Profesor i budući dekan Pravnog fakulteta Velimir Rakočević, pored dvije različite „Kriminologije“ sa identičnim bibliotečkim brojem, pod svojim imenom ima i dvije različite doktorske disertacije.
Novinar “Vijesti” je prilikom posjete biblioteci Pravnog fakulteta (PF) i Univerzitetskoj biblioteci “Svetozar Marković”, koje rade u okviru Univerziteta u Beogradu, vidio da su u ovim ustanovama pohranjeni doktorati podgoričkog profesora različitih sadržaja, ali sa identičnim naslovom, koricama, godinom izdanja, brojem strana i prvom stranom sadržaja.
Razlikuju se, međutim, po sadržaju na ostalim stranama, u koji su mnoga poglavlja dodata, po nazivima glava i poglavlja, sadržaju fusnota i bibliografije, rasporedu i dužini poglavlja, kao i fontu slova.
Primjerak doktorata u univerzitetskoj biblioteci znatno je oštećen - stranice knjige su bukvalno tečnim ljepilom zalijepljene za tvrde korice, šta primjerak čini nezgodnim za čitanje.
Na osnovu izgleda i načina na koji je oštećen doktorat, stiče se utisak da je, izuzev prve stranice sa pečatom, ostatak knjige nalijepljen na korice disertacije, pohranjene u univerzitetskoj biblioteci.
Rakočević, koji je dugo sjedio i na čelu odbora Suda časti državnog univerziteta, od 7. aprila nije odgovorio na pitanja “Vijesti”, između ostalog, gdje je pohranjena originalna verzija njegove doktorske teze i da li je, posredno ili neposredno, mijenjao primjerak doktorata u univerzitetskoj biblioteci, ili je to, pak, učinio neko drugi.
On do sada nije demantovao ili reagovao na raniji tekst “Vijesti” u vezi sa doktorskom disertacijom, koja se dijelom podudara sa člankom profesora Perića.
Nakon što su "Vijesti" i Centar za građansko obrazovanje (CGO), povodom ovih činjenica poslali upit nadležnima u Srbiji, niko nije odgovorio da li će ispitati zakonitost rada univerzitetske biblioteke, niti da li je moglo doći do zamjene doktorata.
Beogradski PF je ranije saopštio da će pokrenuti postupak utvrđivanja originalnosti Rakočevićeve doktorske disertacije iz 2003. godine, na temu “Otkrivanje i suzbijanje zloupotrebe droga”, na osnovu tvrdnji profesora sa te ustanove Đorđa Ignjatovića da je devet strana doktorata prepisao iz članka novosadskog profesora Obrada Perića iz 1987. godine, objavljenom u beogradskom časopisu "Pravni život".
“Vijesti” su ranije pisale da se Ignjatovićevi navodi poklapaju sa doktoratom, smještenim u biblioteci PF-a, na kojem je Rakočević i odbranio doktorsku tezu. Međutim, kada je riječ o sadržaju verzije u univerzitetskoj biblioteci, stiče se utisak da su namjerno mijenjani djelovi za koje beogradski profesor tvrdi da su prepisane.
Iz UCG, na čelu sa Radmilom Vojvodić, i iz podgoričkog PF-a, kojim do 19. maja upravlja Dragan Radonjić, još nijesu odgovorili na pitanja “Vijesti” povodom sumnji vezanih za Rakočevićeve “Kriminologije” i doktorat.
Razlikuju se fontovi, slova prve i ostalih strana
Font slova na prvoj stranici oštećenog primjerka doktorata, gdje se nalaze pečat biblioteke i prvi dio sadržaja (od 13 do 40 strane), razlikuje se od fonta na ostalim stranama doktorske teze.
Takođe se ni prvih 40 strana knjige u potpunosti ne poklapa sa sadržajem upisanim na pomenutoj stranici, jedinoj u cijeloj knjizi, koja je po fontu i sadržaju, identična sa prvom stranicom disertacije, pohranjene na beogradskom PF-u.
Na primjer, u na prvoj strani sadržaja oštećenog primjerka piše da se drugo poglavlje prve glave - “Pregled definicija droge”, nalazi na 19. strani, dok se ono može pročitati na 18. strani.
Takođe, sva poglavlja i potpoglavlja koja bi po sadržaju trebalo da se nađu na stranicama 30-35, se čitaju tek na sljedećoj stranici u odnosu na onu na kojoj su najavljene. Na 33. strani je čak dodato peto potpoglavlje “Ekstazi”, koje nije navedeno u sadržaju, niti postoji u drugoj verziji rada.
Cijeli doktorat sa PF-a je, međutim, štampan u istom fontu slova, kao na prvoj strani sadržaja, i u potpunosti se poklapa sa sadržajem.
Razlika između ovih verzija uočava se već na početku.
Prvo poglavlje prve glave “Uvodna razmatranja” u doktoratu sa PF-a se rasprostire na skoro pune dvije strane velikog A4 formata (17-18), dok u drugoj verziji zauzima samo pola strane (17).
I većina rečenica su takođe drugačije formulisane, što počinje već u trećoj rečenici, koja u doktoratu sa PF-a glasi:
“Prije više hiljada godina čovjek je otpočeo sa korišćenjem nekih vrsta biljaka sa narkotičkim svojstvima kao lijek ili ih je upotrebljavao tokom religioznih obreda”. (str. 17)
Dok u oštećenom primjerku iz univerzitetske biblioteke ista rečenica glasi ovako:
“Prije više hiljada godina ljudi su koristili neke vrste biljaka sa narkotičkim svojstvima kao lijek ili su ih upotrebljavali tokom vjerskih obreda”. (str. 17)
U fusnotama oštećenog primjerka dodat i profesor Perić
Različitosti su, međutim, najvidljivije na stranama koje je opisao Ignjatović u svom eseju “Nedozvoljeno posezanje za tuđim u nauci”, objavljenom u analima beogradskog PF-a.
“Vijesti” su ranije pisali kako se devet stranica druge glave Rakočevićevog dokotrata sa PF-a podudaraju sa prvim dijelom Perićevog članka “Međunarodno-pravni aspekt suzbijanja zloupotrebe opojnih droga” (71-86), šta je bila i Ignjatovićeva tvrdnja.
Druga glava oštećenog primjerka doktorata “Međunarodna zajednica i suzbijanje zloupotrebe droga” (63-77) ne počinje na istim stranicama, kao u verziji sa PF-a (61-77), sa kojom su Ignjatović i “Vijesti” upoređivali članak. Takođe su naslovi pojedinih poglavlja izmijenjeni, tako na primjer prvo poglavlje druge glave u disertaciji sa PF-a nosi naziv “Međunarodna konvencija o opijumu iz 1912. godine”, dok je u drugoj verziji preimenovano u “Šangajska konferencija”.
Prva rečenica te glave u verziji sa PF-a, koja se podudara sa Perićevim člankom, glasi ovako:
"Napori međunarodne zajednice da suzbije zloupotrebe opojnih droga, iako su dobili poseban značaj u novije doba, posebno sa prenošenjem nadležnosti u UN, datiraju od davnina, prevashodno zbog činjenice što neovlašćena proizvodnja, promet i upotreba u svjetskim razmjerama, pretpostavljaju da postoji i dozvoljena proizvodnja, promet i upotreba, koja bi sa aspekta opštih interesa bila korisna i neophodna". (str. 61). U verziji iz univerzitetske biblioteke druga glava počinje rečenicom:
“Države članice UN, suočene sa ozbiljnim globalnim problemom zloupotrebe i krijumčarenja droga, obavezale su se na intenzivnu saradnju u naporima da se smanji šteta koju droga nanosi pojedincima i zajednicama”. (str. 63)
Zbog fusnota se, međutim, najviše stiče utisak da se mnogo vodilo računa da se ove strane ne podudaraju sa Perićevim tekstom. U svim fusnotama, na prvim stranama oštećenog doktorata, novosadski profesor navodi se kao jedan od izvora (negdje i po više puta), dok se ne pominje većina drugih autora, koji su se pominjali u verziji sa PF-a.
U drugom poglavlju doktorata sa PF-a Perić ni na jednoj strani nije pomenut kao izvor, iako ga je Rakočević pomenuo u bilbliografiji.
Nadležni ne komentarišu oštećeni primjerak
Iz Univerzitetske biblioteke “Svetozar Marković” od 7. aprila nijesu odgovorili na pitanja “Vijesti” vezano za oštećenje i moguću zamjenu doktorske disertacije Rakočevića.
Između ostalog nijesu odgovorili da li postoji mogućnost da neko u biblioteci zamijeni knjigu i ko je prije novinara “Vijesti” čitao Rakočevićev doktorat u pomenutoj biblioteci. Takođe, nijesu odgovorili ko im donosi primjereke doktorskih disertacija, fakulteti ili doktoranti. Sa Univerziteta u Beogradu, na čijem čelu je Sima Avramović, takođe nijesu odgovorili na pitanja “Vijesti” vezana za verziju doktorata u biblioteci, između ostalog, šta će učiniti da provjere da li je bilo nezakonitosti u univerzitetskoj biblioteci prilikom zaduživanja doktorata.
Rakočević od 10. marta, nakon što su se novinari “Vijesti” sastali sa njim vezano za dva prilično slična udžbenika “Kriminologije”, ne odgovara na pitanja, SMS poruke i telefonske pozive novinara "Vijesti". On je ranije kazao da na originalu njegove kriminologije piše ISBN broj (međunarodni bibliotečki broj), dok je druga knjiga studentska skripta, koju je, sumnja, neko odštampao kako bi ga diskreditovao. Tada je u razgovoru sa ,,Vijestima" kazao da je čuo da postoji štampana verzija "skripte", ali da je nikada nije vidio.
Rakočević će na dužnost dekana podgoričkog PF-a stupiti 19. maja, nakon što je za njega glasalo 19 članova vijeća te univerzitetske jedinice. CGO je apelovao na Upravni odbor UCG-a da odloži njegov izbor dok se ne utvrdi autentičnost njegovih različitih "Kriminologija". UCG je uprkos tome 3. marta potvrdio izbor Rakočevića za dekana.
Različit broj autora i djela u bibliografiji
Zanimljiva razlika između dvije verzije doktorata je u bibliografijama, gdje je naveden različit broj autora i njihovih djela.
Dok je u bibliografiji verzije sa PF-a naveden 141 autor, u drugoj verziji navedena su 142 autora.
Međutim, vidan je pokušaj maskiranja broja navedenih autora u verziji oštećenog doktorata iz biblioteke, jer se može naći više autora pod istim rednim brojem, a da jedan od njih nije upisan u bibliografiji verzije sa PF-a.
U bibliografiji sporne disertacije, na primjer, postoje dva djela profesora Živojina Aleksića pod rednim brojem 2. Međutim, djelo “Leksikon kriminalistike” iz 1995, koje je pisao sa Z. Milovanovićem ne nalazi se u verziji doktorata sa PF-a.
Škulić: Zamjena doktorata bio bi izrazito nečasan čin
Profesor sa beogradskog PF-a Milan Škulić, koji je sjedio u komisiji pred kojom je Rakočević odbranio doktorat, u odgovoru “Vijestima” kazao je da primjerke doktorata drugim bibliotekama šalju oficijelno službe tog fakulteta, dok original čuvaju u svojoj biblioteci.
Smatra da je “izrazito nečasan čin” ukoliko je neko zamijenio doktorat u univerzitetskoj biblioteci, ali da se to može lako provjeriti.
“Inače, ako bi se ovako nešto provjeravalo nekom vrstom 'istrage' prvi korak bi morao biti da se utvrdi ko je u biblioteci imao kontakt sa doktoratom, to jest ko ga je zaduživao ili uzimao radi fotokopiranja, što se inače, lako može provjeriti, jer se doktorat u takvim situacijama izdaje na revers i o tome u samoj biblioteci 'ostaje trag'”, naveo je u odgovoru Škulić.
On je ranije "Vijestima" odgovorio da je mentor podgoričkom kriminologu bio pokojni profesor Đorđe Lazin, dok je drugi član komisije bio takođe pokojni profesor Živojin Aleksić.
Bonus video:
