U slučaju nezakonitog bogaćenja, služenje zatvorske kazne ne bi smjelo proći bez oduzimanja imovine, smatra Hektor Kolon, pomoćnik specijalnog agenta za nacionalne bezbjednosne istrage u Tampi, Florida.
“Možete nekoga poslati u zatvor, ali ako mu ne zaplijenite imovinu, vratiće se svojim vilama, ‘ferarijima’ i životnom stilu koji je ranije imao. Ali kada im oduzmete nezakonito stečenu imovinu, to ih teško pogodi. Tada je zaista pravda zadovoljena”, kazao je Kolon u razgovoru za “Vijesti”.
Crna Gora je među zemljama koje još nemaju poseban zakon protiv nezakonitog bogaćenja, iako je sve više zahtjeva posljednjih godina da se on donese. Po Vašem mišljenju, koliko je važno za jednu zemlju da ima tako specifičan zakon? Do kog opsega on pomaže?
Nisam najbolje upoznat sa zakonodavstvom u Crnoj Gori, mogu samo raći kakvo je naše iskustvo u SAD. U suštini kada govorimo da pojedinac naprasno ima mnogo novca ili život iznad mogućnosti, sprovodimo istrage. Obično su ti pojedinci umiješani u neku vrstu nezakonitih aktivnosti. Stoga mi pokušavamo da identifikujemo koje su to naznačene nezakonite aktivnosti povezane sa tom imovinom ili novcem koji posjeduju. Vladavina prava je važna, naročito kada su u pitanju vladini zvaničnici. Mora postojati povjerenja u javnu funkciju koju obavljaju, na njih se odnose viši standardi u odnosu na bilo koje druge pojedince.
Kada stupite na javnu funkciju, bilo da ste na nju izabrani ili postavljeni, imamo zakone koji zahtijevaju da podnesete izvještaj o finansijama. Morate da prijavite što imate. Svi to moraju da urade, čak i predsjednik SAD. I taj dokument je osnova za ono što ste imali prije stupanja na funkciju i što ćete imati kada je napustite. To nam omogućava da ljudi prijave šta imaju i da ne koriste poziciju za ličnu korist.
Nivo privremeno ili stalno oduzete imovine u Crnoj Gori je i dalje veoma nizak, naročiro u vezi sa nezakonitim bogaćenjem javnih funkcionera. Šta bi bila Vaša preporuka da se ovi rezultati poboljšaju?
Postoje neki međunarodni standardi koji se tiču privremene zapljene imovine. U SAD imamo zakone koji nam omogućavaju da zaplijenimo ili zamrznemo imovinu, ali očigledno imamo teret dokazivanja, sistem građanske zapljenje i krivični zakon. U krivičnom postupku moramo dokazati iznad svake sumnje da je ta imovina korištena da se omogući krivično djelo ili je rezultat krivičnog djela.
U građanskom postupku moramo uraditi isto, ali je nivo dokazivanja malo niži. Tu važi prevaga dokaza. Zamislite to na skali - ako 51 odsto vjeruje da je počinjeno nedjelo, to je sve što nam je potrebno. Ali u krivičnom postupku moramo da imamo nesumnjivo utvrđene dokaze - 100 odsto - kako nijedna osoba ne bi pomislila da je moglo biti drugačije. Važno je da se, kada se sprovode istrage, pokuša da se identifikuju ilegalna sredstva ili imovina koja je stečena kao rezultat nezakonitih aktivnosti, korupcije li nečeg drugog. U svakoj istrazi pokušavamo da identifikujemo, zaplijenimo i oduzmemo imovinu. To najbolje zaboli kriminalca.
Možete nekoga poslati u zatvor, ali ako mu ne zaplijenite imovinu, vratiće se svojim vilama, “ferarijima” i životnom stilu koji je ranije imao. Ali kada im oduzmete nezakonito stečenu imovinu, to ih teško pogodi. Tada je zaista pravda zadovoljena.
U svakoj zemlji na svijetu ima slučajeva osoba koje uđu u politiku, odnosno na državnu funkciju sa malim ličnim bogatstvom. Šta raditi u slučajevima kada se bogatstvo znatno poveća tokom vremena, što vodi do vlasništava u nekoliko nekretnina, kompanija itd. Koje javni funkcioner ne može potkrijepiti svojim zvaničnim prihodima? Kako se treba odnijeti prema takvim slučajevima?
Postoje dva dijela vezano za to. Javni funkcioner kada stupi na funkciju mora da prijavi finansijsku situaciju u tom trenutku. Ako počnu da se bogate, to je onda nešto što se može detektovati. Ali važniji dio toga je kako da se ono identifikuje. Možeš identifikovati time što ćeš vidjeti da su iznenada počeli da voze luksuzan automobil, iznenada se presele u neku vilu ili tako nešto. Ali najvažniji način kako se to može identifikovati jeste kroz sumnjive aktivnosti.
Finansijske institucije u ovoj i svakoj zemlji moraju da imaju robustan program protiv pranja novcam gdje mogu identifikovati kada, npr. u ovom slučaju državni funkcioner, banke imaju obavezu da rade pojačani nadzor. Ako banke počnu da primjećuju npr. velike gotovinske uplate, ili da novac stiže iz trećih zemalja ili da je prebačen nekoj trećoj zemlji da se kupi nekretnina, ili da su računi otvoreni na imena članova porodice i na njih stižu velike uplate - to su vrste aktivnosti koje finansijske institucije moraju biti u stanju da detektuju i prijave nadležnima.
Nadležni moraju imati sposobnosti da to istraže i procesuiraju kako bi mogli da zaplijene ili oduzmu imovinu. To je sistematski proces koj se mora sprovesti u ovim slučajevima. Ne možete samo reći da je neko kriv. Možda on ima objašnjenje - možda je dobio nasljedstvo, možda je dobio na lotou.. Ali svakako mora biti istraženo i objašnjeno.
Nadležni moraju imati načina, sposobnosti i sredstava da to mogu da urade. Jednu stvar koju sam naučio iz svojih finansijskih istraga tokom 21- godišnjeg rada je da ako ste pomislili da nešto može, već je činjeno. Sada govorimo o pranju novca preko kriptovanih valuta, pripejd kartica, na bilo koji način možete zamisliti. Tako to kriminalci rade.
Kako da se obezbijedi manje neregularnosti u oblastima koje su posebno sklone korupciji – poput javnih nabavki, energetskog sektora i građevinskoj industriji? Kako se u SAD bavite tim slučajevima?
Ponavljam da su svi državni funkcioneri dužni da prijave imovinu. Kada su u pitanju javne nabavke, službenik za nabavke, čak i oni koji imaju državne kreditne kartice, imaju obavezu da prijave imovinu. Tako da postoji način da ih nadziremo. U takvim slučajevima postoje i pokušaji davanja i uzimanja mita. To je nezakonito u SAD, čak i kada se posluje van zemlje. Ako imaš američke državljane koji pokušavaju da obave posao u nekoj drugoj zemlji i u toj zemlji je “društveno prihvatljivo’” ili je standard da se da poklon prije sklapanja posla, to je izgovor koji je upotrijebilo puno ljudi koje smo istraživali.
“To je bio standard, morao sam da im dam poklon samo da bih prošao kroz vrata”. Ne možeš ići vani i dobijati ugovore za građevinski ili bilo koji drugi sektor i podmititi privatnu kompaniju ili državnog funkcionera. To je nezakonito. Govorimo u povjerenju.
Zaista osnova svega ovoga je povjerenje. Kada se zakoni primjenjuju nastupa vladavina prava, kada je na sazi vladavina prava onda se ima povjerenja. Kada ima povjerenja u vladu, postoji prosperitet, kada imate prosperitet svi su srećni, zar ne?
Bonus video:
