Otvaranje zanatske radnje u Kolašinu, gradu iz kojeg se minulih godina uglavnom odlazilo, hrabrost je i poslovni rizik, kaže obućar Lazar Kuč.
Prije njega, godinama se niko nije odazivao na pozive lokalne vlasti, koja je čak nudila i besplatan prostor svakom ko odluči da popravlja obuću Kolašincima.
“I pored zaista sve manje ljudi, posla bi bilo, ali nema novca. Trudiću se da ostanem, ali ne mogu baš na svoju štetu. Ohrabruje to što su mušterije zadovoljne i kvalitetom i cijenom i što su shvatili da ne mora obuća da se baca. Za najviše 10 eura može ponovo biti i te kako upotrebljiva. Jedan Vaš kolega mi je kazao da sam riješio veliki socijalni problem u Kolašinu”, rekao je on “Vijestima”.
Kuč je došao u decembru prošle godine i kaže da se nadao da će više zarađivati, ali da neće lako odustati:
“Pošto sam znao da u Kolašinu nema obućara, riješio sam da počnem taj posao. Ranije sam se bavio nečim drugim, a u gradu sam, priznajem, zatekao znatno drugačiju situaciju, od onog što sam planirao. Ovdje sam boravio samo tokom ljeta, pa mi se činilo da je mnogo više ljudi, pa i prilike da se zaradi. Sada sam već skeptičan u vezi sa svim.“
U međuvremenu se preselio iz Podgorice u Kolašin, pa sada, osim poslovnog prostora, plaća i kiruju za stan.
Kaže da je to, uključujući i struju, najmanje 200 eura mjesečno.
“U taj iznos ne računam materijal. Treba da zaradim to i još bar prosječnu platu. Kako mi se čini, to za sada neće biti moguće. Obućar je Kolašincima, definitivno, neophodan, to znam po broju donesene obuće na popravku, ali je i više nego jasno da novca nema. Zbog toga, sedmicama ili mjesecima čekam da naplatim svoj rad. Ipak, trudim se da sve obavljam maksimalno“.
Tvrdi da do sada nije dobio konkretnu pomoć od lokalne uprave, ali je očekuje.
Kaže da Kolašinci donose na poprvaku sve vrste obuće, pa čak i onu za bebe.
Ima pune ruke posla zahvaljujući i činjenici da je nekoliko gradskih ulica popločano kaldrmom, što, kako kaže, uništava visoke potpetice.
Često se dešava da, nekoliko dana nakon prve popravke, ponovo donesu iste cipele, sa sličnim oštećenjem.
Tvrdi i da je obuća lošeg kvaliteta, pa su ubrzo nakon kupovine potrebne intervencije.
“Bata” imao ugovor sa OKZ iz Kolašina
U Kolašinu je nekada postojala Obućarsko–krojačka zadruga (OKZ), koja je sarađivala sa čuvenim proizvođačem “Bata”.
Kada je taj brend stigao u grad na Tari, lokalni obućari imali su ugovore kojima su obezbijedili da samo oni mogu opravljati obuću “Bata”. Prvi majstori tog zanata bili su Jakov i Đoko Nišavić, Leka Čogurić, Lale Medojević i njegov sin Mišo Medojević, Nikola Dulović, Dimbovići, Milo Raketić, Luka Bogdanović, Veljko Jovanović, Fićo Abramović, a radnju je imala i Milka Bulatović
Bonus video:
