Situacija u medijskoj zajednici u Crnoj Gori nikad nije bila gora, a kvalitet novinarstva je sve slabiji, ocijenjeno je na prezentaciji istraživanja o potrebama u obrazovanju novinara i medijskoj pismenosti, koje je pripremio Institut za medije.
Istraživanje je urađeno u okviru međunarodnog projekta “Partnerstvo za razvoj medija u jugoistočnoj Evropi”, u kojem učestvuje osam medijskih organizacija iz regiona koje čine mrežu za profesionalizaciju medija.
Direktor Instituta Vladan Mićunović kazao je da je cilj projekta poboljšanje kvaliteta rada medija, radnih uslova i obrazovnih sposobnosti novinara, kao i afirmisanje značaja medijske pismenosti, podsticanje što širih javnih debata o slobodi medija i obezbjeđivanje građanske podrške reformskim procesima u tom sektoru.
Prema njegovin riječima, Crna Gora, nažalost, posljednjih godina stagnira u oblasti slobode medija.
“Situacija u medijskoj zajednici nikad nije bila gora, kvalitet novinarstva sve je slabiji, a javnost je prilično dezorijentisana sa skromnim znanjem i oskudnom sviješću o zbačaju medijske pismenosti”, kazao je Mićunović.
On je rekao da period pada dolazi u vrijeme kada sa Fakulteta za novinarstvo izlaze generacije školovanih novinara i novinarki.
“Nadali smo se da će ti mladi ljudi donijeti moderniji, otvoreniji, kreativniji, smjeliji, slobodniji novinarski izraz. To se, nažalost, nije dogodilo, ili bar ne u onoj mjeri koliko smo mi priželjkivali”, naveo je Mićunović.
Kako je kazao, u crnogorskim medijima rade desetine mladih novinara školovanih na Fakultetu političkih nauka.
“Ali mi se čini da je većina kapitulirala pred lošim uzorima i teretom klijentelizma, površnosti i neogovornosti”, dodao je Mićunović.
Pokazalo se, smatra on, da su očekivanja bila pretjerana. “Jer promjene u medijima i slobodnije i profesionalnije novinarstvo, ipak, najmanje zavisi od mladih novinara”.
“Ovakva situacija nameće svima nama obavezu da stalno razgovaramo o novinarskim standardima, obrazovanju novinara i medijskoj pismenosti”, kazao je Mićunović.
On je podsjetio da je medijska pismenost, po udžbenicima, ovladavanje kritičkim i kreativnim vještinama, odnosno znanjima, koja pomažu da se povežu složene ideje, da se stalno postavljaju pitanja, prepoznaju pravi odgovori i identifikuju zablude.
“Suština je da građani nauče da razlikuju laž, manipulaciju i propagandu, i da im se suprotstave. Dakle, da znaju da razlikuju dobro i loše u medijima”, zaključio je Mićunović.
Autorka istraživanja, Daniela Vranković, kazala je da je ono sprovedeno početkom godine, u trenutku kad još nije bila donijeta odluka o tome da li će se smjer novinarstva na FPN-u mijenjati, rekonstruisati ili ugasiti.
Istraživanje uključuje 15 intervjua sa profesionalcima iz oblasti medija ili regulatora.
"Kao i za svaku priču u vezi sa medijima, i ovdje se dešava da se mediji dijele na provladine i antivladine", kazala je Vranković.
Ona je naglasila da je obrazovanje novinara neophodno, i dodala da bi se ono grubo moglo podijeliti na formalno i neformalno.
"Nosilac formalnog obrazovanja je FPN i smjer novinarstva koji, zvanično, u tom vidu u kojem je postojao više ne postoji", kazala je Vranković.
Prema njenim riječima, ako je 500 ljudi upisalo novinarstvo, 250 njih je završilo fakultet a, prema podacima Zavoda za zapošljavanje, polovina njih radi u struci.
"Sami podaci govore o tome kakva je situacija i koliko je ovo zanimanje, u ovom trenutku, poželjno", dodala je Vranković.
Istraživanje je pokazalo da Crnoj Gori nedostaje sveobuhvatna strategija o formalnom obrazovanju novinara ili više transparentnosti kada je ta tema u pitanju.
"U slučaju da studije novinarstva ostanu na FPN, trebalo bi posvetiti više pažnje obaveznoj praksi studenata i, generalno, praktičnoj primjeni naučenog“, kaže se u preporukama.
Ocjenjuje se da Fakultet treba da ima širu saradnju sa medijima, a ne samo sa nekoliko dnevnih listova i radio stanica. „Potrebna je promjena percepcije obuke, seminara i kurseva i drugih oblika neformalnog obrazovanja“.
„Medijska pismenost treba da bude dio nastavnog programa u svim srednjim školama a ne samo u gimnazijama. Treba više raditi na promociji ovog predmeta“, kaže se u preporukama.
Ocjenjuje se da je situacija još kompleksnija kada se govori o neformslnom obrazovanju. Bez plana i strategije, treninzi i seminari se održavaju povremeno i najčešće u režiji domaćih i međunarodnih nevladinih organizacija.
„Mnoge NVO nijesu zadovoljne načinom na koji su ti treninzi prihvaćeni od menadžmenta u medijima. Nerijetko, urednici i medijski vlasnici ne dopuštaju zaposlenima da privremeno napuste posao, da ne govorimo o nečemu više“, kaže se u zaključcima Istraživanja.
Najviše nade se, kako se navodi, polaže u medijsku pismenost, koja je izborni predmet u gimnazijama.
„Međutim, probematičnja je činjenica da iz godine u godinu, opada broj učenika koji biraju ovaj predmet, kao i to da je medijska pismenost za sada dostupna samo u gimnazijama, a ne u svim srednjim školama“, kaže se u zaključcima.
Ističe se da je, ipak, kamen temeljac postavljen. „Buduće generacije, obrazovani i zahtjevniji korisnici izvršiće pritisak na medije da investiraju više u edukaciju novinara kako bi mediji bili kvalitetniji“.
Bonus video:
