NVO ADP-Zid pozvala je Ministarstvo rada i socijalnog staranja (MRSS) da na adrese potencijalnih korisnika pošalje uputstvo za korišćenje subvencija za električnu energiju.
Oni su reagovali na saopštenje Ministarstva rada i socijalnog staranja u kojem je između ostalog navedeno da će broj korisnika subvencija ostati isti kao i prethodnih godina
Njihovo reagovanje prenosimo u cjelosti:
ADP-Zid se izvinjava javnosti zbog mogućeg doprinosa zabuni koja je ovih dana prisutna kod dijela javnosti a povodom donijetih odluka o subvencioniranju potrošnje električne energije za pojedine grupe stanovništva
U prethodnom reagovanju na Informaciju Vlade o snadbijevanju ranjivih kupaca električne energije, ni mi kao ni većina javnosti nije najbolje razumjela konfrontiranost dvije uredbe koje nam dolaze iz dva različita ministarstva – ministarstva ekonomije i ministarstva rada i socijalnog staranja.
Zahvaljujemo se Ministarstvu rada i socijalnog staranja na ažurnom odgovoru i dodatnom pojašnjenju, s tim što bi bilo vrlo značajno da računicu koju su naveli za pojedine ranjive grupe izvedu do kraja.
Ako je za 4.500 korisnika materijalnog obezbjeđenja izvršeno precizno pojašnjenje po kome se nivo subvencija ne umanjuje, da nam pojasne, da li se status potencijalnih 12.000 porodica, koje po različitim osnovama imaju pravo na subvenciju, unaprijedilo ili je ostalo na istom nivou ovom uredbom?
Takođe bi bilo vrlo korisno da na adrese potencijalnih korisnika proslijede uputstvo za korišćenje ovih subvencija.
To mogu uraditi ukoliko zamole Elektroprivredu da im to uruče uz naredni račun za struju. Radi potpune informacije bilo bi značajno da dobijemo odgovor od Ministarstva da li su istražili zašto u prethodnom periodu preko 13.000 potencijalnih korisnika ove socijalne podrške nije ostvarilo pravo na subvenciju električne energije.
U ime građana pitamo, da li je razlog neinformisanost ili lijenost građana, ili je možda razlog neispunjavanje kriterijuma po kojem svako mora da je uredan platiša ili da ima ugovor sa Elektroprivredom o otplati duga uz uredno izmirenje pristiglih obaveza?
Iako Ministarstvo pokušava da koordiniše socijalnu politiku u Crnoj Gori, iz ovog postupka gdje jedno ministarstvo donosi uredbu o drastičnom smanjenju beneficija po jednom zakonu, a da drugo ministarstvo reaguje svojom uredbom smatrajući da je Zakon o energetici rigidan, nedvosmisleno nam pokazuje da socijalna politika u Crnoj Gori nije koherentna. Ne iz razloga što Ministarstvo rada loše sprovodi ovaj proces, već je problem što jedna politika kao što je socijalna nije politika jednog resora već međusektorska u kojoj učešće moraju da imaju različiti akteri, od različitih ministarstava, pa do lokalnih samouprava I organizacija civilnog sektora.
ADP-Zid već godinama potencira potrebu da socijalna politika bude sveobuhvatna i međusektorska, da mora da bude okrenuta porodici kao cjelini i da posmatra potrebe svake porodice.
Ovdje ne govorimo o osnovnim potrebama i socijalnim davanjima, već ostvarivanju potreba koje će porodicu voditi izlasku iz socijalnih potreba i davanja. Nije potrebna velika stručnost da bi se došlo do zaključka da su rijetke porodice u Crnoj Gori kojima je socijalna podrška pomogla da izađu iz stanja potrebe.
Evidentno je da su neke, nemajući izbor, krenule u zonu sive ekonomije i koje često predstavljaju slikoviti prikaz pogrešnosti socijalne politike. Zato je značajno da kao deklarisana država socijalne pravde, politike stanovanja, socijalne zaštite, zapošljavanja, obrazovanja i ekonomske politike budu dijelom u funkciji poboljšanja socijalnog statusa građana Crne Gore. Jedino dobro izgrađen i utemeljen sistem može dovesti do pravičnog sprovođenja socijalnih politika u kojima socijalna davanja i subvencije predstavljaju samo jedan mali dio ovih politika.
Kroz obrazloženje donešenih odluka Ministarstva ekonomije i Ministarstva rada dobili smo još jedan vrlo značajan podatak – da se za ove dotacije izdvaja 2,7 miniona eura.
To treba da predstavlja još jedan od razloga zbog kojih monopolistička preduzeća na tržištu i preduzeća koja mogu da utiču na socijalni status građana trebaju da budu u vlasništvu države.
Umjesto profita koji bi strani investitor iznosio iz Crne Gore, dio tog profita mogao bi da se vraća građanima kroz društveno odgovorne programe ovih preduzeća kojim bi se mogli subvecionisati, ne samo oni građani koji imaju zdravstvene probleme, a koji su predmet pažnje Ministarstva rada u ovoj odluci, već i oni kojima sve češće danas u Crnoj Gori krči stomak. Mnogo je porodica koje iz formalnih razloga – kasne sa plaćanjem računa, imaju 400 eura mjesečni prihod ali i više članova porodice, ili više generacija koje žive zajedno itd.. Ove porodice ne ostvaruju pravo na subvenciju, kojima bi značilo da mogu zimski period da prežive sa smanjenim stresom zbog računa za struju. A struja nije jedini račun koji nas šokira. Voda, malo malo pa poskuplja u mnogim opštinama…
Bonus video:
