Dok Univerzitet Crne Gore (UCG) više od mjesec ćuti o dvije „Kriminologije“ profesora i budućeg dekana Velimira Rakočevića, Pravni fakultet (PF) u Beogradu provjerava da li je njegova doktorska disertacija plagijat.
Profesor sa beogradskog PF-a Đorđe Ignjatović je u eseju „Nedozvoljeno posezanje za tuđim u nauci“, objavljenom u analima te ustanove 2009. godine, optužio Rakočevića da je od kriminologa iz regiona prepisao knjigu i da je devet strana doktorata prepisao od pokojnog novosadskog profesora Obrada Perića.
Novinar „Vijesti“ je imao uvid u doktorsku disertaciju Rakočevića iz 2003. godine „Otkrivanje i suzbijanje zloupotrebe droga“ i uočio da se strane (61-70), koje je Ignjatović opisao kao prepisane, poklapaju sa Perićevim člankom iz 1987. godine, objavljenom u beogradskom časopisu „Pravni život“.
Nakon što su „Vijesti“ i Centar za građansko obrazovanje (CGO), povodom ovih činjenica poslali upit nadležnima u Crnoj Gori i Srbiji, beogradski PF je odgovorio da će pokrenuti postupak utvrđivanja originalnosti rada, Univerzitet u Beogradu je proslijedio slučaj Odboru za profesionalnu etiku, a Sud časti UCG-a će o doktoratu raspravljati na narednoj sjednici.
Podgorički PF i UCG, kao i povodom slučaja sa „Kriminologijom“, nije odgovorio na ovaj upit. Rakočević takođe nije odgovorio na pitanja, SMS poruke i telefonske pozive novinara „Vijesti“. On je ranije kazao da na originalu njegove kriminologije piše ISBN broj (međunarodni bibliotečki broj), dok je druga knjiga studentska skripta, koju je, sumnja, neko odštampao kako bi ga diskreditovao. Tada je u razgovoru sa „Vijestima“ kazao da je čuo da postoji štampana verzija „skripte“, ali da je nikada nije vidio.
Gotovo iste rečenice i fusnote
Prvi dio druge glave doktorske disertacije „Međunarodna zajednica i suzbijanje zloupotrebe opojnih droga“ (61-70) podgoričkog kriminologa i prvi dio Perićevog članka „Međunarodno-pravni aspekt suzbijanja zloupotrebe opojnih droga“ (71-86) veoma su slični po sadržaju, nazivima poglavlja i teza, čak su gotovo identične i fusnote na francuskom, ruskom, engleskom i našem jeziku. Podgorički profesor, međutim, nije pomenuo Perićev rad u fusnotama doktorata, dok su ostali strani i domaći autori koje citira beogradski profesor, uredno upisani, uz sitne izmjene. On je, međutim, Perićev članak naveo u bibliografiji doktorata.
Na primjer, na prvoj strani druge glave Rakočevićevog doktorata (61) u fusnotama je navedeno da je dva puta citirano djelo Francuza M. Floria, tri puta S. Obradovića, jednom Francuza J. Susini i pojašnjeno je koje države su bile učesnice međunarodne opijumske komisije u Šangaju.
Gotovo identično, istim redom, na isti način, navedena su ista djela u Perićevom članku (72-73), koji je objavljen 16 godina ranije. Jedina razlika je što je Perić u svom članku prije nego je citirao djelo M. Florio napisao „iscrpnije o tome“, čega nema u Rakočevićevom doktoratu.
Budući dekan podgoričkog PF-a počeo je drugu glavu sličnom rečenicom koja se nalazi pri početku Perićevog članka:
„Napori međunarodne zajednice da suzbije zloupotrebe opojnih droga, iako su dobili poseban značaj u novije doba, posebno sa prenošenjem nadležnosti u UN, datiraju od davnina, prevashodno zbog činjenice što neovlašćena proizvodnja, promet i upotreba u svjetskim razmjerama, pretpostavljaju da postoji i dozvoljena proizvodnja, promet i upotreba, koja bi sa aspekta opštih interesa bila neophodna.“ (Rakočević, 61-62)
U Perićevom tekstu, međutim, naizgled ista misao formulisana je u dvije rečenice:
„Napori međunarodne zajednice da suzbije zloupotrebe opojnih droga, iako su dobili poseban značaj u novije doba, naročito sa prenošenjem nadležnosti po tom pitanju u domen UN, prilično su starog datuma. To je zbog toga što nedozvoljena proizvodnja, promet i upotreba (u svetskim razmerama), pretpostavljaju da postoji i dozvoljena proizvodnja, promet i upotreba, koja bi - sa tačke gledišta opštih društvenih interesa - bila korisna i neophodna.“ (Perić, 71-72)
Sve do kraja sedmog poglavlja Rakočevićevog doktorata i petog dijela Perićevog članka stiče se utisak da su sve rečenice i fusnote velikim dijelom, gotovo identični, sa istim značenjem i sličnim formulacijama.
Tako se kraj Rakočevićevog poglavlja „Protokol o izmjeni Jedinstvene konvencije o opojnima drogama, potpisan u Ženevi 1972. godine“ završava rečenicom:
„Slične odredbe zapažaju se u Konvenciji o psihotropnim supstancama, pa bi i njih trebalo posmatrati cjelovito, dakle zajedno sa prethodnim, posebno zbog činjenice da u tom slučaju predstavljaju dobru polaznu osnovu za pozitivan razvoj zakonodavstva u naznačenoj oblasti.“ (69-70)
Dok Perić dio „Kasniji razvoj“ završava na sljedeći način:
„Identične odredbe, moglo se zapaziti, nalaze se već u Konvenciji o psihotropnim supstancama, pa bi i ove trebalo posmatrati zajedno sa prethodnim pošto sačinjavaju celinu. Uzete, međutim zajedno, predstavljaju solidan osnov za nove tendencije u ovoj oblasti koje su naročito došle do izražaja u nekim novijim zakonodavstvima.“ (86)
Avramović provjerava navode, Radonjić ćuti
Dekan PF-a u Beogradu Sima Avramović, za razliku od svog kolege sa podgoričkog PF-a Dragana Radonjića, pisao je novinaru „Vijesti“ da se prije nego odgovori na pitanja novinara, moraju sprovesti „određene procedure“ u vezi sa optužbama za plagijat doktorata podgoričkog profesora.
On je pojasnio da je proslijedio materijale, koje su mu poslali CGO i „Vijesti“, profesoru Ignjatoviću, šta je prvi korak u toj proceduri.
Više nezvaničnih izvora sa beogradskog PF-a potvrdilo je „Vijestima“ da se u toj ustanovi već formira komisija za provjeru originalnosti doktorske disertacije Rakočevića.
Sa Univerziteta u Beogradu, takođe, su napisali da su materijale proslijedili Odboru za profesionalnu etiku, koji su nadležni za takve predmete i da će Rakočevićev doktorat „blagovremeno“ biti predat tom odboru u proceduru.
Predsjednik Suda časti UCG Dražen Cerović odgovorio je „Vijestima“ da će sa navodima o plagijatu doktorata budućeg dekana PF-a upoznati i ostale članove.
„Sa pristiglim materijalima će detaljno biti upoznati članovi Suda časti, na sjednici koja će biti zakazana ovim povodom. Sud u svim slučajevima postupa shodno važećim pravilima o svom radu, o čemu će javnost biti blagovremeno obaviještena posredstvom PR službe Univerziteta, zadužene za komunikaciju sa medijima“, piše u Cerovićevom odgovoru.
UCG, na čelu sa Radmilom Vojvodić, i Radonjić, koji do maja obavlja dužnost dekana PF-a, od 27. marta nijesu odgovorili na pitanja „Vijesti“, pa ostaje nejasno šta će učiniti povodom navoda o plagijatu.
Škulić: Nijesam primijetio plagijat
Rakočević je prije 13 godina odbranio doktorski rad na PF-u u Beogradu, a jedini preostali živi član komisije je profesor te ustanove Milan Škulić.
On je „Vijestima“ odgovorio da je mentor podgoričkom kriminologu bio pokojni profesor Đorđe Lazin, dok je drugi član komisije bio takođe pokojni profesor Živojin Aleksić.
„Nisam sasvim siguran ko je bio u Komisiji pred kojom je Rakočević branio doktorat, ali mi se čini da su tu pored mentora prof. dr Đorđa Lazina, bili prof. dr Živojin Aleksić, kao i moja malenkost“, piše u odgovoru Škulić.
Tvrdi da nije primijetio da je u doktoratu Rakočevića bilo plagiranih delova, jer nije čitao Perićev članak a to je bio posao mentora Lazina.
„U svojstvu člana Komisije nijesam mogao biti neka ključna figura u odbrani tog rada, jer jedino mentor utiče na sam tekst doktorata svojim sugestijama kandidatu, savjetima i slično. Kao najmlađi član Komisije, svakako ni sa stanovišta uobičajene univerzitetske prakse, nije moglo biti na meni da budem nešto posebno istaknut u toj odbrani, koje se poslije toliko godina, pravo da Vam kažem, ni ne sjećam“, odgovorio je Škulić.
Škulić je „Vijestima“ saopštio da osuđuje svaki plagijat, ali da se ne sjeća da je na beogradskom PF-u poništen nekome doktorat ukoliko je utvrđeno da je plagijat.
Tvrdi da ne bi bio član Komisije, ukoliko bi se takvo tijelo na PF-u formiralo da istraži Rakočevićev doktorat.
Škulić je bio član Komisije koja je Rakočevića predložila za izbor u zvanje vanrednog profesora, ali tvrdi da se ta Komisija nije bavila radovima koji su prema navodima Ignjatovića potencijalni plagijat.
„Naime, knjiga 'Kriminologija' nije bila predmet ocjene Komisije, a ona je, koliko je meni poznato, jedino bila sporna, a doktorat se po logici stvari, nije ni uzimao u obzir za izbor u zvanje vanrednog profesora, jer je on već vrednovan kada je Rakočević biran u zvanje docenta, a u toj Komisiji nisam bio“, kazao je Škulić.
Rakočević će na dužnost dekana podgoričkog PF-a stupiti 19. maja, nakon što je za njega glasalo 19 članova vijeća te univerzitetske jedinice. CGO je apelovao na Upravni odbor UCG-a da odloži njegov
izbor dok se ne utvrdi autentičnost njegovih različitih „Kriminologija“. UCG je uprkos tome 3. marta potvrdio izbor Rakočevića za dekana.
Nije odgovorio da li govori francuski
Kao i u slučaju dvije „Kriminologije“, Rakočević nije odgovorio niti na pitanja „Vijesti“ u vezi sa doktorskom disertacijom.
Između ostalog, Rakočević nije odgovorio kako je moguće da je većina knjiga u fusnotama na spornim stranama štiva napisana na francuskom jeziku ako u njegovoj biografiji piše da govori engleski i ruski. Većina Perićevog štiva iz fusnota je na francuskom jer je živio u Parizu, a petnaest godina je bio član Naučne komisije Međunarodnog udruženja za kriminologiju u Parizu.
Nije odgovorio ni kako je moguće da se devet strana velikog A4 formata u njegovom doktoratu toliko poklapa sa člankom Perića iz 1987. godine.
Takođe, nije odgovorio šta će se desiti sa njegovim ugledom, platom koju je primao na UCG, doktorantima i magistrantima kojima je bio mentor, ukoliko se utvrdi da je njegov doktorat plagiran.
Opšte ćutanje o “Kriminologijama” i na Pravnom i na UCG
„Vijesti“ su ranije objavile članak o dvije Rakočevićeve „Kriminologije“ sa istim nazivom, autorom i bibliotečkim brojem, ali različitog sadržaja, na koji niko od nadlažnih još nije reagovao ili ga demantovao.
Na tekst nije reagovao ni Rakočević, koji je tvrdio da je jedini original knjiga sa ISBN brojem, dok je druga knjiga studentska skripta. Iz UCG-a i PF-a od 10. marta nijesu odgovorili na pitanja „Vijesti“ u vezi sa dvije „Kriminologije“, između ostalog, ni da li će provjeravati navode.
Radonjić je, međutim, CGO-u na njihov upit odgovorio da se na posljednjoj sjednici Vijeća PF-a nije raspravljalo o knjigama profesora Rakočevića.
Tvrdi da je sjednica bila tematska, sa jednom tačkom dnevnog reda, ali da će se „materijali razmatrati u koordinaciji nadležnih organa“ UCG-a.
„S obzirom na to da je Centar za građansko obrazovanje istu dokumentaciju dostavio na više adresa na Univerzitetu Crne Gore, očekivanje je da će ista biti razmatrana u koordinaciji nadležnih organa ove ustanove“, navodi Radonjić u odgovoru.
Galerija
Bonus video:
