Na teritoriji Srbije ne nalazi se Zoran Vlaović zvani Bohum, nekada zaštićeni svjedok u predmetu za ubistvo policijskog funkcionera Slavoljuba Šćekića.
To proizilazi iz dopisa koji je vrhovni državni tužilac Milorad Marković dostavio Apelacionom sudu, odgovarajući na njihov zahtjev da se izjasne mogu li sudu dostaviti adresu ili kontakt telefon Vlaovića.
Odbrana optuženih insistira na ponovnom saslušanju tog svjedoka, jer je ukinuta presuda protiv njihovih klijenata dominantno zasnovana na njegovom iskazu.
Sestra ubijenog inspektora, Slavica Šćekić, kazala je da smatra da saslušanje tog svjedoka uopšte nije bitno. Ona je poručila da očekuje da optuženi budu najstrože osuđeni, ali i da licu pravde budu privedeni Zoran Lazović i Duško Golubović, koje je optužila da su bili logistika u ubistvu njenog brata.
Sjednica vijeća
Zvanična Srbija, međutim, ne odgovara na zamolnice crnogorskog Apelacionog suda po tom pitanju, zbog čega će vijeće pred kojim se sudi optuženima za ubistvo Šćekića, poslati urgenciju preko ovdašnjeg Ministarstva pravde.
To je danas, u nastavku suđenja optuženima Saši Boreti, Ljubu Bigoviću, Ljubu Vujadinoviću i Milanu Čili Šćekiću kazao sudija izvjestilac Predrag Tabaš.
On je, čitajući dopis VDT Markovića, rekao da je bivši predsjednik Komisije za praćenje istraga napada na novinare, Nikola Marković, u martu 2015. godine predao podgoričkom Višem državnom tužilaštvu službenu zabilješku o razgovoru sa Vlaovićem.
Iz tog dopisa proizilazi da je u VDT Podgorica nakon toga formiran predmet, ali da nijesu mogli ući u trag Vlaoviću.
"Tada postupajuća tužiteljka dobila je odgovor da se Vlaović ne nalazi na teritoriji Srbije", pročitao je Tabaš.
Apelacioni sud te podatke je tražio nakon što je na jednom od prethodnih ročišta Nikola Marković, koji se saslušan u svojstvu svjedoka, rekao da je kao predsjednik Komisije razgovarao sa njim tokom 2015. godine, ali o predmetu ubistva Duška Jovanovića i da je službenu zabilješku predao tužilaštvu.
"Potpuno je apsurdno njega dovoditi na glavni pretres i tražiti od njega da iznese iste podatke koje je iznosio tokom cjelokupnog suđenja", kazala je predstavnica Šćekić novinarima nakon suđenja, ocjenivši da advokati odbrane opstruišu taj postupak, a ne Apelacioni sud ili tužilaštvo.
Jedan od branilaca optuženih, advokat Dragoljub Đukanović, kazao je da su tokom sjednice zaključili da su državni organi 2015. i 2017. godine imali komunikaciju sa Vlaovićem.
"Čak su uzimane i određene izjave tada kada je sud bio u jeku suđenja, a mi nismo imali taj podatak da se do njega može doći, i tad nije ni saslušan po drugi put nakon ukinute presude", rekao je Đukanović.
On je ocijenio da je to ipak tragedija za optužene "jer se oni 19 godina nalaze u pritvoru, bez pravosnažne presude i niko ne želi da ukine pritvor".
"Ne znam kako i na osnovu čega neko može da bude 19 godina u pritvoru bez pravosnažne presude, no evo, očigledno sudovi ne žele da ih puste. Smatram da su razlozi, svi mogući na svijetu koji postoje u Zakoniko o krivičnom postupku za određivanje i produživanje pritvora, apsolutno otpali i da nijedan razlog više ne može da postoji, nakon ovoliko vremena. Zapitajte se samo šta bi ste radili da je neko vaš tamo 19 godina, a da nema presude. Ne radi se ni o tri, ni o pet godina o čemu sad pričaju, radi se o 19 godina", kazao je Đukanović.
Jedan od branilaca Bigovića, advokatica Bojana Franović, kazala je Vijestima da je u vrijeme kada je postupak bio aktivan pred Apelacionim i Vrhovnim sudom, tokom 2015. godine, tada postupajuća tužiteljka Stojanka Radović imala načina i saznanja kako da se pronađe Vlaović:
"I to u vrijeme kada ga je i sud tražio. I ne samo što je to znala ona, znalo je i Vrhovno državno tužilaštvo, pa je u tom smisu nevjerovatan njihov raniji odgovor da nijesu dužni da prate promjene boravišta i prebivališta. Smatram da je potpuno jasno da organi koji su dužni da utvrđuju činjenice i vode postupke za otkrivanje najtežih krivičnih djela izvršenih na teritoriji Crne Gore, su upravo organi koji su svo ovo vrijeme onemogućili da se te činjenice i istina utvrdi u ovom predmetu", rekla je Franović.
Suđenje za ubistvo Šćekića pred vijećem Apelacionog suda krenulo je iznova nakon što je Ustavni sud ukinuo presudu kojom su zbog ubistva Šćekića, na po 30 godina zatvora osuđeni Boreta, Bigović, Milan Šćekić i Vujadinović, a sada pokojni Alan Kožar na šest godina i deset mjeseci zbog podmetanja tri eksplozije na gradilište hotela "Splendid" u Bečićima.
Prema ukinutoj presudi, optuženi Milan Šćekić i Vujadinović ubili su policijskog inspektora 30. avgusta 2005, a na taj zločin podstrekli su ih Boreta i Bigović. To su, navodi se u ukinutoj presudi, učinili jer im je policajac Šćekić bio na tragu rukovodeći istragom o pokušaju iznude i seriji bombaških napada na tadašnje gradlište hotela "Splendid".
Slavica Šćekić kazala je novinarima da, što se presude tiče, očekuje da optuženi za ubistvo njenog brata budu najstrože kažnjeni.
"I ne samo optuženi, nego očekujem da optužnicom budu obuhvaćeni i logistika i nalogodavac, apsolutno svi koji su učestvovali u ubistvu mog brata, jer jedino tako, ako budu osuđeni na najstrože kazne, poslaće se poruka da u Crnoj Gori ne smije više biti ubijen nijedan policajac. Ukoliko se ipak dogodio da optuženi ne budu osuđeni na najstrože kazne, ukoliko se ipak dogodi da licu pravde ne budu privedeni Zoran Lazović i Duško Golubović, za koje osnovano sumnjam da su kogistika opruženima za ubistvo moga brata, ukoliko licu pravde ne bude priveden nalaogodavac ubistva moga brata, za koga osnovano sumnjam da je naredio ubistvo moga brata, poslaće se jasna poruka da su u Crnoj Gori dozvoljena ubistva policajaca. Država mora da pokaže da u Crnoj Gori postoje zakon, pravda i red", kazala je ona.
Bonus video:
