Vodopad od cvijeća, krila Feniksa, drveće pod Obrovom - samo su neke od dekoracija mladog Bjelopoljca Bobana Šćekića koje krase enterijer poslovnih objekata u Bijelom Polju i šire. Po struci turizmolog, ovaj dvadesetčetvorogodišnjak se za poziv dekoratera odlučio, kako kaže, iz čiste dosade.
Radne navike je sticao još od 15. godine u cvjećari oca Duška, a talenat i umjetničku crtu je povukao na majku Vesnu, modnog kreatora u penziji. U radnji mu pomažu sestre Tamara i Snežana, a sve više razmišlja da porodični biznis proširuje sa drugim mladim i talentovanim ljudima.
Turizam je završio u Kotoru i Moskvi. Uz turizam i poziv turističkog vodiča, volio je jezike, modni dizajn, hortikulturu i na kraju je uspio da od svega toga po nešto utka u novo zanimanje.
U početku se posao razvijao stidljivo...
„Kako u cvjećari nije bilo nekog velikog posla, jer naš narod nije navikao da kupuje cvijeće, povremeno sam se zanimao pravljenjem raznih aranžmana. Kasnije sam krenuo sa izradom kutija, korpi i vaza, a onda je uslijedio rad sa najrazličitijim materijalima papira, tekstila, svile, stakla, trave, perja, kristala, bisera… a nekad najdivniji ukras bude najobičniji limski kamen“, priča Šćekić i dodaje da veliku prednost daje prirodnim materijalima.
Boban je u početku „krio“ svoje zanimanje a onda se osmjelio da prijateljima i komšijama pokaže svoje rukotvorine putem društvenih mreža. Tako je počela i prodaja i ubrzo se pročulo za mladog Bjelopoljca koji izrađuje svojevrsna umjetnička djela.
Na početku je kod mušterija bilo dosta nevjerice kada bi iza pulta umjesto neke dame ugledali crnpurastog mladića.
„Sumnjivo bi me gledali, ali bi se to ubrzo raspršivalo kada bi vidjeli na koji način radim“, priča kroz osmijeh Šćekić.
Cijene raznih aranžmana se kreću od tri do nekoliko stotina eura, zavisno od vrste materijala i kreacije.
„Uglavnom prvo crtam i još ne znam šta će da ispadne kao finalni proizvod. U tom radu počinju da se stvaraju i prepliću ideje. Najviše volim kada mi sam klijent povjeri da izmislim nešto posebno i to oroči“, kaže Šćekić.
Probne radove izvodi na licu mjesta a nakon usaglašavanja sa kupcem za jednu veću dekoraciju mu treba dva dana rada, dok samo postavljanje traje dva do tri sata. Danas je sve veći broj izloga butika, kafića i restorana koje krase njegove dekoracije.
Sve više ljudi kupuje cvijeće bez povoda
Dok su ranije uglavnom kupovali cvijeće za rođendane ili kad neko umre, danas je, priča Boban, sve više ljudi koji kupuju cvijeće bez nekog posebnog povoda.
„Nevjerovatno je koliko je sve više mladih, ne samo mladića nego i djevojaka koji kupuju najrazličitije dekoracije“, objašnjava on.
Iako većina njegovih vršnjaka razmišlja na koji način da ode u inostranstvo ili su već tamo, Šćekić misli drugačije. „Meni je ovdje sjajno i nigdje neću bolje naći. Nisam želio da ostanem ni u Kotoru gdje sam studirao, a ne da idem vani. Može i ovdje da se radi i zaradi samo treba osmisliti posao i doprinijeti zajednici na nekom mikro planu“, uvjerava on.
Njegov radni dan traje od 8 do 20 časova, nekad u duže, naročito kada je na terenu. Sve poslije toga posvećuje izlascima i druženju sa prijateljima.
Bonus video:
