Kad je (Ašanin) počeo da prijeti kakve će gadosti raditi mojoj 12-godišnjoj kćerki i dvije godine starijem sinu, pukao mi je neki osigurač u glavi i ja sam, u želji da se odbranim, ispalio nekoliko metaka u njega, kazao je Goran Pantović (41) iz Mojkovca.
To je rekao juče u bjelopoljskom Višem sudu, pred kojim odgovara zbog teškog ubistva vlasnika restorana “Krstac” Zorana Ašanina, 25. aprila.
U istom predmetu sudi se i Velimiru Ljujiću (66), zbog pomaganja počiniocu nakon izvršenja djela. Obojica nisu priznali djelo koje im se stavlja na teret, na način opisan optužnicom.
Pantović, koji se u istrazi branio ćutanjem, kazao je da je sa Zoranom bio veliki prijatelj, ali da su odnosi zahladnjeli u posljednjoj godini, nakon što je ovaj odbio da mu vrati dio od novca koji je sa njim uložio u kupovinu dvije garsonjere u Herceg Novom, gdje živi više od dvije decenije.
Nakon više zahtjeva da mu vrati bar uloženi dio novca u iznosu od 20.000 eura i motor, Ašanin ga je, objašnjava optuženi, odveo u selo Stevanovac i pretukao gumenom palicom. Tvrdi da mu je tada izbio dva zuba.
Kazao je da je kritičnog dana došao u restoran, jer mu je “Zoran obećao da će mu isplatiti novac, ali je ubrzo shvatio da od toga nema ništa”.
Objasnio je da Zoran nije bio sam i da ga je tri puta nasilno sprečavao da ode.
Tvrdi da mu je Ašanin tada rekao da mu neće vratiti novac i da ga je vrijeđao, a da je on uzvratio da se u tom slučaju niko neće useliti u stan. Na izlazu iz restorana, na stepeništu ga je, kako priča, Ašanin sustigao i natjerao da uđe u konobu, u drugom dijelu objekta i da mu je kazao: “Ulazi tamo fukaro, da te ne išutiram nogama”.
”Psovao mi je žive i mrtve, rekao da ću proći kao moj pokojni brat, naginjao se kao da će da me zadavi, i tako me maltretirao oko sat i po. Smirivao sam situaciju, sve dok nije rekao koje gadosti će, pred mojim očima, da radi mojoj 12-godišnjoj kćerki i dvije godine starijem sinu, pominjući tačnu adresu u Kragujevcu, gdje žive sa majkom, dodajući da će kćerku i suprugu prodati u bijelo roblje, a sina pretvoriti u narkomana. Govorio je da mi se neće znati groba ni mramora”, ispričao je optuženi.
Rekao je i da ga je plašio mojkovačkom policijom “koja je na njegovom platnom spisku”.
Tada mu je, tvrdi, rekao da može jedino mrtav da izađe, ponovo psujući kćerku, i tražeći da mu preda svoj telefon, kako bi vidio s kim se dopisivao... jedva ga je puštajući i do toaleta. Optuženi kaže da mu je u tom trenutku nešto puklo u glavi.
”Tad mi je pukao neki osigurač u glavi, izvadio sam pištolj i ispalio nekoliko metaka. Ja sam bio žrtva, čist sam pred Bogom. On me je doveo u takvu situaciju svojim ponašanjem, da me je pustio, ništa ne bi bilo”.
Objašnjavajući odakle mu pištolj, ispričao je da mu je, dok je maltretiran, sinulo da Ašanin krije oružje u toaletu, između kanti za smeće. Pištolj je tvrdi bio repetiran - sa metkom u cijevi, te ga je samo otkočio.
Kazao je da svi znaju ko je bio Zoran, da je bio mnogo opasan i da je imao veliki broj pucnjava, ali da je svaki put izbjegao zatvor.
Sin pokojnog Zorana, Miloš Ašanin, ispričao je da mu je, par mjeseci poslije zločina, majka ispričala da je nedjelju dana prije ubistva ocu dodala 7.000 eura, koje je on pozajmio Pantoviću.
Suđenje se nastavlja 20. decembra.
Bonus video:
