Stanovnici izbjegličkog naselja Riversajd u Beranama na ivici su bijede i humanitarne katastrofe, nakon pet mjeseci života u mraku i deceniju i po teškog raseljeničkog staža.
Predsjednik Nacionalnog vijeća Egipćana Bajram Šalja kaže da molbe za pomoć nijesu urodile plodom i da siromašne porodice ne vide izlaz iz situacije u kojoj su se našle, ne svojom krivicom.
“Tražili smo od domaćih i međunarodnih humanitarnih organizacija da nam pomognu. Na naše pozive se niko ne odaziva, iako ovdje živi veliki broj djece i starih koji su lišeni elementranih ljudskih uslova. Podsjetili smo da nagomilane račune za struju nemamo odakle da izmirimo, jer smo kao strani državljani lišeni prava na rad. Ni to nije pomoglo, pa se s pravom pitamo zašto se godinama tretiramo kao građani drugog reda“, rekao je Šalja.
On upozorava da su stanovinici Riversajda spremni i na proteste, ako problem sa strujom ne bude brzo riješen:
“Ovdje nijesmo došli svojom voljom. Zato tražimo od domaće i međunarodne zajednice da nam obezbijede minimalne uslove za život. Ovdje su ljudi gladni, bosi i goli. Zato tražimo od nadležnih institucija da nam pruže ruku pomoći i obezbijede novac za plaćanje računa za struju. Ukoliko to ne urade, organizovaćemo proteste“.
Stanovnici Riversajda ističu da je tragično to što brojna djeca iz naselja provode vrijeme prebirajući po smetlištima, ne bi li našla nešto da utole glad.
“Isključili su nam struju, iako znaju da među nama nije mali broj onih koji spas traže u kontejnerima. Kako da platimo tolike račune. Među nama ima i onih koji se odlučuju da prose. Tražimo da se u Beranama, pod hitno, otvore narodne kuhinje, gdje bi mogli bar jednom dnevno da jedemo“, kaže Šalja.
Egićani i Romi stigli su u Berane sa ratnim vihorom na Kosovu 1999. godine.
Malo ko se tada obradovao njihovom dolasku, a pitanje smještaja pratilo ih je od početka kao zla sudbina.
“Kada su nam međunarodne organizacije prije sedam-osam godina izgradile ovo novo naselje, vjerovali smo da je to kraj našim mukama. Vjerovali smo da nas je Bog pogledao. Sada ne znamo da li nas Bog vidi, ali ljudi su nas zaboravili. Ponovo smo u beznadežnoj situaciji. Ima i gladnih i žednih. Sada smo i u mraku. Ne znam šta još treba da nam se dogodi pa da neko okrene glavu na nas“, priča Šalja.
Egipćansko-romska zajednica sa Kosova u Beranama broji preko trideset porodica, sa oko 400 članova.
Više od polovine su djeca.
Izgradnju Riversajda finansirala je Evropska agencija za rekonstrukciju, posredstvom njemačke humanitarne organizacije Help.
U neposrednoj blizini je i najveće izbjegličko neselje na sjeveru Crne Gore - Rudeš, a situacija ni tamo nije ništa bolja.
U Beranama i dalje nalazi utočište oko 4.000 izbjeglica iz skoro svih republika bivše SFRJ, što čini 10 odsto ukupnog stanovništva Opštine.
Za jedan broj njih ranije su izgrađene stambene zgrade, ali je odlazak humanitarnih organizacija iz Berana i prestanak socijalnih i humanitarnih davanja, ljude odveo u tešku bijedu.
Marjanović: Situacija nije bolja ni u drugim gradovima, dug za struju golem
Predsjednik Saveza udruženja izbjeglica i raseljenika u Crnoj Gori Mićo Marjanović kaže da situacija ništa nije bolja ni u drugim gradovima na sjeveroistoku Crne Gore.
Posljednji podaci govore da raseljenički i izbjeglički centri u Beranama za struju Elektroprivredi duguju skoro 300.000 eura.
Sa Andrijevicom, Gusinjem i Rožajama, cifra dostiže čak 700.000 eura.
Zbog takve situacije mnogim raseljeničkim domaćinstivima u kolektivnim centrima isključena je struja.
“Dug je napravljen za svega tri i po godine, jer su 2011. dugovanja za struju bila anulirana. Šta se desilo od tada - ne znamo. Ko je kriv što se dozvolilo da se dugovanja toliko nagomilaju, da se sada postavlja pitanje da li se mogu nadoknaditi“, kaže Marjanović.
On tvrdi da ima domaćinstava koja duguju i do 3.500 eura i da ne vidi način kako to može da se plati.
Bonus video:
