Dramaturg i spisateljica Biljana Srbljanović, otrkila je do sada nepoznate detalje o ubistvu ambasadora SFRJ Vladimira Rolovića 1971. godine u Stokholmu. Naime, njenu majku i oca je upravo on vjenčao u toj istoj ambasadi, u kojoj se samo par mjeseci kasnije odigrao krvavi pir.
Ona je, kako piše Kurir, otkrila da je njen otac krajem 60-ih godina otišao u Stokholm, gdje je ubrzo poslije stigla i njena majka.
"Mama i tata su sklopili brak u ambasadi SFRJ u Stokholmu, vjenčao ih je ambasador. Tamo sam se rodila i ja, moji roditelji su počinjali sretan život i baba je mogla da se vrati kući. Nekoliko mjeseci nakon mog rođenja, dvojica ustaških terorista Miro Barešić i Anđelko Brajković, upali su u tu našu ambasadu u Stokholmu, napali najprije portira, a onda počeli da urlaju i lome sve oko sebe. Ambasador Vladimir Rolović je, čuvši buku, izašao da vidi šta se događa, kad su ga ova dvojica zgrabila".
Barešić ga je udario pištoljem u glavu, a onda ga je, uz rvanje i otpor koji je Rolović pružao, ugurao natrag u kancelariju, oborio na sofu i zatim pucao u njega. Pogodio ga je u stomak, negdje ispod rebara s lijeve strane i ambasador je samo pao. Teroristi su ga zatim silom pridigli, vezali za stolicu, sa koje je ranjen čovjek klizio. Brajković i Barešić su mu, dok je smrtno krvario i ječao, kaišem zapušili usta, ruke vezali iza leđa i tako vezanog i ranjenog, nastavili da tuku. Švedska policija je, nakon sat vremena, opkolila ambasadu, dok su zaposleni pokušavali da provale unutra.
"Ustaški teroristi su, kroz zabarikadirana vrata, dovikivali da je sve u redu, da niko nije povrijeđen, dok su istovremeno mučili ranjenog, vezanog čovjeka na izdisaju. Onda se jedan od njih popišao na svoje ruke, da spere krv žrtve, obrisao ruke o zavjesu, gurnuo ambasadoru pištolj u usta i pucao. Metak je Vladimiru Roloviću prošao kroz glavu, ali ga ipak nije ubio", otkriva Srbljanovićka.
Kako dalje navodi, policija je onda konačno provalila u prostoriju, a teroristi su se predali.
"Dok su ih vezane sprovodili ka marici, Barišić je, u zanosu, poljubio Brajkovića, i radosno vikao u slavu ustaških ideala. Kroz ista ta vrata zatim su iznijeli teško ranjenog ambasadora Rolovića, još svjesnog i u strašnim mukama. Postoji snimak ovog čovjeka dok je na nosilima, kako se rukom hvata za vazduh, kao za život, koji je isticao. Vladimir Rolović, čovjek koji jeste imao kontroverznu biografiju u revolucionarno doba, umro je osam dana kasnije u bolnici", prisjeća se ona.
Roditelji su se ubzro zbog bezbjednosnih razloga vratili u Jugoslaviju. Ona je podsjetila da je Barešić ostatak života proveo na slobodi.
"Živio je u Paragvaju, uz brojne druge nacističke emigrante i bio aktivan u najmutnijim krugovima. Ubila ga duga crna ruka neke od UDBI, odmah po povratku u Hrvatsku početkom rata devedesetih, pod nikad razjašnjenim okolnostima. Bio je terorista, zlikovac, fašista i banalni kriminalac. Sada je dobio spomenik, govore ministara i ovacije građanstva", navodi srpska spisateljica.
Ona je objasnila da su na fotografiji njeni roditelji, na dan njihovog vjenčanja u ambasadi SFRJ u Švedskoj.
"Moji roditelji su proživjeli više od 40 godina u braku, do tatine smrti, trudeći se da budu pošteni i časni Jugosloveni. U danu kad je Miru Barešiću podignut spomenik u Hrvatskoj, moja mama je samo rekla: "Hvala bogu da ti otac nije živ, da ne gleda ovu sramotu", zaključila je ona.
Miro Barešić dobio je spomenik u rodnom mjestu Dragama, kod Pakotšana.
Bonus video:
