Prije 25 godina u Njemačkoj se pojavio prvi ponuđač zajedničkog korištenja automobila - s jednim autom. Danas na tom segmentu tržišta učestvuju i veliki automobilski koncerni, a internet ga čini još jednostavnijim.
Sve je počelo jedne pijane noći. U proljeće 1988. tri brata u Berlinu su smišljala kako bi mogli zajedno koristiti jedan auto. Jedan od njih, Markus Petersen, dobio je zadatak da smisli pravedno rješenje. Na kraju je on učinio i više nego što je bilo nužno. Naime, 10. juna 1988. u Zapadnom Berlinu on je osnovao kompaniju „StadtAuto“, prvog ponuđača zajedničkog korištenja automobila - karšeringa (carsharing) - u Njemačkoj.
Ali, karšering nisu izmislili Njemci. Švajcarci su bili nekoliko mjeseci brži. Ideja je bila jednostavna: za kupovinu automobila treba puno novca. A većinu dana auto stoji nekorišten. Ali, ako više ljudi koristi isti automobil, to može uštedjeti novac. A i okolina profitira. Za kupovinu, izlete ili prevoz stvari auto se može kratkoročno iznajmiti.
"Ideja sa karšeringom je da uvijek i svugdje imam pristup jednom automobilu“, kaže osnivač „StadtAuta“ Markus Petersen.Skromni početak
Posudivši od oca 17.000 njemačkih maraka, Petersen je 1988. mogao pokrenuti posao. Što se tiče automobila, izbor nije bio velik: „StadtAuto“ je nudio jedan jedini „opel kadet“, star 10 godina. Za to je puno zahtijevao od svojih prvih 50 korisnika: ulaganje 1.000 maraka i mjesečnu naknadu od 10 maraka. Uz to se za svaki pređeni kilometar plaćao određeni iznos. I auto je uvijek morao biti ostavljan na istom mjestu na kojem ga je drugi korisnik mogao preuzeti.
"Krajem 1980-ih svi smo bili pomalo ekološki usmjereni“, kaže Petersen. Broj automobila je trebalo da bude smanjen. Čak je i u Opštim uslovima korištenja stajalo da korisnik ne smije posjedovati vlastiti auto“, prisjeća se Petersen. Ali, uprkos tome stvar se brzo proširila, zahvaljujući i velikom zanimanju medija.Usluga u cijeloj zemlji
Ideja o zajedničkom korištenju automobila proširila se ubrzo po čitavoj zemlji. Počekom 1990-ih u brojnim gradovima su otvorene firme za karšering. Neki ponuđači, koji su u prvi plan stavljali ekološki cilj, smanjenje izduvnih gasova, počeli su čak poslovati s dobitkom - iako zarada nije kod svakog ponuđača bila najvažnija. I Petersenov pilot-projekt, koji je uskoro umjesto imena „StadtAuto“ dobio naziv „StattAuto“ (igra riječi, umjesto gradski auto - zamjenski auto), neko je vrijeme donosio prihod.Uključivanje velikih koncerna
Ali 2001, kad je firma u Berlinu i Hamburgu imala oko 300 automobila i oko 5.000 korisnika, počeli su se stvarati gubici. Onda ju je 2004. preuzeo holandski ponuđač karšeringa „Grinvils“.
Od prvobitnog cilja zaštite okoline karšering se u međuvremenu udaljio. U velikim njemačkim gradovima brojni ponuđači nude različite oblike zajedničkog korištenja automobila. I Njemačka željeznica već godinama ima ponudu karšeringa kako bi svojim klijentima omogućila nastavak putovanja do željenog odredišta.
U međuvremenu su se uključili i veliki proizvođači automobila kao „Daimler“ i „BMW“. Istraživač mobilnosti Konrad Gec sa Instituta za socijalno-ekološko istraživanje u Frankfurtu pojašnjava zašto svi govore o karšeringu:
"Danas je jasno da će ekološka mobilnost biti nužna.“
Istraživač mobilnosti Konrad Gec vidi dolazak „revolucije mobilnosti“. Uz pomoć pametnog telefona i odgovarajuće aplikacije ljudi će ubuduće moći da biraju prevozno sredstvo: auto, voz, javni prevoz, avion, bicikl
Od 2009. Daimler ima vlastitu mrežu karšeringa, „car2go“. On uvodi novu vrstu mobilnosti jer nema određenih mjesta za parkiranje automobila. Korisnici uz pomoć interneta i pametnih telefona mogu pronaći sebi najbliži slobodni automobil, kojih ima po cijelom gradu. I mogu ga ostaviti tamo gdje završe putovanje. Obračunava se u vremenskim jedinicama.
I „BMW“ s rent-a-kar firmom „Sikst“ trenutno stvara sličnu mrežu. Portparol firme „DriveNow“ Mihael Fišer uočava promjenu u automobilskoj industriji:
"Ovdje se više ne radi o klasičnim proizvođačima automobila, oni se, kao na primjer BMW, sve više razvijaju u ponuđače usluga mobilnosti.“
Takav razvitak naročito ubrzava internet.
„Više od 90% zahtjeva dolaze preko pametnih telefona“.
Istraživač mobilnosti Konrad Gec vidi dolazak „revolucije mobilnosti“. Uz pomoć pametnog telefona i odgovarajuće aplikacije ljudi će ubuduće moći da biraju prevozno sredstvo: auto, voz, javni prevoz, avion, bicikl.
Karšering u tome ima važnu ulogu.
„Moja teza glasi da će karšering postati masovno tržište“.
Statistički podaci potkrjepljuju njegovu tezu: 2012. je oko 450.000 ljudi barem jednom koristilo automobil preko karšeringa, a tendencija je u porastu.
Pokretač karšeringa Markus Petersen se divi digitalnoj revoluciji:
„Internet i mobilni omogućuju pravi karšering.“ Budućnost će pokazati hoće li auto za zajedničko korištenje, za što se u međuvremenu nude i automobili na električni pogon, postati stvarna konkurencija privatnom automobilu.
Bonus video:
