Vršnjačko nasilje se ne tiče samo pojedinaca, već ima duboke društvene korjene i zbog toga suzbijanje mora uključivati širu društvenu akciju i napore svih, a kada je o tom problemu riječ, pomoć i edukaciju treba pružiti žrtvi, ali i počiniocu.
To je ocijenjeno na treningu za članice mreže nevladinih organizacija za borbu protiv vršnjačkog nasilja, koji je organizovan u okviru projekta „Koalicija protiv vršnjačkog nasilja u crnogorskim školama“, a koji realizuju Juventas, Udruženje Roditelji, Unija srednjoškolaca Crne Gore i Centar za podršku lokalnom i regionalnom razvoju.
Predavačica na treningu, Ivana Sekol, sa Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti u Osjeku, smatra da se vršnjačko nasilje ne tiče samo pojedinaca, počinilaca i žrtava, već je, kako je dodala, to problem koji ima duboke društvene korjene.
"Samim tim, njegovo suzbijanje mora uključivati širu društvenu akciju i napore svih nas. Stanje na terenu u Crnoj Gori pokazuje da su u zadnjih 10-ak godina učinjeni značajni koraci, kada je riječ o pokušaju zaštite djece i mladih od nasilja. Čini se da se većina tih napora odnosi na zaštitu djece od nasilja u porodici, a napori preveniranja takvih oblika ponašanja u školama su u začetku“, navela je Sekol.
U Hrvatskoj, kako je dodala, postoje slični napori kao i u Crnoj Gori da se prevenira vršnjačko nasilje.
„Cijela priča je počela sa UNICEF-ovim programima „Stop nasilju među djecom u školama“. Taj program pokušava ciljati na škole kao cjeline, djelovati na školu kao ustanovu, na razred kao grupu, na pojedine počinioce nasilja i žrtve. Taj program je implementiran u brojnim školama i rezultati su pokazali da pozitivnih učinaka ima. Pitanje je koliko i do koje mjere se ti programi, jednom implementirani, nastavljaju primjenjivati sistematski i kontinuirano, kada UNICEF prestane evaluirati taj program“, istakla je Sekol.
Koordinatorka programa u NVO Juventas, Maja Marković, podsjetila je da je istraživanje te organizacije, prije nekoliko mjeseci, pokazalo da je svako peto dijete prošle školske godine bilo žrtva vršnjačkog nasilja ukazujući da je taj problem u Crnoj Gori evidentan.
„Civilni sektor je tu da zagovara promjene i da pokuša da ponudi konkretne preporuke. Zbog toga se organizuju ovi treninzi, koji služe za jačanje kapaciteta članica mreže. Jako je bitno da svi koji se bave problemom vršnjačkog nasilja, dobro poznaju osnove, da znaju koji je to razvojni proces djeteta, koje su vrste i posljedice vršnjačkog nasilja“, rekla je Marković.
U borbi protiv vršnjačkog nasilja, kako smatra, civilni sektor može mnogo, ali samo, kako je kazala, u saradnji sa institucijama.
"Tu prije svega mislim na obrazovne institucije. Vršnjačko nasilje nije organičeno samo na škole, ali je činjenica da ga u školama ima u velikoj mjeri i da ga je u školama najlakše identifikovati i prevenirati“, navala ja Marković.
Predsjednik NVO Pandora iz Herceg Novog, Aleksandar Jerotić, ukazao je da vršnjačkog nasilja ima mnogo, da se ono ispoljava na više načina i da je najčešći i „najbrutaliniji“ vid nasilja fizičko.
"Danas je u porastu internet nasilje, koje se dešava u školskoj zajednici, a zapravo se ne dešava u školi kao školi. Djeca budu izvrgnuta porugama. Snimak, na You Tube-u, pregleda mnogo ljudi i to prelazi granice škole i širi se na grad i cijelu okoliniu“, objasnio je Jerotić.
On smatra da je veoma važno raditi na prevenciji vršnjačkog nasilja.
"Održavamo tribine, radionice za djecu, vršnjačke edukacije. Država je sprovela program da se djeca upoznaju sa onim što se smije i onim što se ne smije. Crna Gora ima dobar Zakon, ali implementacija nije na zadovoljavajućem nivou. Borimo se da implementacija bude jača i da napravimo da postoji osvješćenost kod pedagoških radnika i roditelja“, rekao je Jerotić.
Prema njegovim riječima, mora da postoji saradnja škole, roditelja i svih drugih institucija, a potrebno je da se, kako smatra, utvrdi pojedinačna odgovornost.
"Prebacivanje problema sa jednih na druge je stvar kolektivne odgovornosti i tada se gubi individualna odgovornost. Mora se utvrditi lična odgovornost da bismo mogli rješavati problem. Jer, kada se utvrdi odgovornost, onda će tačno da se zna ko šta treba da radi i šta je čiji posao“, rekao je Jerotić.
On smatra da nasilje često proističe iz porodice i da pomoć i edukaciju treba pružiti žrtvi, ali i počiniocu.
"Djeca, u nekim porodicama znaju za fizičko nasilje, kao za jedini način rješavanja problema. Ona to prenose dalje u školsko okruženje. Nakon bilo kog vršnjačkog nasilja pomoć i edukaciju treba pružiti kako žrtvi, tako i počiniocu. Jer ako ne pomogneš onome ko radi nasilje, on će smatrati da je to opravdano i nastavićea sa vršenjem nasilja“, objasnio je Jerotić.
Psiholog, Dušica Dubljević, pojasnila je da vršnjačko nasilje može da ostavi različite posljedice u zavisnosti od toga koliko ono traje i od ličnosti djeteta koje trpi nasilje.
"Nekada se posljedice vršnjačkog nasilja ne vide odmah. Najčešće posljedice su promjene u ponašanju, uznemirenost, povlačenje u sebe, agresivnost. Nažalost, nekad može da dođe do ozbiljnijih posljedica, pada u postignuću u školi, bježanja sa časova i različitih devijantnih ponašanja. A najgori ishod može da bude i samoubistvo“, ukazala je Dubljević.
Ona je objasnila da se uglavnom reaguje kada se desi fizičko nasilje, zbog toga što je ono najvidljivije.
"Ali psiholozi uvijek apeluju na taj nevidljivi dio. Svako nasilje, bilo da je fizičko, verbalno, socijalno, seksualno, ekonomsko, sajber, kojeg je sve više, nosi u sebi psihičko nasilje. I zbog toga se treba mnogo više pozabaviti posljedicama koje se ostavljaju na emocionalni razvoj, a nažalost mi kao sredina reagujemo tek na fizičko nasilje“, rekla je Dubljević.
Mrežu nevladinih organizacija za borbu protiv vršnjačkog nasilja, koja je formirana u okviru projekta "Koalicija protiv vršnjačkog nasilja u crnogorskim školama“, čine nevladine organizacije iz sve tri crnogorske regije, a ima za cilj koordinisan i starteški pristup rješavanju problema vršnjačkog nasilja.
Bonus video:
