Korisnici Dnevnog centra u Igalu već tri mjeseca su na ulici, nakon što su ostali bez prostorija koje su koristili pet godina.
Od 16 korisnika, samo je za četvoro maloljetnih odobreno da borave u adaptiranom prostoru u okviru Dječjeg doma Mladost u Bijeloj, ali oni odbijaju da idu tamo.
Njihovi roditelji kažu da im je u Centru bolje.
Ističu da su se u Igalu družili, dobijali psihološku, logopedsku, fizijatrijsku i drugu pomoć, neophodnu mladim ljudima sa smetnjema i teškoćama u razvoju.
Zgrada u Igalu u kojoj je radio Dnevni centar od 2011. godine, zadužbina je Nikole Nina Ukropine koju je on poklonio vrtiću “Naša radost“.
Vrtić je prostorije ustupio Dnevnom centru.
U aprilu je vrtić na Savini zatvoren, jer nije bezbjedan za boravak djece, pa je sada dio djece iz njega smješten u Igalu, a korisnici Centra ostali su na ulici.
"Mom Nikoli nedostaje društvo, nervozan je i postaje depresivan", kaže Svetlana Gojković majka devetnaestogodišnjaka.
Priča da od jula o njemu uglavnom brinu brat i samohrana majka.
I Dušan Marić, otac Danila (22), ističe da i mladi ljudi, ali i njihove porodice, već osjećaju negativne posljedice toga što već četvrti mjesec ne mogu da koriste usluge Dnevnog centra.
"Mom sinu nedostaje sve ono na šta se godinama navikao u Centru, prije svega druženje".
Marić kaže da je "neshvatljivo da za izuzetno osjetljivu populaciju nema empatije ni mjesta u gradu".
On tvrdi da je prije nekoliko godina besplatno nudio sopstveno zemljište na kome bi bio izgrađen Dnevni centar, ali to nije prihvaćeno.
Podsjeća i da su u budžetu za ovu godinu planirana sredstva za rad Dnevnog centra i pita šta je sa njima, jer su, kako tvrdi, u prethodna tri mjeseca samo isplaćivane plate zaposlenima.
"Opština Herceg Novi, koja je osnivač JU Dnevni centar, nastoji da riješi ovaj složeni problem", kaže direktorica te ustanove Dragica Kosić.
Pojašnjava da prostor nijesu pronašli uprkos raspisanom tenderu, jer "nijedna od tri ponude nije ispunjavala zakonske uslove".
Navodi da Ministarstvo rada i socijalnog staranja nije prihvatilo predlog da se u Dječjem domu u Bijeloj iznajmi porostor za korisnike Dnevnog centra starije od 18 godina.
"Nije lako naći prostor koji mora ispunjavati određene kriterijume shodno pravilnicima i potrebama lica sa smetnjama i teškoćama u razvoju".
Podsjeća da su prije tri godine u staroj zgradi osnovne škole u Sutorini, koja više nije u upotrebi, vidjeli optimalno rješenje.
Uz saglasnost lokalne uprave, jer je riječ o opštinskom zemljištu, urađena je sva potrebna projektna dokumentacija, ali kada je trebalo krenuti u realizaciju projekat je stopiran.
"Ovo pitanje se mora riješiti trajno i kvalitetno, jer privremeno iznajmljivanje prostora, plaćanje kirije, ulaganje u adaptaciju i opremanje, samo produžava agoniju korisnika i njihovih roditelja”, ističe Kosić.
Naglašava da bi trebalo tražiti podršku države i međunarodnih organizacija, ako lokalna uprava ne može sama da riješi problem.
U Kumboru ih nijesu željeli neki roditelji đaka OŠ "Ilija Kišić"
Jedan od roditelja ispričao je "Vijestima" da je Dnevni centar od septembra privremeno trebalo da počne da radi u prostorijama Mjesne zajednice u Kumboru.
Tada su se, kako tvrdi, pobunili roditelji djece koji u istom objektu koriste jednu prostoriju kao učionicu OŠ “Ilija Kišić” iz Zelenike.
"Nisu željeli da mladi iz Centra budu u blizini njihove djece. Kao da smo zarazni”, kaže jedan od roditelja i ističe da su imali saglasnost Mjesne zajednice.
Dušan Marić pak ističe da se ponešto može uraditi i dok se ne nađe prostor, pa je, na inicijativu zaposlenih i roditelja, nedavno organizovan izlet u Trebinje, kako bi mladim sa smetnjama u razvoju bar malo dane učinili vedrijim.
Bonus video:
