Pokojna Katarina Glavanović bila je pismena i njen potpis je na ugovoru o doživotnom održavanju, zaključenom 21. maja 1992. godine između nje i tužene Nade Đurović, zaključilo je vijeće Vrhovnog suda.
Oni su, kao neosnovanu, odbili reviziju advokata Borisa Zvicera, pravnog zastupnika Barana Slađane i Vladimira Glavanovća, podnijetu protiv presude Višeg suda u Podgorici od 24. novembra 2020. godine, kojom je odbijen tužbeni zahtjev njegovih punomoćnika da se utvrdi da je ništavan ugovor o doživotnom izdržavanju zaključen između njihove tetke i njihove pokojne babe Katarine Glavanović.
Zvicer je reviziju izjavio u februaru 2021. godine. Vijeće Vrhovnog suda, kojim je predsjedavala sutkinja Nataša Božović, a u kom su bili i Vesna Jočić, Zoran Šćepanović, Jelena Čabarkapa i Marijana Pavićević, presudu je donijelo nakon 20 mjeseci, krajem oktobra prošle godine.
U reviziji se isticalo da vijeće Višeg suda kao i nižestepeni sudovi, nijesu pravilno cijenili dokaze koji upućuju da su u dugogodišnjem postupku, eventualno, počinjena krivična djela falsfikovanja isprava na štetu tužilaca, a koja se gone po službenoj dužnosti.
Zvicer je tražio da zbog brojnih nedostataka u pogledu primjene materijalnog prava i suprotnosti sa konvencijskim odredbama i standardima, presuda bude ukinuta i vraćena na ponovno odlučivanje ili preinačena na način što će sud usvojiti tužbeni zahtjev tužilaca.
Tužioci su tužbeni zahtjev Višem sudu temeljili na tvrdnji da pokojna Glavanovićeva, kao primalac izdržavanja, nije potpisala ugovor o doživotnom izdržavanju, jer je u postupku utvrđeno da je bila nepismena.
Nema bitnih povreda
U obrazloženju presude Vrhovnog suda, u koju su “Vijesti” imale uvid, tvrdi se da u postupku pred nižestepenim sudovima nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka, na čije postojanje taj sud pazi po službenoj dužnosti.
”Nižestepene presude nemaju nedostataka zbog kojih se ne bi mogle ispitati, jer je izreka istih razumljiva, ne protivurječi sama sebi datim razlozima, koji su u odnosu na odlučne činjenice jasni, saglasni stanju u spisima predmeta i dokazima provedenim u postupku, pa ne stoji revizijom ukazana bitna povreda odredaba parničnog postupka”, piše u obrazloženju.
Nasuprot revizijskim navodima, navodi se dalje, tužiocima nije povrijeđeno pravo na obrazloženu sudsku odluku, u smislu odredbe čl. 6 Evropske konvencije o ljudskim pravima.
”Revizijski navodi kojima se nižestepene presude pobijaju zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, protivni su odredbi čl. 400 st. 3 ZPP, kojom je propisano da se revizija ne može izjaviti zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te stoga nisu cijenjeni. Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava”, ocijenilo je vijeće Vrhovnog suda.
Podsjeća se da je prema stanju u spisima predmeta, utvrđeno da je Josip Glavanović testamentom sastavljenim pred Opštinskim sudom u Baru 10. februara 1979. godine, cjelokupnu imovinu uknjiženu u PL 290 299 KO Novi Bar, ostavio svojoj supruzi Katarini Glavanović.
Vrhovni sud je konstatovao i da je tokom postupka utvrđeno da je pred Osnovnim sudom u Baru pod poslovnim brojem R.br.63/92 ovjeren Ugovor o doživotnom izdržavanju od 21. maja 1992. godine zaključen između Katarine Glavanović kao primaoca izdržavanja i njene kćerke, tužene Nade Đurović, kao davaoca izdržavanja:
”Kojim se primalac izdržavanja obavezala da u nasljedstvo davaocu izdržavanja ostavi sve nepokretnosti iz posjedovnog lista br. 242 KO Novi Bar sa kojima bude raspolagala kao vlasnik posjednik u momentu smrti”.
Potpisala se i kad je uzimala ličnu kartu
Sudije Vrhovnog suda obrazlažu i da je Ministarstvo unutrašnjih poslova 8. marta 2019. godine, za potrebe grafološkog vještačenja, dostavilo sudu dva originalna kartona o izdatim ličnim kartama Katarini Glavanović - od 5. novembra 1984 i 7. maja 1998. godine.
U tom dopisu je, pojašnjava se u rješenju, napisano da na posljednjem kartonu Glavanović nije bila u mogućnosti da se potpiše “zbog godina starosti”.
Iz nalaza i mišljenja vještaka grafološke struke Ivane Popović, utvrđeno je da su identični potpisi Katarine Glavanović na Ugovoru o doživotnom izdržavanju i kartonu o izdatim ličnim kartama iz novembra 1984.
”Neprihvatljivi su navodi tužilaca da karton o izdatim ličnim kartama od 05.11.1984, ne predstavlja javnu ispravu, jer ne sadrži serijski broj i potpis službenog lica. Ovo iz razloga što je autentičnost istog potvrdio dostavljanjem sudu radi grafološkog vještačenja državni organ koji ga je izdao - Ministarstvo unutrašnjih poslova, a na osnovu istog Katarini Glavanović je izdata lična karta kojom je identifikovana prilikom ovjere predmetnog Ugovora o doživotnom izdržavanju, što je konstatovala sudija Osnovnog suda u Baru”, piše u obrazloženju.
Tužioci donijeli dokument sa potpisom svoje pokojne babe
U rješenju Vrhovnog suda ocijenjeno je da su “neprihvatljivi navodi tužilaca da je Katarina Glavanović bila nepismena, jer je u kartonu o izdatim ličnim kartama od 07.05.1998, u rubrici Potpis imaoca LK navedeno da je lice nepismeno”.
”Ovo kod izjašnjenja od 08.03.2019. Ministarstva unutrašnjih poslova, PJ za građanska stanja lične isprave Bar, kao izdavaoca istog, da Katarina Glavanović na tom posljednjem kartonu o izdatim ličnim kartama nije bila u mogućnosti da se potpiše zbog godina starosti. Tome u prilog su i navodi samih tužilaca na glavnoj raspravi pred prvostepenim sudom od 04. 06. 2019, koji su predložili da grafolog kao uporedni materijal koristi i Ugovor o prodaji nepokretnosti od 10. 01. 1999. na kojem se nalazi potpis pok. Katarine Glavanović. Dakle, tužioci ne samo da nisu sporili da je Katarina Glavanović bila pismena, već su naveli da raspolažu ispravom na kojoj se nalazi njen potpis”, piše u obrazloženju.
Pored toga, dodaje se, tužioci nijesu sporili da je Katarina Glavanović potpisala punomoćje od 30. 09. 1991. godine advokatu Dragoljubu Mirkoviću iz Bara za zastupanje u postupku raspravljanja zaostavštine iza smrti njenog muža, koje je bilo predmet grafološkog vještačenja.
Glavanovići su u međuvremenu o svemu obavijestili Specijalno i Vrhovno državno tužilaštvo.
U pismima pored ostalog, oni navode da su ugovor o kupoprodaji iz 1999, priložili kao dopunski materijal za vještaćenje potpisa, budući da je godinu ranije u zvaničnom dokumentu pisalo da je lice nepismeno.
Bonus video:
