Predstavnici Ministarstvo ekonomije ni juče nijesu ponudili nijedan konkretan podatak koliko bi iznosila dobit, a koliko šteta po ekonomiju i životnu sredinu, ako bi došlo do istraživanja i eksplotacije nafte i gasa u crnogorskom podmorju.
Umjesto odgovora na ta pitanja, na kojima su insistirali predstavnici nevladinih organizacija i građani, v.d. direktora Uprave za ugljovodonike Vladan Dubljević kazao je da još ne znaju ima li i koliko nafte i gasa u podmorju.
“Kada to budemo saznali, tek onda možemo da govorimo o konkretnim ciframa”, kazao je Dubljević na javnoj raspravi povodom nacrta izvještaja o Strateškoj procjeni uticaja na životnu sredinu aktivnosti na istraživanju i proizvodnji ugljovodonika (SPU).
On je ocijenio da je urađen dobar sistem za zaštitu od poslovanja naftnih kompanija i poreza koje bi one plaćali.
"Posljednji ugovor će biti ubrzo poslat parlamentu i očekuje se da bude na raspravi u martu. Mi smo propisali da od naftnih kompanija tražimo dvije glavne vrste prihoda. Jedna je nadoknada za proizvedenu naftu i gas do 12 odsto koja pripada Crnoj Gori, a drugi je poseban porez za tu indutriju na dobit koji iznosi 54 odsto profita”, kazao je Dubljević.
On je kazao da je planirano i osnivanje posebnog fonda u koji bi se slivalo 85 odsto od novca, namijenjenog za, kako je rekao, “generacije koje dolaze poslije nas”.
Izvršna direktorica “Grin Houma” Nataša Kovačević odgovorila je da država nije dala nijedan parametar o dobiti i gubitku, “osim što vrtite priču o porezu ako se nafta nađe”.
"Podijelili ste more do tri kilometra od obale, ne pitajući nijedan drugi sektor iz oblasti turizma i ribarstva, zaštite životne sredine, kulturnih dobara... Gdje je obračun o štetama u ribarstvu, u turizmu i vezanim sektorima, arheološkim nalazištima još od faze istraživanja koja traje sedam godina? Da ne govorimo o spremnosti za djelovanje u slučaju izliva nafte i gasa ne samo u vanrednim nego i redovnim operacijama“, kazala je ona.
Kovačevićeva je, kao i većina drugih učesnika u raspravi, optužila Dubljevića da daje demagoško-političke odgovore, vrijeđajući inteligenciju građana i krijući prave informacije.
"Tražimo da se prekine dalji proces ugovaranja sa ENI-Novatek konzorcijumom, da se u SPU navede da je potrebno uvesti moratorijum na istraživanje nafte i gasa, dok se ne riješe sva ključna pitanja, urade detaljni modeli akcidentnih situacija sa seizmološkim podacima, utvrdi ekonomska dobit od istraživanja i eskploatacije nafte i gasa i urade prethodna istraživanja flore i faune podmorja za koje se i u Nacrtu SPU konstatuje da nisu dovoljno istražene. Tražimo da se organizuje referendum u primorskim opstinama i to nakon što se građani valjano informišu".
Koordinatorka MANS-a Ines Mrdović je rekla da će ta NVO vrlo brzo svim poslaničkim klubovima dostaviti podatke i analize koje uradila o kompanijama ENI i Novatek i pozvati ih da ne daju zeleno svjetlo za taj projekat Vlade.
"Javna rasprava je potpune obesmišljena odlukom Vlade da pokrene proceduru dodjele Ugovora o istraživanju i korišćenju ugljovodonika i građani su dovedeni pred svršen čin. SPU je nepotpun dokument i u dobroj mjeri zasnovan na paušalnim ocjenama, budući da ne sadrži nijedan konkretan podatak koliko bi ukupno koštale sve investicije za realizaciju projekta niti koje bi koristi imali građani. Sve bi to koštalo stotine miliona eura i to će finansirati građani kroz skuplje tarife za gorivo i gas. Projekat neće donijeti nova zapošljavanja, ne obezbjeđuju održivi razvoj i mogao bi ozbiljno da ugrozi prihode od turizma koji sada iznose 800 miliona eura godišnje".
Naftaši sa 400.000 godišnje jačaju institucije sistema
Na pitanje kako će Vlada kontrolisati moćne naftne kompanije, Dubljević je kazao da je obaveza iz ugovora da one svake godine, za potrebe jačanja institucija sitema i kadra koji će pratiti industriju, izdvajaju 400.000 eura.
"Obično se traži garancija za izvršenje posla, obično od pet do 10 odsto. Mi smo napravili sistem da će oni morati u potpunosti da pokriju ukupnu vrijednosti svih radova. To znači da, ako smo predvidjeli 100 miliona za jedno ili dva bušenja i seizmiku, oni moraju Vladi da dostave garanciju banke na ukupan iznos. U skučaju da odustanu, tih 100 miliona predviđenih radova ostaje državi. Radi se o neograničenim garancijama ne neke ofšor firme, već majke kompanije u slučaju nanošenja štete i državi i trećim licima", pojasnio je Dubljević.
Bonus video:
