Podgorički taksista upravo je mušteriji naplatio vožnju kada je osjetio da ga neko vuče iz automobila i baca na zemlju. Isprva nije znao o čemu je riječ, dok nije vidio dva mladića i osjetio jak udarac u potiljak. Napadači su uzeli pazar iz vozila i pobjegli. Te večeri nije bilo mnogo posla, zbog čega pazar nije bio veći od nekoliko desetina eura.
Odmah je pozvao policiju i prijavio pljačku. Službenici su brzo pronašli i uhvatili počinioce, međutim, ispostavilo se da je riječ o maloljetnicima, koji su se ubrzo nakon hapšenja odmah našli na slobodi.
Ovaj slučaj se dogodio polovinom marta u podgoričkom naselju Konik, a taksisti tvrde da takve stvari nijesu rijetke u tom naselju.
Sudeći po odgovoru Uprave policije, napadi na taksiste u Podgorici, koji su im prijavljeni, događali su se isključivo na Koniku.
Oni su tokom prošle godine registrovali devet krivičnih djela “razbojništvo i razbojništvo u pokušaju koja su počinjena na štetu vozača taksi vozila”, dok su za prva tri mjeseca ove godine prijavljena tri napada na taksiste.
“Sva krivična djela počinjena na teritoriji Podgorice su počinjena u naselju Konik”, navodi se u odgovoru policije.
U sindikalnom udruženju taksista tvrde da je bilo i više napada, ali da mnogi ne prijavljuju napade. Oni su svojim članovima preporučili da u kasnim večernjim časovima izbjegavaju vožnje po pozivu u tom naselju, kao i da izbjegavaju da tamo voze mušterije u to doba.
Taksistu gađali kamenicama na Koniku
Potpredsjednik Strukovnog sindikata taksista Vesko Bjelić kazao je “Vijestima” da problem napada na taksiste postoji odavno i da je samo pitanje vremena kada će nekog od njegovih kolega ozbiljnije povrijediti.
“Za jednog kolegu, koji je završio u bolnici nakon napada, je to bio takav šok da više nije mogao da se bavi ovim poslom”, kazao je.
On tvrdi da je i sam bio napadnut na Koniku prije nekoliko godina, ali da mu se, srećom, ništa nije dogodilo.
“Negdje oko jedan ili dva ujutru vozio sam dva momka na Konik. Po ponašanju bih rekao da su bili vidno pijani. Sve mi je postalo čudno kada su me naveli na jednu neosvijetljenu pustu površinu u blizini izbjegličkih naselja. U to vrijeme su već bili česti napadi na taksiste pa sam bio na oprezu. Prije nego sam parkirao, odvezao sam pojas, jer sam čuo da su u nekim od ranijih napada koristili sigurnosni pojas kako bi onesposobili vozača - otpozadi bi mu stegli pojas oko vrata dok bi suvozač oteo šta mu treba”, pričao je Bjelić.
“Momak, koji je sjedio iza, odmah je izašao i rekao da će da plati njegov drug. Taj drug je sjedio pored mene, na mjestu suvozača, i pažnja mi je bila usmjerena na njega, jer se, kako sam tada mislio, onako pijan mučio da novac izvadi iz džepa. Što je to duže trajalo, postao sam nervozniji. U jednom trenutku je, iznenada, krenuo za kasom gdje mi stoji sitan novac, ali sam uspio da je sklonim, a potom je krenuo put radija i to sam spriječio. Potom je počeo da se prepire sa mnom, jer sam mu navodno više naplatio. U svađi sa njim nijesam primijetio da je drugi bio odmah do mojih vrata i krenuo je da ih otvori. Međutim, nijesam mu dozvolio, a u tom trenutku je drugi skočio na mene i počeo da se rva sa mnom. Uspio sam da ga odgurnem, a potom sam, iznerviran, izašao da se obračunam sa njima i počeli smo da se jurimo oko automobila. Oni su u jednom trenutku počeli da sa zemlje kupe ogromne kamene bubulje i da me gađaju. Jedan mi je prošao tik pored glave. Da nije bilo mještana izbjegličkih naselja, koji su čuli buku i izašli da mi pomognu, ne znam šta bi bilo.”
Tvrdi da je od mještana saznao da je riječ o dvojici maloljetnika, koji im već duže vrijeme prave probleme u naselju. Iako je proživio stresno iskustvo, Bjelić kaže da nije želio da prijavljuje slučaj.
“Ništa nije bilo ukradeno, ja sam bio dobro, prošao sma bez povreda, a nijesam želio da posle svega to veče provedem u policiji, već sam otišao kući da odmorim”, kazao je.
Pojasnio je da je obično riječ o krađama malih vrijednosti, zbog čega policija ne goni krivično, pa mnoge njegove kolege ne vide svrhu da napade prijave.
“Još ako je, kao što je obično slučaj, riječ o maloljetnicima, malo je vjerovatno da će dočekati pravdu, jer će isti ljudi ubrzo ponovo biti na ulici”, kazao je.
Od nadležnih više puta tražili zaštitu taksista
Jedan od njegovih kolega Saša Stajović kaže da on nijednog dana ne taksira nakon devet časova uveče.
“Nije riječ samo o Koniku. Mnogo je pijane djece uveče. A ljudi postaju nasilni kad popiju. Svačega se čovjek nagleda, a plus mora biti na oprezu. Zato poslije devet časova gasim auto i to veče ću radije provesti sa porodicom”, kazao je.
Bjelić tvrdi da je više puta pisao nadležnima u Ministarstvu saobraćaja i pomorstva i Opštine Podgorica kako bi se zaštitili od fizičkih napada, ali i drugih pritisaka finansijske prirode.
“Mi samostalni taksisti i imamo svoja udruženja. Mnogi nas miješaju sa taksi kompanijama, ali to nije isto. Ja sam sebi uplaćujem platu, poreze i osiguranje i registrovan sam kao samostalni preduzetnik, isto je sa našim kolegama. Zato nam je i mnogo teže da preživimo od ovog posla”, kazao je Bjelić.
Zato tvrdi njihov sindikat ne obuhvata taksiste koji rade u kompanijama, jer oni u okviru tih kompanija, prema zakonu, treba da osnuju svoj sindikat.
Tokom prošle godine bilo je više napada na vozače taksi vozila, koji su privukli pažnju javnosti.
U Budvi su više puta ranjavani taksisti u vozilima, a posljednji slučaj dogodio se u januaru prošle godine kada je jedne večeri napadač prišao parkiranom taksisti i pucao mu u noge. Nekoliko mjeseci kasnije u Podgorici su četiri muškarca u večernjim časovima napali ženu, koja je taksirala u tom gradu. Prema tadašnjem saopštenju policije, oni su je napali dok je bila parkirana - dvojica su je tukli, a druga dvojica krali telefone i novac.
Mnoge taksi kompanije, koje su kontaktirale “Vijesti”, negiraju da su se događali napadi na njihove vozače, odnosno “da nemaju informacije o tome”. Takođe su kazali da normalno saobraćaju i rade vožnje u tom podgoričkom naselju.
Međutim, u razgovoru sa taksistima svih kompanija, novinar “Vijesti” je saznao da mnogi izbjegavaju uveče da idu u to naselje i da preuzmu ili odvezu mušterije.
Taksisti su nerijetko novinaru pokazivali razne palice i biber sprejeve koje nose kako bi se zaštitili od mogućih napada.
“Nikad ne znaš ko sjedi iza ili pored tebe”, kazao je jedan od njih.
U kompaniji “Red taxi” potvrdili su da je bilo više napada na njihove vozače i da su se svi dogodili u podgoričkom naselju Konik.
“Naši vozači i dispečeri imaju jasna uputstva da ne prihvataju noćne vožnje na Koniku i da ne voze u tom naselju”, saopštili su iz kompanije.
Tvrde da su sve slučajeve napada prijavili, ali da nemaju informaciju iz policije da li je neko priveden ili procesuiran.
Iz Uprave policije tvrde da su svi slučajevi rasvijetljeni i da su proslijeđeni na postupanje nadležnim državnim tužilaštvima.
Posao otežavaju taksisti koji “lažno prijavljuju”
Bjelić tvrdi da se taksisti u Crnoj Gori ne doživljavaju ozbiljno i da su svima “posljednja rupa na svirali”.
Priznaje da su velikim dijelom za to odgovorni i pojedinci iz njihocih redova, koji se neetično ponašaju u svom poslu.
“I sami smo se borili protiv nekih takvih pojava, kao što su divlji taksisti. Mnoge mušterije mi se žale da su prevareni od strane nekih kolega ili da su bili bahati. Ja teško preživljavam od ovog posla, ali trudim se da svakog klijenta maksimalno ispoštujem”, kazao je.
Kada je riječ o napadima, tvrdi da veliki problem za njih predstavljaju kolege koji lažno prijavljuju napade i pljačke.
“Neki imaju ozbiljnih problema zbog napada na njih, a neki to zloupotrijebljavaju zbog nekih svojih poriva, pa nas građani sve kasnije svrstavaju u isti koš”, kazao je.
Iz policije je saopšteno da je jedan od prijavljenih napada na taksiste prošle godine prekvalifikovan “iz krivičnog djela razbojništvo u krivično djelo lažno prijavljivanje”. Prošle godine se u jednom slučaju dogodilo, kako je saopšteo tada iz policije, da je taksista prijavio da je opljačkan, dok je kasnijom istragom utvrđeno da je novac potrošio u kazinu.
Izbjegavaju riječ “Konik”, da bi dobili vožnju
U problemu su i mještani Konika, koji često noću ne mogu dobiti vožnju do Konika.
“Mnogo puta se desilo da potrošim račun dok dozovem taksistu koji bi došao po mene uveče, a da ne kažem da sam se više puta noću vraćao pješke iz grada. To nije problem kada je lijepo vrijeme, ali po nevremenu mi treba prevoz”, kazao je jedan od mještana.
Drugi tvrde da pronalaze razne načine kako da dobiju vožnju “izbjegavanjem riječi ‘Konik’”.
“Kažem da me voze na Stari, pa ih navedem do pijace, ili kod Katoličke crkve pa ih od tamo skrenem do moje kuće. Neprijatno kada imam goste, pa treba uveče da im pozovem taksi”, pojasnio je.
Bonus video:
