Grickanje unutrašnje strane usne, igla u cipeli, alkohol, tablete za smirenje, narkotici... samo su neki od načina na koji oni koji se plaše istine pokušavaju obmanuti poligraf i onoga koji ih ispituje.
Ipak, to ne može promaći Draženu Aničiću, rukovodiocu Grupe za poligrafsko ispitivanje u Upravi policije.
“Ništa od toga ne može da opstruira samo odgovor na pitanja zbog kojih neko dolazi na test niti da izazove neaktivnost samo na relevantnim pitanjima. Na taj način opstruiraju čitav test i izazivaju neaktivnost na svim pitanjima. To se vrlo jednostavno očita na testu kao nereaktivnost, i jako je očigledno. Dakle, neko ko to uradi nije prošao poligraf, ne u smislu predmeta zbog kog je kod nas, nego nije mogao da bude ispitan i možemo ga ispitivati ponovo”, objašnjava Aničić, dodajući da ako je očigledno da neko ima psihičke probleme ili napade panike nije poželjno raditi test jer je vrlo diskutabilno šta se može dobiti testiranjem takve osobe.
Aničić i njegov kolega jedini u Crnoj Gori poligrafski ispituju osumnjičene za krivična djela. Poligrafska laboratorija u kojoj rade namjenski je opremljen prostor da bi se moglo obavljati kvalitetno poligrafsko ispitivanje - vrata su tapacirana, zidovi duplo zvučno izolovani da na ispitanika ne utiču zvuci sa strane, akromatski obojani da ne iritiraju čovjeka, disperzivno svjetlo kako ne bi uticalo na onog ko odgovara...
“Trudimo se da osoba koja se poligrafski testira nema osjećaj da je u policiji. Nema stvari koje iritiraju, niti onih koje odvlače pažnju”, objašnjava Aničić.
U prvom dijelu laboratorije on ili njegov kolega obavljaju prvi razgovor sa ispitanikom. Već tada, imaju čitav set pitanja pripremljenih za svakog pojedinačno, koje izvlače iz onog što su im o krivičnom djelu rekle kolege za čije potrebe i testiraju nekog.
“Oko 70 odsto ispitivanja radi se za Sektor opšteg kriminaliteta - krvni i seksualni delikti, požari, eksplozije i havarije i krivična djela protiv imovine (razbojništva, krađe, provale...). Prvi dio je razgovor sa kolegama, koji me upoznaju sa predmetom, ispričaju mi šta ih interesuje za taj događaj i kako i na osnovu čega to lice dovode u vezu sa tim događajem. Da li je mogući izvršilac, nalogodavac, saizvršilac, pomagač, tiper. Dakle, koje su to okolnosti koje čovjeka dovode u vezu sa tim krivičnim djelom”, objašnjava Aničić.
Njegov zadatak je da sačini test na osnovu toga i razgovora sa ispitanikom koji mu kaže da li zna nešto o događaju zbog kog je i došao na testiranje.
“Forma je tako oblikovana da čovjek jednostavno može samo odgovoriti sa da ili ne. Ispitaniku se uvijek prvo pročitaju pitanja da bi vidio razumije li ih i može li odgovoriti sa da ili ne. Ne mogu u testu da postavim pitanje sa kojim prethodno nisam upoznao čovjeka”, rekao je on.
Objašnjava da se jedino tako može tumačiti dobijena reakcija.
“Ako bih čovjeku postavio neko pitanje koje prethodno nije čuo, možda bih dobio reakciju na iznenađenje, a ona može biti slična bilo kojoj od onih kako ispitanik reaguje kada ne govori istinu.”
Na poligrafu se mogu testirati sve punoljetne osobe, čiji pristanak je obavezan, i stariji maloljetnici za čije ispitivanje saglasnost moraju dati roditelji ili zakonski staratelji. Testiranje se sastoji iz tri dijela, razgovora, prikopčavanja na poligraf koji bilježi sve nevoljne reakcije i kontrolnog testiranja. Testna pitanja imaju dva dijela - irelevantna pitanja (ime, datum rođenja, mjesto stanovanja, datum ispitivanja...) i relevantna koja se odnose isključivo na događaj zbog kog je neko završio na poligrafu.
“Svako pitanje, pa i irelevantno, prethodno je raščišćeno u razgovoru i nema potrebe da se ispitanik plaši da ćemo zadrijeti u njegovu intimu ili pitati nešto što bi ga povrijedilo po bilo kom osnovu. To su pitanja na koja ispitanici odgovaraju sa da ili ne i njihov broj je isti kao broj relevantnih pitanja. Nakon toga postavljaju se kontrolna pitanja, koja služe da bi se izvršila komparacija. Test, zavisno od vrste, može da ima od pet ili šest do 13 pitanja i može da traje od dva do četiri minuta. Kompletno ispitivanje, od kad ispitanik uđe u poligrafsku laboratoriju dok izađe, traje od pola sata do sat. Tu su predtestni razgovor, ispitivanje i posttesni razgovor”, kazao je Aničić.
Aničić objašnjava da poligraf bilježi sve reakcije na koje čovjek ne može voljno da utiče - znojenje, disanje, zasićenost kiseonikom...
“Ova metoda osmišljena je imajući u vidu da smo, najvjerovatnije svi, otprilike približno istih moralnih vrijednosti i da svi smatramo da je loše ako se neko ubije, nešto ukrade. Oni koji smatraju da je sasvim u redu ukrasti ili paliti smatraju se kleptomanima, piromanima, i diskutabilno je da li to kod njih uopšte može izazvati misaoni tok koji će da osjeti krivicu, kajanje, grižu savjesti, osudu okoline. To su emocije koje očekujemo kod ispitanika, a kao posljedicu tih emocija očekujemo promjenu”, objašnjava on.
Reakcije ispitanika mjere senzori mrdanja, uređaj za grudno i stomačno disanje, aparat za pritisak, pletizmograf...
“Senzori za mrdanje su takozvane kontra mjere kojima kontrolišemo da li neko pokušava da izazove reakciju mrdanjem, odnosno da dovede do promjene u znojenju, pulsu, pritisku... Osim toga, neki ispitanici pokušavaju da izazovu bol iglom koju stave u cipeli, stave nešto u usta, grickaju usta... To ne može da nam promakne”, rekao je on.
Objašnjava da ispitanik mora biti miran, disati normalno, slušati pitanja i gledati u zid.
“Ne smije zadržavati dah. Meni je potpuno isto da li će ispitanik odgovoriti sa da, ne ili ćutati, jer odgovor dobijam na ekranu”, objašnjava Aničić dok pokazuje kako se na ekranu oslikavaju reakcije onih koji su lagali tokom ispitivanja.
Metoda poligrafskog ispitivanja potpuno je neinvazivna, ispitanici ne osjećaju bol dok Aničić na ekranu očitava kako reaguju na određena pitanja.
“Ovdje se očitavaju i sve njihove opstruktivne radnje. Eksperimentalni test sa izvlačenjem karte je reper za set pitanja. Svaki ispitanik različito reguje u stresnoj situaciji, neko zadržava disanje, nekom padne ili skoči pritisak, a nekom dođe do promjene zasićenosti kiseonikom. Promjene saturacije su najrjeđe, ali kad dođe do toga ostale parametre ne moramo ni gledati”, priča Aničić dok pokazuje upravo takav slučaj na ekranu.
“Sve je bilo u redu, ali ovaj ispitanik nije mogao da iskontroliše znojenje i saturaciju. Neko bi odreagovao drugačije, zbog toga i ima ovoliko kontrolnih parametara. Stvar je u tome što se ni kod jednog ispitanika ne dešavaju identične promjene, jer smo svi različiti pa i naše reakcije”, rekao je on.
Aničić dodaje da ga nakon 13 godina i nekoliko hiljada ispitanih, na tom mjestu održava želja za traganjem za istinom i zanimljivost njegovog posla.
“Uvijek je nešto novo. Imamo dva krivična djela ubistva, dva ispitanika, nijedno isto ispitivanje”, rekao je on.
Dodaje da je jedina mogućnost da neko prođe testiranje da govori istinu jer sve njihove kontramjere iskontroliše.
U godini za nama na poligrafu bilo oko 400 sumnjivih
Čovjek koji se svakodnevno gleda u oči sa osumnjičenima za najteža krivična djela i čiji je posao da iz njih “izvuče” istinu, 2018. godine sa kolegom je ispitao oko 400 ljudi.
“Najveći broj ispitanih je eliminisan sa spiska osumnjičenih. To su ispitanici koji su zbog niza okolnosti došli u situaciju da preko poligrafa dokažemo njihovu nevinost. Na primjer, neko ko je imao motiv da izvrši krivično djelo, ko je viđen na licu mjesta, ranije prijetio oštećenom ili na bilo koji drugi način imao razlog da tako nešto uradi. To su sve okolnosti koje dovode lice na poligraf. Koliko je poligraf važan u cilju rasvjetljavanja krivičnih djela i ukazivanja na počinioce, toliko je važna i eliminacija nevinih. Ipak, vrlo često se desi da ono što dobijemo na poligrafskom testu rezultira podnošenjem krivične prijave”, kazao je on.
Krivac zna da nije nevin i prije poligrafa
Rukovodilac Grupe za poligrafsko ispitivanje u Upravi policije ističe da ispitaniku uglavnom ne govore da li je prošao poligraf.
“To zavisi od situacije. Ako okolnosti dozvoljavaju, ako nema mnogo ispitanika, a očigledno je da ispitanik krije nešto ili laže nešto u vezi sa događajem, onda razgovaram sa njim. Najčešće se to lice preda operativnom sastavu i oni mu saopšte rezultat, a može i da mu se kaže. U suštini, ako neko traži da mu saopštim rezultat, kažem mu da on zna rezultat još i prije nego što je došao na testiranje, znaš jesi li nevin ili kriv”.
Aničić na poligrafu provjerava i agente tajne službe
Aničić ne ispituje samo prestupnike, već i službenike crnogorskih državnih organa, za koje je potrebna određena provjera.
“Ako treba Upravi carina, Ministarstvu odbrane, Agenciji za nacionalnu bezbjednost, to radimo. Preko poligrafa inače može da se provjeri iskaz, počev od skoro bezazlenih situacija do policijske istrage u cilju rasvjetljavanja krivičnih djela i recimo u privatnom sektoru provjere za potrebe banaka, osiguravajućih društava koji provjeravaju pouzdanost svojih službenika, da li odaju informacije konkurenciji, potkradaju... Vrlo je širok spektar, ali u Crnoj Gori to ne radimo. Samo državni organi mogu da provjeravaju svoje zaposlene i to je legitimno. I privatni sektor može provjeravati svoje zaposlene, ali to može raditi privatni poligrafista (kao u Srbiji, Hrvatskoj...), kazao je on.
Osim sumnjivaca, poligrafski se testiraju i oni koji lažno prijave krivična djela.
“Ako se provjerom dođe do sumnje da je čovjek koji je prijavio krivično djelo to fingirao, onda provjeravamo i iskaz oštećenog. Ukoliko neko ne pristane na testiranje, dovoljno je da ozbiljno posumnjamo u njegovu krivicu. Posebno ako imamo situaciju da više osoba iz njegovog okruženja prstane, a on ne. To odbijanje je jako indikativno”.
Poligraf uskoro dokaz na sudu?
Iako u Crnoj Gori poligraf nije dokaz na sudu, već se koristi u pretkrivičnom postupku, to bi se uskoro moglo promijeniti.
“Poligraf se sada koristi isključivo u cilju rasvjetljavanja događaja, eliminacije nevino osumnjičenih, pronalaska materijalnih tragova i provjere iskaza. Dokaz na sudu je u dobrom dijelu država Zapadne Evrope, Poljskoj, Belgiji, Mađarskoj, Izraelu, preko 30 država SAD-a... U Japanu je samostalan dokaz na sudu i rade ga na analognom poligrafu. Imajući u vidu da njegova pouzdanost nije ništa manja od niza metoda koje se primjenjuju, a koje su dokaz na sudu, za očekivati je da će i ovdje uskoro biti, s obzirom na to da se sve više koristi, da tužilac kao neko ko vodi pretkrivični postupak sve više insistira na primjeni svih mogućih metoda koje se mogu koristiti da bi se rasvjetljavala krivična djela”, kazao je Aničić.
Bonus video:
