U Crnoj Gori većina samo sjedi, kritikuje i ne preduzima ništa. Krajnje je vrijeme da umjesto da za probleme krivimo druge, sami nešto preduzmemo, kazala je Patricia Pobrić 2014. godine za "Vijesti".
Patricia je rođena i odrasla u Njemačkoj, ali je ljeta provodila u Crnoj Gori. I tada je uvidjela razliku, posebno onu u standardu između dvije zemlje, ali je voljela crnogorsku lijepu, čistu i divlju prirodu.
Uslijedile su godine života u Beogradu, potom 19 godina u Sjedinjenim Državama. Danas živi u Crnoj Gori.
“Njemačka je plod ljudskog rada i truda, i Njemci se marljivo zalažu da se to održi, više iz neke dužnosti i regulative. Amerika ima veliku prirodnu ljepotu, ali Amerikanci se samostalno, kao individue zalažu da se to održi i njima je pored rada na radnom mjestu i obaveza u porodici, važno u životu da nešto rade bez novčane nadoknade za svoje društvo i okolinu. A Crna Gora? Crna Gora je raj na zemlji - sa gorama i pašnjacima, šumama i rijekama, jezerima... Da ništa ne radimo, samo da je ne betoniramo i zagađujemo, i živimo u skladu sa tim što nam je dato, mi smo bogat narod”, napisala je ona 2014. u tekstu za Radio Bruškin.
Kada se vratila u Crnu Goru, Patricia je bila sretna zbog sebe i djece, ali i razočarana slikama uništenih prirodnih ljepota i životinjskih staništa, te ekonomski uništenom državom. Ipak, najviše je pogodila građanska inertnost.
“Uprkos brojnim problemima u razvoju Crne Gore, veoma malo je onih koji su spremni da išta urade, ali zato se svi žale”, kazala je Pobrić, dodajući da većina ne vjeruje da njihove akcije imaju ikakvog uticaja.
Kao razlog za to, ona navodi tri problema: strah, obrazovni sistem i siromaštvo.
“Strah da ću izgubiti posao, da neću moći da zaposlim djecu... ako izađem na ulicu, ako se bunim, ukazujem na nepravilnosti, ako ne glasam onako kako mi je rečeno ili nisam istomišljenik. Manipulacija strahom ubija građanski aktivizam, i dobar primjer toga je recimo napad na novinare”, kaže Pobrić. Ona dodaje da je problematično to što se crnogorski građani plaše policije i sopstvene vlade.
Građanski aktivizam bi trebalo da poveže privatni, javni i civilni sektor u rješavanju problema u zajednici.
“Zemlje sa jakim, proaktivnim građanskim društvom imaju lidere koji su jasno upoznati sa ciljevima i željama zajednice”, kaže Pobrić, uz savjet građanima da učestvuju u javnim raspravama.
"Pitajte se ko zastupa interes naroda, kada narod sjedi u kafićima i aktivno ne traži promjene u oblastima koje ne funkcionišu", kazala je Pobrić 2014. za "Vijesti".
Obrazovni sistem je, mišljenja je Pobrić, krivac i za nepostojanje građanskog aktivizma u zemlji.
"Naš obrazovni sistem više od 20 godina nije na nivou, i to namjerno”, kaže ona. Vlast namjerno zaglupljuje građane, kako bi lakše upravljala njima, dodaje.
"Pink televizija, grand parada muzika, rijaliti programi... Gdje i kako mislite da će mladi da završe, kada gledaju to? Sigurno ne na sportskom terenu, u planinama i šumama, na radnim akcijama... Najmlađi su izloženi takvim sadržajima umjesto da gledaju emisije poput Branka Kockice, program Nacionalne geografije...".
Pobrić je svjesna i da je građane teško pokrenuti kada nemaju posao i osnovne uslove za život, ali je mišljenja da je upravo građanski aktivizam taj koji može da oživi ekonomiju. “Vratimo se na sela, naučimo da sami plasiramo svoje i bojkotujmo uvozne proizvode. Kuba je dobar primjer koji pokazuje kako jedna zemlja može da stane na svoje noge nakon uvođenja embarga i sankcija”.
Bonus video:
