Nikšićanin Boško Roganović u svijet kolekcionarstva ušao je prije deset godina, sakupljanjem poštanskih markica, da bi preko njih „zagazio“ dublje i „nanizao“ kolekcije knjiga, razglednica, autića... Kada je počeo da se bavi filatelijom, nije ni slutio da će veoma brzo postati „arhivar“ nikšićkih uspomena i rizničar bogate prošlosti grada pod Trebjesom, koji je riješio da preko razglednica „ispriča“ neispričanu istoriju grada pod Trebjesom, ali i sklopi foto-mozaik nikšićke prošlosti.
„Od djetinjstva se bavim sakupljanjem poštanskih markica, a kada je Pošta Crne Gore ponovo počela sa izdavanjem redovnih i prigodnih markica amaterizam sam zamijenio ozbiljnim bavljenjem filatelijom”, priča Roganović, koji je diplomirani ekonomista.
Rad nikšićkog Filatelističkog društva obnovljen je 2006, a Roganović je izabran za sekretara, i tu funkciju i dalje obavlja.
Povezao se sa filatelistima iz cijele Crne Gore i razmjena je mogla da počne, a kolekcija da se proširuje.
„Kako su na prostoru Crne Gore bile ograničene mogućnosti za nabavku i razmjenu starih poštanskih markica okrenuo sam se nabavci preko Interneta putem specijalizovanih sajtova za aukcijsku prodaju predmeta. I tako, kupujući poštanske markice, kako bih popunio i kompletirao svoje kolekcije, primijetio sam da se nude i stare razglednice Nikšića pa se tako nekako spontano i javila želja da ih posjedujem. I tako je krenula trgovina, a ja sam sve dublje i dublje ulazio u svijet kolekcionarstva. Tu se mogu reći i rodila ta neobjašnjiva ljubav prema Nikšiću“, priča Roganović dok pokazuje kolekcije markica, razglednica, knjiga.
Prva razglednica Nikšića preko interneta stigla je iz susjedne Hrvatske, a onda su počele da pristižu maltene iz čitavog svijeta i njihov broj je narastao na oko 130, i to samo kada su u pitanju razglednice Nikšića prije Prvog i Drugog svijetskog rata. Tu su i razglednice Nikšića nakon Drugog svjetskog rata, ali i dvadesetak razglednica manastira Ostrog i preko pedeset razglednica Žabljaka, Šavnika, Grahova, Velimlja, i to sve iz perioda prije rata.
„Ne volim da pričam o njihovom broju, jer sve ovo čime se bavim ne doživljavam kao neko takmičenje koje ima za cilj da se skupi što veći broj razglednica, već kao priču koja nema kraja. Mislim da na ovaj način dajem najbolji doprinos da se stari Nikšić sačuva od zaborava i da razglednice koje su otišle negdje daleko ponovo vratim u svoj grad kako bih na osnovu njih pokušao da ‘rekonstruišem’ istoriju Nikšića”, kazao je kolekcionar.
Priznaje da je fasciniran kvalitetom fotografija i umijećem fotografa s početka XX vijeka, posebno Branka Šobajića koji je negative nosio u Budimpeštu kako bi fotografija ugledala svjetlost dana. Upravo razglednica dvorca kralja Nikole, koju je uradio Šobajić, je najskuplje plaćena u Roganovićevoj kolekciji. Za nju je izdvojio 70 eura.
„Privlači me i to da ne postoji neki katalog koji objedinjuje sve što je publikovano u ono vrijeme. Fascinira me i to sa kolikom ljubavlju su fotografi radili te fotografije”, kazao je Roganović. Što se najdražih razglednica tiče, kolekcionar izdvaja više njih - dvije razglednice panoramskog snimka grada koje su putovale 1903. i 1908. godine, tzv. anker razglednice čuvenog fotografa Rudolfa Mosingera koji je 1910. iz Hrvatske došao u Crnu Goru na poziv kralja Nikole, dvije razglednice trga u boji iz 1910. koje je izdala knjižara „Laković”, kao i one koje su izdale knjižare Luke Mijuškovića, braće Kavaja, „Progres” Radoičića, 14 crno bijelih razglednica izdavača „Knaus” iz Zagreba, trostruke panoramske, tzv. “harmonika” razglednice koje se sastoje od 12 mini fotografija.
„Kako je moja kolekcija bivala sve bogatija, javila se potreba da uporedo sa sakupljanjem starih razglednica sakupljam sve drugo što je vezano za Nikšić, prije svega stare knjige, akcije, fotografije. Što se knjiga tiče, približio sam se brojci od 100. Pored knjiga posebno bih izdvojio akciju parne pivare ‘Trebjesa’, Statut industrijskog udruženja, akciju nikšićke štamparije iz 1923. godine, kao i seriju fotografija jednog italijanskog oficira koje prikazuju kako je izgledao trg 1942”, kazao je Roganović.
Da bi sugrađane „upoznao” sa istorijom grada ispričanom preko razglednica, mladi nikšićki hroničar otvorio je Fejsbuk stranicu „Ja volim Nikšić” gdje svakodnevno otkriva dio po dio zaboravljene prošlosti.
Skuplja i vatrogasna vozila
Roganović je zaposlen u Službi zaštite i spasavanja i druženje sa momcima koji svakodnevno rizikuju živote kako bi pomogli onima kojima je pomoć potrebna, kod njega je probudilo još jednu ljubav.
“Počeo sam da skupljam modele vatrogasnih vozila. Dio te kolekcije nalazi se u mojoj kancelariji i posebno me raduju reakcije onih koji je posjete, a pogotovo onih najmlađih. Modele vatrogasnih vozila uglavnom nabavljam u prodavnicama igračaka, a neke od njih sam nabavio i putem Interneta”, rekao je Roganović.
Mašta o ilustrovanoj knjizi o istoriji grada pod Trebjesom
Podrška supruge Nađe (jedanaestomjesečna Milica je još mala da shvati čime se njen tata bavi), kao i pozitivne reakcije sugrađana daju mu dodatni „vjetar u leđa” da nastavi da se još predanije bavim istorijom Nikšića.
„Plan mi je da u skoroj budućnosti, uz pomoć drugih ljudi koji vole ovaj grad, napravim izložbu starih razglednica Nikšića, kako bi i drugi mogli da vide ono što posjedujem u kolekciji. Iskreno se nadam da će moj hobi naići na razumijevanje ne samo ljudi koji se u Nikšiću bave kulturom, nego i svih onih koji mogu na neki način da pomognu kako bi jednoga dana ova moja kolekcija ugledala svjetlost dana kroz jednu bogato ilustrovanu knjigu o tome kakav je Nikšić nekada bio. Ovaj grad to zaslužuje”, zaključio je kolekcionar Roganović.
Galerija
Bonus video:
