Darko Šarić imao je mnogo više legalno zarađenog novca od 22 miliona eura, za koliko ga srpske pravosudne vlasti optužuju da je oprao, zbog čega je specijalni tužilac sve vrijeme postupka istrajavao da se ne dozvoli ekonomsko-finansijsko vještačenje njegovih prihoda.
To je, između ostalog, u završnim riječima kazao Šarićev branilac, advokat Borivoje Đukanović.
Objasnio je da je Šarić, prije nego su ga u Srbiji optužili za pranje novca, imao “apsolutno legalno zarađenih više od 50.000.000 eura”, od čega je, samo od prodaje “Štampa sistema”, prihodovao trideset miliona eura.
“Kada se ima u vidu da je ovaj iznos nekoliko puta veći od navedenog po svim tačkama optužnice, te da je ostvaren prije početka inkriminisanog perioda, sud će ovim argumentovanim tvrdnjama odbrane izvesti nužan zaključak - da predmetnu optužnicu dominantno karakteriše potpuno odsustvo dokazne uvjerljivosti”, rekao je advokat Đukanović.
Pljevljaku i još šesnaestorici optuženih u beogradskom Višem sudu 31. jula će biti izrečena presuda.
Šarićevoj grupi sudi se zbog sumnje da su oprali 22 miliona eura zarađenog švercom kokaina, tako što su, po tvrdnjama Specijalnog tužilaštva, kupovali preduzeća u privatizaciji, davali pozajmice i kredite, sklapali fiktivne ugovore...
KOJU JE TO DROGU PRODAO?
Đukanović je kazao da upravo zbog neosporivog legalnog porijekla novca kojim je raspolagao Šarić treba naglasiti da optužba nije imala ni kapaciteta da u činjeničnom opisu sadrži i jednu riječ, razlog ili dokaz - “koju je to okrivljeni navodno i precizno određenu količinu narkotika prodao, koliki iznos novca je ostvario tom prodajom, izvršio konverziju tog novca u legalne tokove, u koje vrijeme, na kojem mjestu, kojim načinom, sredstvima, te kojim licima je to navodno prodato...”.
On je istakao da tužilac, da je imao ijedan dokaz, ne bi propustio da ga potencira optužnicom.
Pravnim nonsensom nazvao je to što se tužilac od početka postupka ne bavi pitanjem - odakle novac potiče, nego u koje svrhe je utrošen.
“Umjesto da se primarno bavi izvorima, tj. porijeklom novca, za koji se neosnovano optužbom tvrdi da je ‘prljav’, optužba se fokusira i analizira isključivo njegov plasman, na koji način pored krivičnog djela pranje novca... specijalni tužilac pokušava da u isti zakon inauguriše i krivično djelo ‘trošenje novca’”, rekao je advokat.
Ocijenio je da je bez presedana u sudskoj praksi protivljenje specijalnog tužioca određivanju i izvođenju kao dokaza ekonomsko-finansijskog vještačenja.
BEZ SUĐENJA U RAZUMNOM ROKU
Đukanović objašnjava da, iako je optužnica podignuta 6. avgusta 2010. godine, ekonomsko-finansijsko vještačenje je prvi put određeno 26. juna 2018. godine, a naredba da se taj dokaz sprovede donesena tek 21. decembra te godine:
“Tek nakon devet godina od podizanja optužnice je određeno predmetno vještačenje, čime je nesumnjivo ugrozio pravo odbrane na pravično i suđenje u razumnom roku”.
Citirajući nalaz i mišljenje vještaka, advokat je kazao da je njime precizno utvrđeno i objašnjeno da je na račun Šarićeve “Mat company Pljevlja” legalno prenijeto19.360.000 eura i da su ta sredstva transferisana u poslovne projekte u Srbiji.
“Poseban značaj ima činjenica da je sa navedenim iznosom novca ‘Mat company’ raspolagao prije inkriminisamog perioda, što u esencijalnom smislu u cjelosti diskredituje optužnicu specijalnog tužioca”, rekao je Šarićev branilac.
On je istakao da je nesumnjivo utvrđeno da je Šarić legalno pribavio vlasništvo nad kompanijom “Štampa Sistem Beograd”, a da krivični postupak protiv Pljevljaka i drugih “dominantno karakteriše pretencioznost, nedopustiva pravna improvizacija i neskriveno istrajavanje specijalnog tužioca, da po svaku cijenu onemogući izvođenje dokaza odbrane na glavnom pretresu”: “Koji su, što je sud utvrdio, neosporivo autentičnog sadržaja”.
TUŽILAC SE PROTIVIO VJEŠTAČENJU
“Evidentno je da je specijalni tužilac neskriveno i po svaku cijenu manipulišući činjenicama, pokušavao učiniti uvjerljiv svoj, ničim utemeljen stav - da je bankarsko-finasijsko vještačenje u ovoj krivičnoj stvari nepotrebno. U rijetko kojem krivičnom predmetu kao u ovom, dokazna kredibilnost svih dokaza odbrane je u punom kapacitetu obezvrijedila sve segmente činjeničnog opisa optužbe, a samim tim i pravnu kvalifikaciju”, rekao je on.
Đukanović je ocijenio nedopustivoim da Šarića terete za pranje novca u slučaju kupovine “Kombinata Bačka - Sivac”, na osnovu navodnog razgovora sa svjedokom Miletom Jerković.
“Samo razgovorom, po Zakonu, nisu mogla biti ostvarena obilježja krivičnog djela pranje novca, jer prema činjeničnom opisu, nijedan cent nije uplaćen, tj. nije uveden ili plasiran u bankarsko-finansijske i privredne tokove u Srbiji, konkretno za kupovinu ‘Kombinata Bačka’ - Sivac, niti je to pokušano”, rekao je advokat, ističući da se specijalni tužilac protivio vještačenju, jer je znao da će to rezultirati fijaskom optužnice.
STIGMATIZOVANJE?
U završnim riječima kazao je da samo taj aspekt nezakonitosti u postupanu specijalnog tužioca “na eklatantan način potvrđuje činjenicu... da je Šarić od samog početka postupka stavljen u okvir pretpostavljene krivice”.
“Što je nedopustivo i nespojivo sa pojmom pravo na pravično suđenje”.
Đukanović ističe da su vještaci ekonomsko-finansijske struke Zavoda za sudska vještačenja Beograd utvrdili “da za svaki euro od 19.360.000 uplaćenih na račun ‘Mat company’ Pljevlja postoje neosporivi kredibilni dokazi... da svaki cent potiče iz legalnih izvora”.
Podsjetio je da je identična bankarsko-finansijska dokumentacija koja je dostavljena toj komisiji vještaka, analizirana i cijenjena u crnogorskom Apelacionom i Vrhovnom sudu u predmetu koji se protiv Duška Šarića i Jovice Lončara vodio zbog pranja novca: “Koji je okončan pravosnažno oslobađajućom presudom”.
“Šarić je i prije pokretanja ovog krivičnog postupka već bio stavljen u okvir pretpostavljene krivice. Zbog toga ga prati stigma krivice, odnosno u ovakavom odnosu tužioca prema dokazima, odbrana vidi prejudiciranu indikaciju, što je nedopustivo i nespojivo sa pojmom pravo na pravično suđenje čl. 6 Evropske konvecije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda. Pretpostavka nevinosti okrivljenog, kao temeljno, procesno i ustavno načelo i kao takvo propisano odredbama iz ćl. 6 st. 2 Evropske konvencije o ljudskim pravima je najvažnija u krivičnom postupku, koja se mora imati u vidu i poštovati od početka do kraja krivičnog postupka, tj. do njegovog pravosnažnog okončanja... Ona je imperativni poziv i obaveza da se optužbi i krivici, koja se optužbom pripisuje okrivljenom, pristupa bez predrasuda, pritisaka, straha i povođenja za autoritetima prositeklim iz oficijelnih svojstava državnih organa, vlasti ili drugih izvora državne i društvene moći”, poručio je Đukanović.
SVJEDOK INSTRUISAN
Šarićev branilac osvrnuo se i na jedno od “temeljnih oslonaca” optužbe - svjedočenje Milete Jerković koji je više puta mijenjao iskaz, ističući da je “očigledno da je instruisan od policije i tužilaštva”.
“Njegov iskaz se nijednom misaonom predstavom o razlozima takve kompromitacije kao svjedoka ne može objasniti, osim predominantno nečijim i nekim interesima, koji se ne zasnivaju na pravnim postulatima i čiji je neskriveni cilj da se po svaku cijenu spriječi objektivno utvrđenje svih relevantnih činjenica u ovoj krivično-pravnoj stvari”.
Tvrdi da je, nasuprot tome, odbrana Šarića rezultirala najvećim nivoom kredibilnosti.
“Nijedan element iskaza - navoda odbrane Darkove, specijalni tužilac ne da nije obezvrijedio bilo kojim dokazom, nego nije uspio čak ni da ga dovede u sumnju, iz dominantnog razloga - što je Darko od samog početka postupka, za razliku od specijalnog tužioca, u dokazima odbrane imao apsolutni oslonac, što je svaku svoju tvrdnju zasnivao na tim dokazima”.
NIKO NIJE IZNAD ZAKONA
Đukanović je u sudnici poručio da kao branilac očekuje da će sud postupiti u skladu sa imperativom - ljudskim i profesionalnim: “Da samo dokazi i rezultat dokaznog postupka mogu, smiju i moraju determinisati ishod postupka, odnosno, odluku suda u ovoj krivično pravnoj stvari. U najčvršćem sam uvjerenju da nijedan drugi činilac koji je van pravnog okvira ne smije biti involviran u opredjeljenju suda pri donošenju presude, tj. da će sud poštovati najvažnije načelo - niko nije iznad zakona”.
Pred Specijalnim sudom u Beogradu, Šarić je kazao da nije kriv i da ga sve vrijeme suđenja prati hajka.
“Desilo mi se nešto što se nije desilo ovdje od 1948. - prodata mi je imovina, a da ni jedno ročište pred sudom nije još bilo zakazano. Imovina je inače bila stečena i prijavljena šest godina prije nego što mi tužilaštvo stavlja na teret krivično djelo. Televizija je prikazivala, gledala se otimačina ljudi za moje stvari, pa prodat je i krevetac”.
Šarić je u drugom postupku zbog organizovanja grupe za krijumčarenje kokaina, u decembru 2018. godine osuđen na 15 godina zatvora. U tom predmetu čeka se odluka Apelacionog suda koji razmatra žalbe.
Toj grupi suđeno je zbog šverca 5,7 tona kokaina iz Latinske Amerike u Evropu. Šarić je četiri i po godine bio u bjekstvu, do 18. marta 2014. godine, kada se predao.
Iz Latinske Amerike, gdje se navodno krio, avionom je prebačen na podgorički Aerodrom, gdje je “zvanično uhapšen”.
Odmah je avionom prebačen na beogradski aerodrom, a zatim sproveden u Specijalni sud.
Bonus video:
