Almira Salović (20) bila je ambiciozan student na Fakultetu za mediteranske poslovne studije u Ulcinju, odsjek menadžment u carinskom, špediterskom i agencijskom poslovanju, ali je životni put, neočekivano, odveo na drugu stranu.
Vrijedna djevojka redom je lani i proljetos polagala ispite sa prve godine, a onda je početkom avgusta aktivno sudjelovala u gašenju velikog požara između dva tunela u Kručama.
Ne kao građanin ili volonter, niti je humani i hrabri čin imao bilo kakve veze sa teorijom i praksom nastavnog plana i programa na fakultetu - Almira je poput ostalih vatrogasaca tog dana bili u uniformi službe zaštite i spašavanja...
Poslije više od pola godine, hrabra Ulcinjanka porijeklom iz Vladimira, ne kaje se što je zamrzla studije, amfitetatar zamijenila vatrogasnom klizećom šipkom, a sveske i olovke šljemom i opasačima. Postala je prva žena vatrogasac u modernoj istoriji Crne Gore.
“Ne znam šta se tačno prelomilo u meni, ali nijesam se dugo premišljala. Možda je to bio životni izazov, možda humana crta poziva, a možda i želja da pokažem da i žene mogu da rade taj posao i to ne kao logistiku, nego na terenu, sa vatrom. Možda i sve to zajedno, ali odavno znam da kad čovjek ima volju, želju i zdravlje, može sve”, kaže Almira u razgovoru za Vijesti.
Podsjeća da danas u Crnoj Gori, kao i u cijelom svijetu, puno žena radi u policiji i vojsci.
“Ako žena može biti policajac ili vojnik što ne može vatrogasac. Makar danas nema više tih stereotipa”, kaže ona.
Sjećanja je kroz razgovor, kome prisustvuje i načelnik službe spasavanja i zaštite Saubih Mehmeti, vraćaju na požar u Kručama gdje je imala „vatreno krštenje“.
“Kada smo primili poziv da je vatra izbila u jednoj kući u Kručama, većina kolega bila je na terenu u Bašbuljuku, u drugom dijelu grada gdje su se danima i noćima borili sa vatrom pokušavajući da spasu maslinjake. Iako me nijesu slali na prvu liniju, znala sam da se i to mora dogoditi kad tad i da ću biti u prilici da pomognem kolegama i ljudima u nevolji”, priča Almira kako je sticaj okolnosti odveo na prvu veću intervenciju.
U početku je stajala kod kamiona, pomagala koliko je mogla i posmatrala kolege kako se bore sa stihijom.
“Kada sam im vidjela suze u očima od dima koji je kuljao iz kuće, nijesam se više snebivala - sama sam uzela mlaznicu i sa njima stala u red”, sjeća se ona.
Na ispomoć u gašenju požara, u međuvremenu, priskočile su i kolege iz Bara. Mehmeti se sjeća da su barski vatrogasci bili zbunjeni kada su vidjeli Almiru.
“Kroz dim, vidjeli su vatrogasca sa dugom kosom. Mislili su da je muško dok joj nijesu vidjeli lice. Tek tada su bili zbunjeni, a nakon akcije pitali su me šta, kako, kad...”, kroz smijeh se sjeća Mehmeti.
Almira je tog dana sat i po ostala sa kolegama, sve do zadnjeg plama vatre. Imala je, kaže, kasnije još par intervencija, ali ništa slično požaru u Kručama kada je morala na prvu liniju, u dim i vatru...
U Kručama sa Almirom na intervenciji, bio je i vatrogasac Artan Vuković.
“Šta da vam kažem, ona je sjajna i jednostavno, sposobna za ovaj posao”, kratko je prokomentarisao pitanje šta misli o novom članu ulcinjske službe.
A kad nije u uniformi, Almira se ne razlikuje od svojih vršnjakinja- voli šetnje, druženja...
Mehmeti kaže da, iako ona to ne želi, Almiru pokušava da poštedi težih zadataka.
“Nikad ne tražim da ide prva na intervenciju. Ipak je ona samo jedna mlada djevojka, ali svima nama je drago što je tu i što baš mi imamo prvu ženu vatrogasca u Crnoj Gori”, kaže Mehmeti.
Podrška porodice i kolega
Almira kaže da ima nepodijeljenu podršku cijelog kolektiva.
“Pažljivi su i odnose se prema meni kao prema sestri. Posebno sam zahvalna komandiru Mehmetiju i njegovom pomoćniku Leonardu Pekaju”, kaže Almira.
Podršku da istraje u poslu koji voli, daju joj i roditelji i četiri sestre.
“To mi je jako važno jer još nijesam donijela konačnu odluku. U svakom slučaju, ovo je posao u kome sam našla sebe. Primljena sam na određeno i vidjećemo još”, kaže zagonetno.
Bonus video:
