodila je zanimljiva situacija. On je tada dobio mjesto u bolidu, jer ga je njegov menadžer Vili Veber preporučio Džordanu, rekavši da Šumi poznaje stazu kao svoj džep. Međutim, Mihael je stazu do tada posmatrao samo sa tribina. Tokom trkačkog vikenda, bilo je predviđeno da prvi vozač Džordana Andrea de Ćezaris pokaže Šumaheru stazu, ali nije imao vremena za to zbog pregovora oko sopstvenog ugovora. Mihael je tada upoznao stazu prevezavši je nekoliko puta biciklom na rasklapanje koji je nosio sa sobom. Na kvalifikacijama je sa jednim od najlošijih bolida u gridu stigao do senzacionalne sedme pozicije.