Svetozar Jovićević našao se na Guglovoj listi svjetskih naučnika disidenata, rođenih nakon 1905. godine.
Taj fizičar mjesto na listi zaslužio je zahvaljujući člancima o brzini svjetlosti u vakuumu, koji jednim dijelom osporavaju specijalnu teoriju relativiteta njemačkog fizičara i nobelovca Alberta Ajnštajna.
U Guglovoj publikaciji pojasnili su da su riječ “disidenti” koristili za naučnike koji su predstavili ideje unutar paradigme o Teoriji relativiteta i kvantnoj mehanici, koje nijesu u potpunosti prihvaćene u naučnom svijetu ili su bile protivne jednom ili više aspekata te teorije.
Publikacija ima više kategorija, a Jovićević je svrstan u kategoriju naučnika koji nude - alternativne teorije.
Crnogorski fizičar i bivši profesor elektromagnetike na Univerzitetu Crne Gore (UCG) objasnio je da se radi o člancima: “Prelamanje svjetlosti u vakuumu” i “Oscilacije i kretanje čestica u diskretno strukturiranom vakuumu”, objavljenim u međunarodnom naučnom časopisu “Physics Essays” sa sjedištem u Kanadi.
“Tu je izložena teorija koja bi trebalo da bude izazov, da ne kažem alternativa, jednoj od najznačajnijih fizičkih teorija - specijalnoj teoriji relativnosti... Ne želim da budem pretenciozan, niti da dovedem bilo koga u zabludu da je sve što sam izložio tu potpuno tačno i nepobitno. Tu teoriju tek treba potvrditi ili odbaciti”, kazao je Jovićević.
Dok Ajnštajn u specijalnoj teoriji relitivnosti kreće od pretpostavke da je brzina svjetlosti u vakuumu, praznom prostoru bez čestica, konstantna nezavisno od izvora, Jovićević dolazi do pretpostavke da to nije tako.
Rekao je da smatra da postoji jedna uska oblast energije svjetlosti, odnosno učestalosti, gdje se ta brzina ipak mijenja.
“Po mojoj teoriji ispalo je da se to dešava oko 240 mega elektron volti (MeV) i da bi tu trebalo vršiti eksperiment i vidjeti je li brzina svjetlosti takva ili ne. Međutim, ovdje nijesam imao mogućnosti da izvodim takve eksperimente”, kazao je Jovićević.
Tvrdi da je na toj teoriji radio u tajnosti, dok je uporedo sa mlađim saradnicima radio naučna istraživanja iz oblasti elektromagnetike.
Pojasnio je da su uspijevali da razviju “veoma efikasne numeričke metode” rješavanja vrlo složenih elektromagnetnih problema, šta je sa svojim saradnicima u svjetskim naučnim časopisima objavljivao, šta se i sada dosta citira i koristi.
“Ali taj moj naučni rad je tekao dvostrukim kolosijekom. Nikada nijesam u zvaničnom radu napuštao te prvobitne ideje o teoriji relativnosti, ali nikome nijesam saopštavao. To sam radio iz ljubavi i ubijeđenosti da tu mogu nešto da postignem, ali sam se ustručavao da to saopštavam čak i kolegama. Ne zato što sam fetišizirao zvaničnu nauku. Nikada nijesam imao straha da saopštim to što mislim, pa makar to bilo i jeretičko... A shvatao sam da je to bilo veoma pretenciozno i da je bio suviše krupan zalogaj, pa nijesam htio da sebe izlažem sumnjičavosti sopstvenih kolega”, rekao je Jovićević “Vijestima”.
Tek kada je krenuo da objavi naučni rad, kaže da se uvjerio da otpornost prema nečemu šta je drugačije postoji čak i u nauci, među “mudrim i obrazovanim ljudima”.
“To se može porediti jedino sa fanatizmom religioznih ljudi, kojima nipošto ne smijete izraziti sumnju u dogmu njihove religije,, nebitno o kojoj religiji je riječ, pogotovo ne prema njihovom Bogu. Ni danas to ne razumijem, ali sam se nažalost u to uvjerio”, kazao je.
Ispričao je da mu je jedan od vodećih fizičara tadašnje Jugoslavije Dragiša Ivanović, nakon što je pročitao njegov rad, kazao: “E moj Svetozare, trnovitim putem si krenuo”.
Jovićević tvrdi da bi bile ogromne posljedice, ako se utvrdi da je njegova teorija tačna.
“Doprinos je ogroman ako je sve šta pišem tačno, recimo jedno pitanje - masa. Sa pojmom mase susreću se i osnovci a pojam mase nije ni u najvećim naučnim krugovima objašnjen. Ovom teorijom objasnio sam da zapravo foton, kao osnovni elemenat svjetlosnog zračenja, jeste oscilovanje dipola elektrona i pozitrona, koji se stvaraju u vakuumu i pokazao da je njegova masa nula”.
Svoju teoriju uporedio je sa šest u nauci dobro poznatih eksperimenata, od kojih su tri rađena u oblasti astronomije, a tri u laboratorijama.
"Iako je paradoks da se ti eksperimenti smatraju potvrdom da je brzina svjetlosti konstantna, po mojoj teoriji ti rezultati se veoma dobro slažu sa eksperimentalnim, a da bi se uočljivije odstupanje moglo uočiti u oblasti energije, odnosno učestalosti koju teorijom predviđam”.
Kaže da je svjestan činjenice da se tako ambiciozna teorija mora više puta eksperimentalno provjeravati i tek onda suditi o njenom kvalitetu.
Crnogorski fizičar i naučnik “disident” rekao je da se nada da će neko od naučnika i laboratorija koje imaju finansijske mogućnosti i smjelosti, isprobati njegovu teoriju kroz eksperiment i utvrditi da li je bio u pravu.
Mnogi ga odbili i prije čitanja rada
Jovićević tvrdi da je doživljavao “apsolutno” odbijanje, prilikom pokušaja da objavi članak u nekom od poznatih međunarodnih časopisa.
“Recimo desilo mi se da pošaljem rad jednom od urednika tih časopisa i negativan odgovor dobijem za manje od deset minuta. Znači nije ni pročitao. Jednostavno neće u to da se upuštaju. U drugom sam dobio korektan odgovor sa primjedbama, ali i sa sugestijama, koje su mi dosta koristile da konačno zaokružim teoriju”, pričao je Jovićević.
Iz jednog od časopisa su mu poručili da ne štampaju naučne radove koji nijesu u okviru zvanične nauke, ali su ga uputili na časopis “Physics Essays”, gdje su mu nakon duge rasprave objavili članak.
“Poslao sam prvi članak da probam. Nijesam se usudio da pošaljem oba, prosto sam tu bio malo lukav, jer sam bio svjestan da ako izložim sve kompletno, to može biti previše jeretički. Zato sam se zadržao na dijelu u kome je objašnjena suština, nadajući se da u toj formi može biti prihvaćen. Dvije kritike sam dobio. Prva kritika bila je tipa: 'Ne znam da li je sve korektno, to malo odudara od mog načina mišljenja, ali ovo je odličan rad'. Drugi kritičar je osuo paljbu po članku osporavajući je do kraja. Urednik se tada meni obraća da odgovorim na kritike i tu nastaje razmjena mišljenja. U svakoj riječi kritike tog autora osjećao sam netrpeljivost prema svemu mome što je drugačije. I mirno sam odgovarao, već se u trećem mejlu osjećala tolika nervoza da je to bilo ispod nivo svakog naučnika. Onda je urednik odlučio da se štampa i tako je izašao ovaj članak”, pričao je Jovićević.
Tvrdi da taj časopis dozvoljava mogućnost izlaganja jeretičkih misli i dozvoljava mogućnost suprotstavljanja mišljenja, šta je rijetkost kod naučnih časopisa.
Đukanović i Krivokapić morali još odavno da se dostojanstveno povuku
Jovićević je ne tako davno bio aktivan na domaćoj političkoj sceni, a zatim i kao politički analitičar.
Kaže da je sada veoma zabrinut za sudbinu svoje zemlje.
“Pa da nije ništa drugo, nego što se u zadnje vrijeme otkriva šta se činilo u Budvi, šta je činila grupa oko drugog čovjeka u vladajućoj partiji. Da nema ništa drugo, a znamo da ima još dosta toga, to bi bilo dovoljno da se čestitom čovjeku i svakom rodoljubu koji brine o ovoj zemlji smuči i da izazove bojazan za sudbinu te zemlje”, kazao je Jovićević.
Tvrdi da bi u svakoj “normalnoj” zemlji slične afere u kojima je upleten vrh vlasti, bile dovoljne za smjenu.
“Ovdje se ništa ne dešava. Izgleda da je taj fenomen inače dosta karakterističan za političare u mnogim društvima - da ne znaju osjetiti trenutak i odrediti dostojanstven način da se povuku. Izgleda da je taj fenomen kod nas prisutniji nego bilo gdje. Niti Krivokapić, a pogotovo Đukanović očigledno nijesu osjetili trenutak kada je bilo dosta. Kada se treba dostojanstveno povući. A upotrijebiću jednu narodnu: 'Ko ne ode s lijepim načinom, otiči će s gorkim začinom'”, kazao je Jovićević.
Ocijenio je da se u Crnoj Gori priprema vrsta “Jeljcinovog-Putinovog modela promjene vlasti”.
“Samo veliko je pitanje je li to kod nas moguće... Isuviše se gorčine, isuviše se gnjeva nakupilo, da je pitanje da li je takva smjena moguća. A uostalom taj eventualni Putin, koji bi se mogao pojaviti sjutra, kada se i njemu na njegovoj sopstvenoj glavi počne topiti sopstveni puter, vrlo je velika mogućnost da i on sjutra postane svjedok saradnik”, ocijenio je Jovićević.
Bonus video:
