Nedavna eksplozija u kojoj je raznesen automobil “golf 2” inspektora kriminalistike u beranskoj policiji Gorana Pešića, posljednji je u nizu nerasvijetljenih napada na imovinu policijskih službenika i građana u tom gradu.
Kako je “Vijestima” nezvanično rečeno, u istrazi nema značajnijih pomaka koji bi mogli dovesti do počinioca i nalogodavca.
“Svi izuzeti tragovi upućeni su u Forenzički centar u Danilovgradu, ali nema još odgovora da li se na nekom od materijalnih tragova zadržao DNK”, rekao je sagovornik iz policije.
Automobil je havarisan u ranim jutarnjim satima, a od siline eksplozije oštećen je i “reno klio” koji je bio parkiran pored njega. Jaka detonacija mnoge je podigla na noge oko tri sata poslije ponoći.
“Čitava zgrada se protresla, kao da je zemljotres. Čula se lomljava stakala. Svi smo istrčali iz naše i okolnih zgrada da vidimo o čemu se radi. Prizor je bio kao u kriminalnim filmovima. Djelovi automobila i staklo na sve strane”, ispričao je jedan od stanara.
Sve se dešavalo na samo stotinu metara od centra grada, u Ulici Osme crnogorske brigade, na parkingu gdje je bilo na desetine automobila.
Od detonacije su popucala stakla na dvije susjedne zgrade, koje dijeli samo uska ulica i parkiralište.
Eksploziv je, najvjerovatnije, postavljen ispod mjesta suvozača, a o jačini svjedoči i to da je automobilski pod potpuno probijen u prečniku od više od preko pola metra, a unutrašnjost čitavog automobila izgledala je jezivo. U asfaltu je ostao krater prečnika dvadeset i dubine šest centimetara.
Pešić ima višedecenijsko iskustvo i radio je na najtežim krivičnim predmetima.
Učestvovao je u rasvjetljavanju nekih od najsurovijih ubistava na sjeveru.
Slučaj je podsjetio na činjenicu da su mnogi slučajevi podmetanja eksploziva ostali nerasvijetljeni.
Nikada nije riješeno ko je krajem devedesetih godina podmetnuo eksploziv pod “reno 4” tadašnjeg komandira Centra bezbjednosti Dragana Šćepanovića.
Traga ni odgovora nema ni u mnogo brutalnijem slučaju eksplozije sredinom januara 2002. godine, kada je miniran stan tadašnjeg načelnika CB Berane Dragana Mazića. Samo pukom srećom niko od porodice nije stradao.
Nerasvijetljeno je i ko je i zbog čega postavio eksploziv pod džip još jednog beranskog načelnika, Nova Veljića, ispred zgrade u kojoj je tada stanovao. Veljiću su paljeni automobili i nakon odlaska u penziju, što takođe nikada nije rasvijetljeno.
Od relativno skorijih slučajeva, do danas nije rasvijetljeno ko je zapalio dva automobila tadašnjeg komandira za saobraćaj Danka Jelića. Njegov i automobil njegove supruge bili su parkirani jedan do drugog ispred zgrade gdje stanuju, praktično u centru grada.
Ostalo je nerasvijetljeno i ko je podmetnuo požar na privatnom automobilu inspektorke u odjeljenju za droge Marijane Radovanić, takođe u centru grada. Radovanić je nedugo zatim napustila policijski posao i prešla u advokaturu.
Već je zaboravljen veliki podmetnuti požar na dva kombi vozila Rukometnog kluba “Berane 2003” koja su bila parkirana u dvorištu kuće trenera Veska Raketića, iako se šteta mjeri desetinama hiljada eura.
U podmetnutom požaru izgorjela je fabrika za preradu drveta porodice Janković, jedan kozmetički salon, zatim automobil jedne službenice Zavoda za zapošljavanje, direktora beranske Opšte bolnice, jednog ljekara, jednog medicinskoh tehničara iz Hitne pomoći, automobil vlasnice privatne apoteke i ko zna još koliko drugih.
Nije riješen ni slučaj od 29. januara 2001. godine, kada je u strahovitoj eksploziji stradalo šest osoba. Sa više kilograma razornog eksploziva do temelja je srušena višespratna kuća braće Martinović. Osim Duška Martinovića (36) i njegovog rođenog brata Milutina (31), stradao je i njihov brat od strica Ljubiša (26), i mladi radnici kafea - Igor Cimeša i Biljana Radović.
Poginuo je i Srđan Stamenković koji je unio eksploziv i koga su izvršitelji vjerovatno žrtvovali.
Bonus video:
