Mogla je biti skijašica svjetske klase da u 14. godini nije slomila obje noge, pa je njena velika skijaška karijera završena.
Tako su o Indiri Hrapović, rođenoj Nurković, nedavno pisali i austrijski mediji, gdje Rožajka, danas majka dvoje djece, živi posljednjih 18 godina. Ona je danas među prvih 50 ambasadora za integraciju iz Austrije za EU.
Indira je jedna od šest kćerki Halita Nurkovića, rožajskog taksiste koji je 24. jula, 1999. nestao na Kosovu. Dugogodišnju potragu za ocem, ona i njene sestre pretočile su u memorijalni planinski maraton na Hajli.
Indira je čitav život posvetila sportu. Uprkos pehu iz tinejdžerskih dana, nikad nije prestala da se bavi njime. Ima i diplome dva sportska fakulteta.
“Rođena sam i odrasla u Rožajama. Kad sam bila dijete skijanje je bilo jako razvijeno, postojale su škole skijanja, treneri su bili jako angažovani. Jedan od njih je po školama tražio talente. Stigao je tako i do moje škole. Bila sam prvi razred, imala 6,5 godina, ali se nisam dvoumila”, ispričala je “Vijestima”.
Ispostavilo se da je Indira bila rođena za alpsko skijanje. “Kako sam stala na skije, ja sam već skijala”, prisjeća se uz osmijeh.
Na prvo takmičenje, Indira je pošla već sa sedam godina. “Bilo je to na Štuocu. Takmičila sam se u kategoriji cicibana, ali sam skijala gdje i pioniri i pobijedila”, kaže ona.
U to vrijeme, kako je dodala, Planinarsko-smučarsko društvo „Hajla“ iz Rožaja, bio je, uz skijaški klub sa Žabljaka, najbolji u Crnoj Gori. “Bila sam zaista vanserijski talenat - kad su ženski skijaši u pitanju, u to vrijeme nisam imala konkurenciju. A često sam pobjeđivala i muškarce“, sjeća se.
Kao talenat je dobila stipendiju crnogorske Vlade za školovanje u Sloveniji, u Gimnaziji Šentvid u Ljubljani, koju su pohađali Bojan Križaj, Mateja Svet... Ipak, od njene velike skijaške karijere nije bilo ništa jer je baš u to vrijeme, povrijedila zglob, a potom slomila nogu.
“Naglo sam porasla, za godinu preko 12 cm. Tada u prelaznom periodu nismo imali kondicione treninge, što je možda za tu sezonu bilo presudno za moje izduženo tijelo i tako sam nespremna pošla na prvi snijeg”, ispričala je Indira.
Iako je nastavila da ide na takmičenja, prvi put je osjećala strah, i sa 18 godina, kako kaže, počela sama da se povlači.
Nije nastavila profesionalnu skijašku karijeru, ali je sport bio i ostao njen život.
Najprije je studirala u olimpijskom Sarajevu, gdje je, zahvaljujući ambiciji i skijaškom talentu, tokom studija radila kao instruktor. “Trenirala sam ljekare, bivše generale, elitu bivše Jugoslavije. Pravili smo žurke u kući Gorana Bregovića. Haris Džinović, Hari Mata Hari, su bili često u našem društvu... Ali sve je to zahvaljujući mom dobrom skijanju. Bila sam u to vrijeme puna sebe. Ako bi neko rekao Mateja Svet, meni se činilo da sam isto tako dobra”, kaže ona.
Rat 1992. je prekinuo njene studije i to na posljednjoj godini, pa je školovanje nastavila u Prištini. Iako je praktično morala da počne od početka, to je nije obeshrabrilo. U Prištini je kao izabrani student fakulteta završavala postidiplomske studije i radila kao asistent skijanja i plivanja. “Asistent alpskog skijanja je u to vrijeme bio dekanov sin. Kad su vidjeli kako skijam, automatski su meni dali alpsko, a dekanov sin je prebačen za asistenta snowboarda”.
Imala je samo 23 godine kada se vratila u Rožaje i dobila posao profesora fizičkog u rožajskoj Gimnaziji i Srednjoj stručnoj školi. Iako su učenici starijih razreda bili tek nekoliko godina mlađi od nje, kaže da je sa lakoćom radila posao i da su je učenici poštovali, iako im je dozvolila da joj se obraćaju na ‘ti’.
“Djeca su jako poštovala moje časove. Čak je i moja mlađa sestra, kojoj sam predavala, uredno peglala majicu za nastavu”, priča Indira.
Iz Rožaja, ljubav je ovu ambicioznu ženu dalje odvela u Austriju, gdje i danas živi, sa suprugom i dvoje djece. Po dolasku u Austriju, nije znala ni riječ njemačkog. Da bi bilo šta radila u toj zemlji, zbog drugačijeg sistema školovanja, morala je da nauči jezik. Učila je podižući dvije bebe. Puna ambicija, odlučila je da studira sport još jednom - u Salzburgu.
Danas ima zvanje magistra sportskih nauka u oblasti kretanje-zdravlje-fitnes. Od tada, Indira uspješno radi u fitness branši. Posljednjih deset godina se specijalizovala za 'originalni pilates’ (Thru Pilates) i ima svoj studio.
“Nakon svih sportskih obrazovanja i usavrsavanja kroz koje sam prošla u životu, pilates bih nazvala krunom cjelokupnog truda u traganju za poslom. To je danas ujedno i moj omiljeni trening”, kaže ona.
Indira Hrapović je kao uspješna sportistkinja izabrana za ambasadora integracija, koji širom Austrije i Evropske unije pričaju djeci u školama svoje životne i profesionalne priče. U pitanju je program koji je predložio austrijski ministar vanjskih poslova Sebastijan Kurc. U program su uključeni i sportisti, te drugi uspješni ljudi koji su u Austriji i EU nastavili život.
“Prve godine kad su me pozvali da se predstavim, bila sam u društvu stonoteniserke Lije Đije, Kineskinje koja je na Olimpijadi u Riju nosila austrijsku zastavu. Bio je tada sa nama i fudbaler Ivica Vastić iz Hrvatske…”
Tokom posjeta školama, ambasadori djeci pričaju o tome šta je za njih bilo teško po dolasku u Austriju, odnosno EU.
“Cilj je da motivišemo mlade ljude da ne odustaju, već da dostignu svoj san, da rade ono što bi radili i u svojoj zemlji. Ja nisam odustajala. Nije bilo jednostavno. Dok su drugi spavali, ja sam učila. Ali ostvarila sam san…”
Prezenterka pilatesa za Balkan
Indira je prezenterka pilatesa za Balkan, za šta ima sertifikat. Iako za tu vrstu treninga znaju gotovo svi, rijetko ko je upućen da je njegove osnove postavio Jozef Pilates u Njemačkoj. Njegov Body Conditioning program bio je potpuna kontrola tijela, uma i duha...
Pilates je međutim decenijama bio tajna za nekoliko izabranih, a danas je rasprostranjen širom svijeta zahvaljujući njegovim učenicima. Među njima je i Romana Kryzanowska, kod čije kćerke Sari je Indira u Njujorku diplomirala za instruktorku Romaninog pilatesa, pa je postala prezenter za Balkan. Indira će 9. i 10. septembra održati obuku u Dobrim vodama.
Nadamo se da ćemo i mi potragu za ocem izvesti do kraja
Maraton “Tragom nestalih - Sjećanje na Halita Nurkovića” održan je ove godine, četvrti put. Cilj pohoda tokom kojeg učesnici savladavaju 18 km dugu stazu i uspon od 1.000 metara nadmorske visine, je podsjećanje javnosti na problem nestalih osoba tokom ratova na prostoru bivše Jugoslavije.
Indira i njene sestre su Hajlu izabrale jer je to planina koja dijeli Crnu Goru i Kosovo.
“Tuda prolazi i dio puta kuda je naš otac vozio. Kad smo se prvi put tu našle sa kosovskim planinarima, izabrale smo Hajlu kao neutralno mjesto, gdje kao ljudi možemo da se ispričamo. Nakon što smo organizovale prvo planinarenje, zet Safet Badić je rekao da želi da trči, pridružio mu se i drugi zet. I tako je krenulo…”, priča Indira.
Tokom organizacije memorijala, kako dodaje, ona i sestre su upoznale brojne atletičare, sportiste… “Dok trče dionicu od 18 km, sa 1.000m visinske razlike, trkači se nekad pitaju kako će izdržati, pomisle da je sve to možda besmisleno, moraju da se bore sa snagom izdržljivosti, … Sve to nama prolazi kroz glavu dok tražimo oca. Ipak, trkači na kraju istraju, nadamo se da ćemo i mi potragu za ocem izvesti do kraja. Svi u porodici smo sportski tipovi i to nam daje nadu da ćemo i mi da istrajemo”, navodi ona
Bonus video:
