Hidroelektrane, male i velike, uvijek su problem za ekosistem rijeka, a njihova izgradnja donosi profit samo investitorima, kazao je "Vijestima" ekolog i aktivista, Velibor Ivanović.
"HE ne donose ništa mještanima, uništavaju živi svijet u rijekama, utiču na mikroklimu, ispuštanjem C02 iz mulja se zagađuje vazduh… Tamo gdje su napravljene HE, rijeka jednostavno umre", kazao je Ivanović.
Velibor je ribolovac preko 35 godina i "nema kamena na obalama crnogorskih rijeka gdje nije ugazio". Tvrdi da je njihovo uništenje sve masivnije i organizovanije.
Učestvovao je u kampanji za odbranu Tare, kao koordinator za saradnju sa međunarodnim naučnim institucijama i NVO. Kao rezultat borbe civilnog društva, crnogorski parlament je prije 12 godina izglasao Deklaraciju o zaštiti rijeke Tare.
"Kako stvari stoje, ubrzo ćemo opet u kampanju po istom pitanju, jer novac nikada ne spava", kaže on.
Sa početkom borbe za crnogorske rijeke, za stvaranje revira i zaštićenih zona, počinje da se bavi i mušičarenjem (fly fishing).
"To je najčistiji vid održivog turizma - lokalna zajednica generiše održiv prihod kroz razvoj seoskog turizma tog tipa, a resurs ostaje neoštećen", kaže on.
Precizne brojeve o prihodima koje donosi mušičarenje, Ivanović ne može da saopšti, jer je "improvizacija ono što karakteriše ponudu ribolovačkog, pa i mušičarskog turizma u Crnoj Gori".
"Sportsko-ribolovni klubovi (SRK) nisu registrovani kao privredna društva, pa ne smiju da prodaju dozvole. Ove godine to čine preko Ministarstva poljoprivrede, što je samo improvizacija više. Možda se u Crnoj Gori od toga generiše desetak hiljada eura", kazao je on.
Uređenjem sektora slatkovodnog ribarstva, bilo bi moguće ostvarivati milionski profit.
"Uspješna slovenačka ribolovačka društva godišnje od dozvola ostvare po nekoliko stotina hiljada eura", navodi Ivanović.
Kao vlasnik agencije, ljubitelje mušičarenja vodi širom svijeta na najatraktivnije ribolovačke destinacije. Za Crnu Goru kaže da ima sjajne vode, ali i da je "dobar dio njih uništen nelegalnom eksploatacijom šljunka".
"Postoje i djelovi rijeka koje su još u prirodnom stanju i na kojima je u budućnosti moguće organizovati održiv, profitabilan i po lokalne zajednice koristan biznis. Zeta, djelovi Morače i Cijevne, Mrtvica, kao i dio kanjona Tare, su nešto što se rijetko gdje u svijetu može naći. Plavsko jezero sa izvornim dijelom Lima, takođe", kaže Ivanović.
Bogatstvo crnogorskih voda su, dodaje on, salmonidne, autohtone vrste riba, a mladica i glavatica bi morale da postanu brend.
"I potočna pastrmka, lipljen, strun i štuka su sjajan ‘mamac’ za turiste. Sličnu ponudu u Evropi imaju Slovenija i Bosna, koje su i najvažnije konkurentske destinacije. Najatraktivnija bi, potencijalno, mogla da bude endemska mekousna pastrmka, ali je ona praktično pred izumiranjem, usljed dugogodišnjeg organizovanog krivolova na Zeti i Morači", kazao je Ivanović.
SRK u Crnoj Gori savjetuje da grade poslovni ambijent u kojem će se klijenti osjećati prijatno.
"Nisu samo sati provedeni na vodi u pecanju ono što čini ukupnu ponudu programa. Potrebna je i aktivnost lokalnih i Nacionalne turističke organizacije, te ministarstava turizma i poljoprivrede, na planu podrške razvoja te vrste turizma", kaže Ivanović.
Prema njegovim riječima, važeći Zakon o slatkovodnom ribarstvu se ne sprovodi, a nije donesen novi Zakon o vodama.
"Problem je rad ‘na crno’ i ilegalna ponuda te vrste turizma, čijim suzbijanjem se trenutno ne bavi nijedna inspekcija", kaže on.
Ivanović, koji godinama živi u Njemačkoj, kaže da su "odgovornost i osjećaj pripadnosti društvu, karakteristike njemačkog mentaliteta", te da isto to nedostaje crnogorskom:
"Kažnjivost ilegalnih ponašanja kao i benefit za kompanije koje se ponašaju ekološki odgovorno, održavaju visok stepen zaštite životne sredine u Njemačkoj. U Crnoj Gori još nisam primijetio da se najodgovorniji iole bave temom, osim kroz puku improvizaciju".
Mušičarenje je skup sport u razvijenim ribolovnim zemljama
Mušičarenje je skup hobi - skupi su i oprema i putovanja.
"Prosječan njemački mušičar godišnje troši oko devet do 10 hiljada eura na fly fishing. U razvijenim ribolovačkim zemljama, dozvole koštaju između 50 i 450 eura za dan pecanja, dok se na onim elitnim mjestima plaćaju i preko 2.000 eura", kazao je Ivanović.
U neke od najrazvijenijih destinacija u svijetu spadaju Austrija, Slovenija i Island, a najveći profit ostvaruju Sjedinjene Američke Države.
"Time": Projekti za hidroelektrane dobijeni kao zamjena za glasove
Na prostoru Balkana planirano je, ili su već izgrađene, 2.700 malih i velikih HE. Dok SAD polako uklanjaju svoje brane, među vladama balkanskih zemalja, kako je početkom avgusta objavio britanski “Time”, “vlada veće interesovanje za obnovljive izvore energije, na štetu rijeka tog područja”. Projekti za izgradnju brana i malih HE uglavnom se finansiraju sredstvima velikih razvojnih banaka poput Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD) i Svjetske banke.
Aktivisti navode da su krediti često odobreni uprkos lošim procjenama uticaja na životnu sredinu.
U nekim slučajevima kada su u pitanju privatne investicije, koncesije su dobijene u vrijeme izbora. Navodeći primjer iz Albanije, gdje je, pored ostalih, planirana izgradnja HE na Vjosi, jedinoj velikoj rijeci u Evropi koja cijelim tokom dužine 270 kilometar, još teče slobodno, "Time" piše da se prostim uvidom u datume, jasno vidi da su projekti za hidroelektrane dobijeni kao zamjena za glasove.
Bonus video:
