Nakon bezmalo tri decenije u policijskoj službi, Veselinu Veljoviću 24. jula doskorašnje kolege stavile su lisice na ruke - uhapšen je upravo zbog onoga sa čim ga je još prije deset godina povezivao Predrag Šuković, aktuelni šef Specijalnog policijskog odjeljenja - šverca cigareta.
Njihovi putevi kroz službu, predmete i karijeru, ukrštali su se više puta - Šuković je, kao inspektor, istraživao Veljovića, a ovaj ga je jednom i udaljio iz policije u koju je vraćem odlukom suda. Prije deceniju, među njima su pljuštale optužbe - na Veljovićev račun zbog ilegalnih poslova sa cigaretama, a ovaj je uzvraćao optužbama da Šuković koristi psihoaktivne supstance. Tokom tog perioda završavali su i na sudu...
Sada, Specijalno državno tužilaštvo (SDT) sumnjiči Veljovića da je povjerljivim informacijama pomogao navodnom šefu organizovane kriminalne grupe, Aleksandru Mrkiću, u krijumčarenju duvanskih proizvoda.
Veljović je to negirao pred tužiocem i sutkinjom za istragu.
Dokaze koji ga optužuju SDT je dobilo posredstvom međunarodne pravne pomoći, od Agencije Evropske unije za saradnju u sprovođenju zakona (Europol).
Međutim, ono što je otkriveno kada su dešifrovane prepiske sa kriptovane Skaj aplikacije, Šuković je tvrdio još 2015. godine, kada je saslušan zbog komentara na portalu “Vijesti”, ali i dvije godine ranije, kada je kao šef Odsjeka za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije, prema nadležnim tužilaštvima procesuirao nekoliko predmeta zbog kojih je Veljović više puta saslušavan u Osnovnom tužilaštvu u Podgorici i u Specijalnom tužilaštvu.
Ti predmeti nikada nisu dobili epilog na sudu, ali je Šuković, navodno zbog tih istraga, sklanjan iz policije.
“Ja ih kao građanin nazivam mojkovačka kriminalna grupa, jer sam radio predmete i procesuirao prema tužilaštvu mojkovačke cigarete, PGS i još nekoliko predmeta u kojima su oni glavni akteri. Ja sam to radio jer mi je to policijska dužnost i obaveza. Briga me baš što misle, govore i pišu o meni”, kazao je prije osam godina Šuković u policiji za Veljovića i Duška Markovića.
Veljović je njega optužio da je korisnik psihoaktivnih supstanci, zbog čega ga je Šuković tužio.
Karijere i preplitanja
Nakon završetka Vojne akademije u Beogradu, Veljović je jedno vrijeme službovao u Jugoslovenskoj narodnoj armiji, a potom se na početku 1992. godine zaposlio u tadašnje Ministarstvo unutrašnjih poslova Crne Gore, gdje je te godine postavljen za komandira stanice policije u Centru bezbjednosti Pljevlja. Tri godine kasnije postavljen je za komandanta Specijalne antiterorističke jedinice, a početkom 1998, u vrijeme političkih previranja između Mila Đukanovića koji je kontrolisao crnogorsku policiju i Momira Bulatovića, odigrao je ključnu ulogu tokom nasilnih demonstracija, 14. januara 1998. kada sa svojom jedinicom nije dozvolio prodor demonstranata u zgradu tadašnje Vlade. Komandant te jedinice bio je do 2005. U oktobru te godine izabran je za direktora Uprave policije i na toj poziciji ostao je do kraja 2011. godine. Tadašnji premijer Igor Lukšić odlučio je da mu uskrati povjerenje i za prvog policajca izabere Božidara Vuksanovića.
U julu 2018. godine, sa pozicije savjetnika predsjednika Crne Gore za bezbjednost, na velika vrata vratio se u policiju - ponovo je zasjeo u fotelju direktora i u njoj ostao do kraja 2020. godine. U decembru te godine, nakon razgovora sa tadašnjim potpredsjednikom Vlade Dritanom Abazovićem otišao je iz UP i ponovo je zaposlenje našao u kabinetu bivšeg predsjednika Đukanovića.
Šuković je u policiji više od dvije i po decenije, a jednom je Veljovićevom odlukom sklanjan iz službe, ali ga je sud vratio u UP.
U eri Božidara Vuksanovića povjereno mu je Odjeljenje za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije.
Tada je i istraživao da li se iza mojkovačke fabrike “Tara” krije šverc cigareta u koji su uključeni visoki policijski funkcioneri, državni aparat.
Njegov odsjek radio je na rasvjetljavanju serije prijetnji i napada na novinarku OIiveru Lakić, koji su uslijedili nakon njenog istraživanja poslovanja fabrike “Tara”, kojoj je tada gazdovao sada uhapšeni Mrkić.
Šuković je tim Odsjekom rukovodio do marta 2013. godine, kada ga je tek izabrani direktor Slavko Stojanović smijenio i rasporedio u drugu jedinicu u Upravi policije.
Stojanović je tada, u istom paketu, smijenio i mnoge policajce koji su do tada radili na istragama u kojima su se pominjali policajci iz takozvane mojkovačke struje u policiji, a koji su istraživali sumnje u njihove razne kriminalne aktivnosti, napade i prijetnje novinarima. Mahom su bili policajci bez mrlje u policijskoj karijeri.
Godinu kasnije on je tužio Veljovića zbog povrede časti i ugleda i nanošenja duševnih bolova, jer je prilikom davanja iskaza o aferi “crne trojke”, pred tadašnjim osnovnim državnim tužiocem Sašom Čađenovićem izjavio da je Šuković pokušao da ga diskredituje kao i da mu je on dao otkaz u policiji zbog “korišćenja psihoaktivnih supstanci”.
Bivši načelnik za organizovani kriminal tužio je nekadašnjeg direktora Uprave policije i savjetnika tadašnjeg predsjednika Filipa Vujanovića, zbog “nanošenja duševnih bolova i uvrede časti” jer je prilikom davanja iskaza o aferi “crne trojke”, pred osnovnim državnim tužiocem Sašom Čađenovićem izjavio da je Šuković pokušao da ga diskredituje, da tu aferu on lansira jer ima lične razloge - zato što mu je dok je bio šef policije dao otkaz jer je, kako je tvrdio, “Šuković na jednoj žurci koristio nedozvoljene supstance”.
Veljović je tvrdnje protiv Šukovića počeo da iznosi nakon što je bivši pripadnik Specijalne antiterorističke jedinice, Brajuško Brajušković u izjavi za “Vijesti”, saopštio da je on, dok je bio komandant SAJ-a od 1999. do 2001. godine organizovao “crne trojke”, koje su bile zadužene za batinanje opozocinara i novinara.
Kao policijski funkcioner, Šuković je 2015. godine veoma jasno je optužio Markovića i Veljovića da su glavni akteri predmeta o mojkovačkoj kriminalnoj grupi, u kojima je postupao tokom šefovanja Odsjekom.
Veljović je tvrdio da neki ljudi iz Agencije za nacionalnu bezbjednost i Uprave policije, koji su bili predmet provjera i koji godinama nijesu mogli da rade u tim službama, “pokušavaju da ga diskredituju, montirajući mu afere”.
Njih dvojica o međusobnim optužbama raspravljali su i na sudu, a kada je Šuković morao da daje izjave zbog komentara na portalu “Vijesti” rekao je da to tumači kao pritisak zbog istraga navodnog šverca cigareta iz fabrike u Mojkovcu.
“Današnji poziv u svojstvu građanina tumačim kao još jedan pritisak od pomenuta dva gospodina iz Mojkovca, a koji su na mene ogorčeni što sam kao šef Odsjeka za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije radio predmet u vezi sa švercom cigareta i fabrike u Mojkovcu, i koji izvanredno dobro znaju da se imena nekoga od njih pominju u predmetu”, piše u izjavi koju je Šuković dao policiji 12. juna 2015. godine.
Naredne godine, 11. jula, ranjen je, u centru Podgorice, napadač mu je prišao sa leđa, ispalio više hitaca u predjelu njegovih nogu i pobjegao.
Šuković je u iskazu naveo da je tog dana pješačio Njegoševom ulicom i da je čuo “najmanje tri ili četiri pucnja”. Rekao je i da je “poslije pucnjave primijetio da su mu patike pune krvi, a kada se okrenuo, primijetio je na oko 10 metara udaljenosti, kako se neki čovjek užurbanim korakom udaljava”.
Tri mjeseca kasnije kao osumnjičeni za to ranjavanjanje uhapšen je Radovan Aleksić, koji je od završetka Vojne akademije 1986. pa do 2005. radio u Vojnoj službi bezbjednosti u Crnoj Gori, a od 2005. do 2011. godine u Vojno bezbjednosnoj agenciji Srbije.
Aleksić je negirao da je ranio Šukovića, tvrdeći da su svjedoci koji su ga “prepoznali” imali lične motive da ga optuže.
Poslije petogdišnjeg postupka, Više državno tužilaštvo je obustavilo istragu.
Krajem prošle godine Aleksić je rekao da su nalogodavci montiranog procesa iz državnog vrha imali tri cilja: da zaštite stvarne naručioce i izvršioce napada na Predraga Šukovića, da se obračunaju sa njim i da ga eliminišu kao nezgodnog svjedoka kao žrtve brutalnosti “crnih trojki”.
To je pukovnik u penziji rekao u sudnici, u postupku u kom je tužio državu za naknadu štete zbog toga što je protiv njega poslije pet godina obustavljena istraga tužilaštva za pokušaj ubistva policijskog službenika.
Ko je pucao u Šukovića, zbog čega i ko je to naredio, ni danas nije poznato...
Šest godina nakon što je ranjen, Šuković je postavljen za najvažnijeg čovjeka u policijskoj borbi protiv organizovanog kriminala - šefa Specijalnog policijskog odjeljenja.
Nedugo nakon što je imenovan za glavnog specijalnog tužioca, Vladimir Novović tražio je da upravo on bude njegov prvi saradnik u policiji, što je i prihvaćeno.
Poslije hapšenja policijskog narko kartela, ministar unutrašnjih poslova Filip Adžić imenovao ga je za koordinatora svih službi zaduženih za borbu protiv kriminala u Upravi policije. Povjereno mu je i da bude kontakt tačka za saradnju sa Europolom.
Pitanja bez odgovora, predmeti bez epiloga
Osim što je javno povezivao Markovića i Veljovića sa navodno ilegalnim poslovanjem mojkovačke fabrike, Šuković je dokumentaciju o tome dostavio prije nekoliko godina Specijalnom tužilaštvu.
Marković je tada optužbe oštro demantovao, zahtijevajući od Tužilaštva i policije da ispitaju Šukovićeve tvrdnje.
Epilog tog predmeta nije poznat.
Specijalno državno tužilaštvo od 20. jula ne odgovara na pitanje “Vijesti” u kojoj fazi je predmet formiran još ranije, a koji se odnosi na fabriku cigareta “Tara” iz Mojkovca.
Bivši glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić, svojevremeno je izjavio da su iz tog predmeta emigrirali dokazi.
“O fabrici duvana u Mojkovcu postupak je vođen prije više godina i određeni dokazi su najvjerovatnije emigrirali i izgubljeni trajno. Ono što sada imamo tužilaštvo pokušava da utvrdi”, kazao je Katnić u oktobru 2015. godine u emisiji “Načisto”.
Odgovarajući na pitanje novinara u vezi sa tim da li su u radu neki predmeti u kojima se pominje Veljović, Katnić je tada rekao da su u toku izviđaji u predmetima “Kamp Zlatica”, “PGS”, “Limenka”...
Do kraja njegovog mandata nijedan od tih predmeta nije rezultirao optuženjem.
24. jula na Žabljaku je uhapšen dugogodišnji šef crnogorske policije. Postupajući po nalogu SDT-a njemu su lisice na ruke stavili pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja, kojim rukovodi upravo Šuković
Specijalno državno tužilaštvo od 20. jula ne odgovara na pitanje “Vijesti” u kojoj fazi je predmet formiran još ranije, a koji se odnosi na fabriku cigareta “Tara” iz Mojkovca”.
Veljovićeva ostavština
Iza ere Veselina Veljovića ostao je niz nerasvijetljenih ubistava, napada na novinare i krivičnih djela kojima je oštećena državna imovina.
U maju 2004. godine ubijen je urednik “Dana” Duško Jovanović, ali naručioci i direktni izvršioci nikada nijesu pronađeni. Za ovaj slučaj Veljović je više puta tvrdio da je operativno riješen, ali da je i “nepovratno izgubljen zbog profesionalnog nesnalaženja tadašnjeg tužioca”.
On se navodno izjašnjavao na okolnosti nestanka službene zabilješke u kojoj su službenici UP nakon hapšenja jedinog osuđenog za saučesništvo u tom ubistu Damira Mandića upisali sve što im je te noći ispričao.
Veljović je “Vijestima” nakon saslušanja kazao je da je saslušan, ali da detalje ne može iznositi zbog tajnosti postupka, naglasivši da je sa tužiteljkom podijelio sva svoja saznanja o tom predmetu koja će joj možda koristiti u daljem nastavku istage.
“Ja sam to prezentirao tužiteljki, saopštio kao saznanja. Vjerujem da to može doprinijeti nastavku njenog efikasnog rada”, rekao je Veljović “Vijestima”.
Objasnio je da neposredno nakon ubistva ni na jedan način nije bio uključen u istragu, već da je u tu istragu uključen godinu i po nakon zločina.
U vrijeme Veljovićevog upravljanja policijom, pretučen je novinar “Vijesti” Tufik Softić u Beranama 2007, ali i organizovana sačekuša za direktora “Vijesti” Željka Ivanovića u noći 1. septembra 2007. godine.
Veljovićevom vozaču i šefu obezbjeđenja Milenku Rabrenoviću je suđeno zbog prijetnji upućenih novinarki Oliveri Lakić. Ona je prethodno, 2011. godine, pisala o švercu duvana iz fabrike “Tara” iz Mojkovca.
U vrijeme njegovog rukovođenja, 2011. godine, iz Uprave policije je potekao falsifikovani listing telefonskih razgovora tadašnjeg premijera Igora Lukšića. Tim listingom je pokušana kompromitacija Igora Lukšića tako što se među pozivaocima našlo ime i osuđenog narko bosa Darka Šarića. Iako je Lukšić, sa mjesta premijera, insistirao na efikasnoj istrazi, nikada nije otkriveno ko je falsifikovao listing.
Nakon te afete, ali i pritisaka međunarodne zajednice, Veljović je morao da ode sa čela UP.
Dio nevladinog sektora i medija godinama su ga optuživali za štetne ugovore koji se odnose na prodaju imovine u vlasništvu policije i Ministarstva unutrašnjih poslova.
Afera “Limenka” državu je koštala više od 10 miliona eura na osnovu sudske presude po tužbi Aca Đukanovića, brata doskorašnjeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića.
Označavali su ga odgovornim za sklapanje problematičnog ugovora 2011. godine, o kupovini kamp-hotela “Zlatica” u Podgorici od biznismena Žarka Burića za 8,3 miliona eura, za potrebe obuke Specijalne antiterorističke jedinice.
Prethodno je Vlada prodala Buriću kamp-hotel “Zlatica” i još dva hotela (“Crna Gora” i “Ljubović”), za mnogo nižu cijenu od 4,7 miliona eura.
Veljović je u zgradi “Normal company”, koju je gradio Burić, vlasnik trosobnog stana zbog kojeg je MANS tvrdio da ga je kupio tako što je platio samo trećinu njegove vrijednosti. MANS je podnio krivičnu prijavu protiv Veljovića i Burića zbog sumnje da je oštećen državni budžet radi pribavljanja protivpravne finansijske koristi. Ovaj slučaj nikada nije odmakao od tužilačkog izviđaja.
Mediji su pisali i da dugogodišnji prvi policajac ima enormno bogastvo i da krije da je vlasnik kuće od preko milion eura u naselju Dahna.
To je više puta demantovao tvrdeći da je to vila njegovog tasta.
Viši sud u Podgorici u maju je ukinuo prvostepenu oslobađajuću presudu Veljoviću, kojem se sudio da je rano ujutro 5. septembra 2021. na Cetinju, a prije samog ustoličenja mitropolita Joanikija, počinio krivično djelo napad na službeno lice u vršenju službene dužnosti.
Mrkića pominju deceniju, krimi ekipu formirao 2019. godine
Specijalno državno tužilaštvo sumnjiči Aleksandra Mrkića da je 2019. godine na teritoriji Crne Gore, Srbije i drugih država Evrope stvorio kriminalnu organizaciju čiji pripadnici su, osim Veljovića, postali i Arsenije Kalezić, Mujo Nikočević, Nikola Mrkić, Željko Bulatović, Dušica Bulatović, Predrag Veljić, Borislav Lečić, Nemanja Anđelković, Goran Gluščević, Nikola Bačilović, Elnagar Sadig, Nikola Bubanja, Stefan Bubanja i druge zasad neidentifikovane osobe.
Aleksandar Mrkić je u bjekstvu, a policajci su istog dana kada i Veljoviću, lisice na ruke stavili Mrkićevom bratu Nikoli i Muju Nikočeviću.
Njima trojici određen je pritvor do 30 dana.
SDT ga tereti da je krajem 2020. godine, preko kriptovane Skaj aplikacije, javio Mrkiću da će policija pretresti prostorije Muja NIkočevića, u kojima su, navodno, postojali tragovi šverca cigareta.
Aleksandar Mrkić duže od deceniju slovi za važnu kariku u organizaciji šverca cigareta za takozvani mojkovački klan.
“Vijesti” su nedavno objavile prepisku sa kriptovane Skaj aplikacije u kojoj, sada uhapšeni bezbjednjak Petar Lazović, pominje upravo Mrkića i Veljovića.
On se u avgustu 2020. godine pohvalio šefu kavačkog klana Radoju Zviceru i odbjeglom kolegi Ljubu Miloviću da je navodno oduzeo kamion cigareta Mrkiću.
“Obalih onom sm***u od Mrkića 1.248 paketa MAC-a... U PG, kod Tehnomaksa kamion... Biće VV ljut”, neke su od poruka koje je poslao Lazović.
Bonus video:
